Naslovna Akida Dvanaest načina kako suzbiti srdžbu i ovladati živcima

Dvanaest načina kako suzbiti srdžbu i ovladati živcima

1276
SHARE
islamski poucni tekstovi

PITANJE: Kako čovjek može vladati svojim živcima? Nailazim na veliku tjeskobu jer kada se rasrdim iako napustim mjesto gdje sam bio i proučim neke zikrove i kažem “La havle ve la kuvvete illa billah”, od toga ne nalazim koristi. Šta je rješenje?

ODGOVOR: Zahvala pripada Allahu. Srdžba je jedan od šejtanovih prilaza čovjeku. Zbog srdžbe se dese mnogi grijesi i nesreće koje poznaje samo Allah. Zbog toga se u Šerijatu naširoko spominje ova pokuđena osobina. U sunnetu Poslanika, s.a.v.s. navode se lijekovi za odstranjivanje ove bolesti i poništavanje njenih tragova. Evo nekih:

1. Tražiti utočište kod Allaha od prokletog šejtana

Od Sulemana ibn Sarda r.a. se prenosi da je rekao:

“Sjedio sam s Poslanikom, s.a.v.s. a dvojica ljudi se počeše prepirati. Lice jednog od njih je pocrvenila, a vratne žile mu nabrekle. Poslanik, s.a.v.s. tada reče: ‘Znam riječ koja bi otjerala ono što osjeća (srdžba). Da je rekao: ‘E'uzu billahi mineš-šejtanir-radžim ‘, otišlo bi ono što osjeća.”‘1

Poslanik, s.a.v.s. kaže: “Kad se čovjek naljuti i kaže: ‘E'uzu billah ‘, njegova ljutnja splasne.”2

2. Šutnja

Poslanik, s.a.v.s. kaže. “Kada se neko od vas naljuti neka šuti.”3

Ova naredba je kazana zato što većinom srditi izlazi van kontrole i normalnih osjećaja, pa izgovori riječi koje predstavljaju nevjerstvo, da nas Allah sačuva, ili može u toj situaciji proklinjati nekoga, raskinuti brak koji uništava porodicu. Takoder, može izgovoriti psovke i uvrede kojima izaziva neprijateljstvo drugih ljudi. Uopšteno govoreći, šutnja je rješenje za nestanak svega spomenutog.

3. Smirenost

Poslanik, s.a.v.s. kaže: “Kada se neko od vas razljuti a stoji, neka sjedne. Tako će srdžba od njega otići. A ako ne ode, neka onda legne.”

Prenosilac ovog hadisa je Ebu Zerr, r.a., kome se ovaj događaj upravo i desio. On je bio na svom vrelu i pojio deve, pa su došli neki ljudi i rekli: “Ko će otići do Ebu Zerra?” Neki čovjek odgovori: “Ja ću to učiniti!” Tada je prišao bunaru i srušio ga. Ebu Zerr je očekivao pomoć oko napajanja deva iz izvora, ali se čovjek loše ponio prema njemu uništivši mu bunar. Ebu Zerr je stajao, zatim je sjeo, a potom je i legao. Rečeno mu je: “Ebu Zerre zašto si sjeo a onda legao?” Odgovorio je: “Zato što je Poslanik, s.a.v.s…” a zatim je spomenuo navedeni hadis koji se prenosi u Ahmedovom Musnedu (5/152. Pogledaj Sahihul-džami, 694.)

U drugoj predaji stoji da je Ebu Zerr napajao na izvoru, pa ga je neki čovjek razljutio i on je sjeo…4

Od koristi ove poslaničke upute je sprečavanje srditog čovjeka da učini nepromišljene postupke, jer može udariti, nanijeti štetu ili uvredu, pa čak i ubiti kao što ćemo navesti malo kasnije. Može, također, uništiti tuđi imetak. Zbog toga, kada sjedne udaljeniji je od nepromišljene reakcije ili uzrujanosti. A kad legne još je udaljeniji od nepriličnih postupaka i štetnih djela.

Učenjak El-Hatabi u Komentaru Ebu Davuda kaže: “Onaj koji stoji je spreman za pokret i nasrtaj, za razliku od onoga koji sjedi u ovom značenju. Onaj koji leži ne može to počiniti. Izgleda da mu je Poslanik, s.a.v.s. naredio sjedenje i ležanje da u toku stajanja ili sjedenja ne bi od njega potekla kakva ideja za koju bi se kasnije kajao. Allah najbolje zna.5

Čuvanje i slijeđenje oporuke Poslanika, s.a.v.s. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je neki čovjek rekao Poslaniku, s.a.v.s.: “Posavjetuj me!” Reče: “Ne srdi se!”, i to je ponovio više puta.6

U drugoj predaji stoji da je čovjek rekao: “Pa sam razmislio kad je Poslanik, s.a.v.s. to rekao i shvatio da srdžba sadrži svako zlo.”7

