Ibn Kajjim, rahimehullah navodi u jednoj od svojih knjiga veliku mudrost iza stvaranja šejtana.On kaže: „U stvaranju Iblisa i njegovih potomaka postoji mudrost čiji detalji ne mogu biti obuhvaćeni od bilo koga izuzev Allaha“. Neke od mnogih razloga je ukratko spomenuo ispod:
1. Efekti borbe protiv šejtana i njegovih pomagača vode ka usavršavanju robovanja. Poslanici i Allahovi robovi upotpunjuju svoje robovanje Allahu boreći se protiv šejtana i suprotstavljajući se njegovim pomagačima.Oni takođe upotpunjuju svoju vjeru tražeći utočište kod Allaha od šejtana i bježeći Allahu u potrazi za zaštitom od šejtanova zla.To vodi ka postizanju uzvišenih položaja robovanja koji ne bi mogli biti postignuti bez postojanja šejtana.
2. Postojanjem šejtana, Allahovi robovi strahuju od svojih grijeha jer su posvjedočili šta je šejtan postao nakon svog grijeha. Oni iz ovog njegovog pada, od bivanja sa melekima do postajanja šejtanom – odbačenim – imaju primjer putem kojeg se vjernikova bogobojaznost povećava i jača.
3. Lekcija za one koji hoće da nauče – Očevi obojice, ljudi i džina, su bili iskušani sa grijehom, pa je Allah učinio jednog oca, Iblisa, lekcijom onome ko ide protiv Njegovih naredbi, koji je previše ponosan da mu se pokorava i koji je ustrajan u griješenju. Drugi otac, Adem, je lekcija onome koji se kaje i vraća svom Gospodaru.
4. Šejtan je iskušenje i test za Allahove robove.
5. Manifestacija Allahove potpune mogućnosti da stvori suprotnosti – Iblis je jedan od najvećih znakova Njegove Moći, Volje i Vlasti da stvori suprotnosti poput nebesa i zemlje, svjetla i tame, Dženneta i Džehennema, vode i vatre, vrućine i hladnoće, dobra i zla, Džibrila i meleke kao suprotnosti Iblisu i šejtanima.
6. Dobrota neke stvari se predočava putem njene suprotnosti – Ljepota neke stvari se može manifestirati u usporedbi sa suprotnošću.Ako ne bi bilo ružnoće, mi ne bismo cijenili vrlinu ljepote, ako ne bi bilo siromaštva mi ne bismo cijenili bogatstvo.
7. Allahov oprost i strpljenje – Allah voli da manifestira Svojim robovima Svoj oprost, strpljenje i odgađanje, Njegovu ogromnu milost i velikodušnost.Ovo iziskuje da On stvori one koje će pridruživati druge Njemu i koji će Ga srditi ali uprkos tome On ih obasipa sa svim vrstama blagodati.On im šalje opskrbu, daje dobro zdravlje i omogućava im da uživaju sve vrste luksuza, On im se odaziva i otklanja štetu do njih.On se prema njima odnosi sa blagošću i brigom za razliku od načina na koji se oni ophode prema Njemu, ne vjerujući u Njega, pridruživanje drugih Njemu i loše govorenje o Njemu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: „Niko nije strpjiviji na zlim i neugodnim riječima koje On čuje (od ljudi): Oni mu pripisuju dijete ali ih On opet obasipa sa zdravljem i opskrbom“. Prema vjerodostojnom hadisu: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uklonio, i umjesto vas doveo ljude koji bi griješili, a zatim molili Allaha, i On bi im praštao.” Prema hasen predaji: „O sine Ademov, nisi pravedan prema meni.Moja dobrota se spušta tebi a tvoja zla djela se uzdižu Meni.Pokušavam da zadobijem tvoju ljubav šaljući ti svoje blagodati dok ja nemam potrebu za tobom a ti pokušavaš zadobiti Moju mržnju bivajući mi nepokoran dok si u velikoj potrebi za Mnom, a plemeniti meleki stalno donose tvoja zla djela Meni.“
8. Stvari drage Allahu se dešavaju zbog postojanja šejtana – koliko često stvari koje Allah voli se dese zbog postojanja ovog stvorenja kojeg Gospodar mrzi i na kog je srdit.Bez obzira kakvo se zlo i grijesi dese zbog postojanja ovog Allahovog neprijatelja, djela pokornosti koja se dese zbog njega i njegovih pomagača su Allahu draža i čine Njega zadovoljnim, poput idenja protiv svojih strasti i prohtjeva, nošenje sa teškoćama i nedaćama kako bi se zalužila Njegova ljubav i zadovoljstvo.Najdraža stvar voljenom je da vidi kako se njegov voljeni nosi sa teškoćama i nedaćama radi njega, kako bi dokazao svoju ljubav prema njemu, dok grijesi i nepokornosti uzrokovane Iblisom srde Allaha.Unatoč tome, Allah se više obraduje pokajanju Svog roba nego onaj ko je izgubio svoju devu koja nosi njegovu hranu i piće dok je u izolovanoj i opasnoj pustinji.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je rekao: ”Allah se više obraduje pokajanju svoga roba koji se iskreno pokaje, nego čovjek koji putuje pustinjom na devi, a na njoj mu sva hrana i voda. On je legao i zaspao, a kad se probudi, deva je već bila otišla, onda je rekao; vratiću se na mjesto gdje sam bio, pa ću zaspati dok ne umrem, stavio je glavu na ruku, i zaspao da umre, a kad se probudio, vidio je pored sebe devu sa vodom i hranu. Allah je više obradovan pokajanjem svoga roba, nego ovaj čovjek kad je ugledao devu”.
Izvor: Tewhid Blogspot