5. “Ne srdi se i tebi pripada Džennet!”8

Ako se sjetiš onoga što je Allah pripremio bogobojaznima koji izbjegavaju povode srdžbe i bore se protiv svojih nefsova, vidjet ćeš da to najviše pomaže gašenju vatre srdžbe. Poslanika, s.a.v.s. spominje jednu od velikih nagrada: “Ko srdžbu stiša, a da hoće mogao hi je iskaliti, Allah će njegovo srce ispuniti zadovoljstvom na Sudnjem danu.”9

Druga velika nagrada se spominje u riječima Poslanika, s.a.v.s.: “Ko stiša srdžbu, a u mogućnosti je da je provede, Allah će ga pred svim stvorenjima na Sudnjem danu prozvati i dati mu da odabere hurije koje hoće.”10

6. Poznavati visoki stepen i počast onoga ko se suzdrži u srdžbi

Poslanik, s.a.v.s. kaže: “Nije jak onaj ko se dobro hrve, nego je jak onaj ko se suzdrži u srdžbi.”11

Poslanik, s.a.v.s. je iskoristio priliku da ashabima, radijjallahu anhum pojasni ovu stvar. Od Enesa, r.a, se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s. prošao pored ljudi koji su se hrvali, pa je upitao: “Šta je ovo?”, a oni odgovoriše: “Tog i tog čovjeka kada se hrve niko ne može pobijediti.” Poslanik, s.a.v.s. reče: “Hoćete li da vas uputim na onoga ko je jači od njega – čovjek kojem je drugi učinio nepravdu a on obuzda svoju srdžbu, pa je nadvlada i nadvlada svog šejtana i šejtana onoga ko mu je nepravdu nanio.”12

7. Slijediti uputu Poslanika, s.a.v.s. prilikom srdžbe

Ovo je odlika Poslanikovog, s.a.v.s. morala. On je naš uzor i svijetli primjer. Ova odlika je jasna iz mnogobrojnih hadisa. Najpoznatiji je hadis u kojem se od Enesa r.a. prenosi: “Išao sam s Poslanikom, a na sebi je imao nedžranski ogrtač čiji su krajevi bili grubi. Sustigao ga je neki beduin i jako povukao za ogrtač. Pogledao sam u Poslanikovo, s.a.v.s. rame i vidio kako je ogrtač ostavio trag na njemu. Zatim je beduin rekao: ‘O Muhammede, naredi da mi se da šta od Allahova imetka kod tebe.’ Poslanik, s.a.v.s. mu se okrenuo i nasmijao, a zatim naredio da mu se da.”13

Od slijeđenja Poslanika, s.a.v.s. jeste da svoju srdžbu učinimo isključivo radi Allaha i to kada se naruše Allahove zabrane. Ovo je pohvalna srdžba. Poslanik, s.a.v.s. se rasrdio kada je čuo za imama koji je rastjerao ljude od namaza dugim učenjem na namazu. Rasrdio se kada je u Aišinoj sobi ugledao zastor sa slikama živih bića koje imaju dušu. Rasrdio se kada mu se obratio Usama, r.a., povodom žene iz Mahzuma koja je krala. Rekao je: “Zar hoćeš da posreduješ u deliktu koji je Allah propisao!?” Srdio se kad god bi bio upitan o stvarima koje je prezirao. Srdžba Poslanika, s.a.v.s. je bila radi Allaha i u ime Allaha.

8. Spoznati da je stišavanje srdžbe jedan od znakova po kojima se prepoznaju bogobojazni

Oni koje je Allah pohvalio u Svojoj Knjizi i odlikovao nad njima Svoga Poslanika, s.a.v.s. kojima je pripremljen Džennet čija je širina Nebesa i Zemlje, imaju sljedeće osobine:

“Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Et-Tevbe, 134.)

Uzvišeni spominje lijepo ponašanje, osobine i djela ovih ljudi što je povod da tijela i duše ljudi pohrle za njima. Od njihovih osobina je: “A kada se rasrde oni praštaju.”

9. Da spomenu Allaha kad im se to spomene

Srdžba je prirodna osobina po kojoj se ljudi prepozaju. Nekada je veoma teško da se čovjek ne rasrdi. Ali kada se iskreni rasrde i budu opomenuti Allahom sjete se Allaha i ne prekoračuju njegove granice. Pogledajmo sljedeći primjer.

Od Ibn Abbasa radijjallahu anhuma se prenosi da je neki čovjek zatražio dozvolu od Omera da uđe, pa mu je Omer, r.a., to dozvolio, te mu čovjek reče: “O sine El-Hattabov, tako mi Allaha ne daješ nam mnogo, a i među nama ne sudiš pravedno!” Omer, r.a., se naljuti tako da ga je je htio udariti. El-Hurr ibn Kajs reče (a on je bio u prisustvu Omera): “Vođo pravovjemih, Allah, dž.š., je rekao Svome Poslaniku, s.a.v.s: “Ti opraštaj i naređuj dobro, a kloni se neznalica.”‘

Omer nije, tako mi Allaha, prekoračio ovaj ajet kada mu ga je (El-Hurr) proučio. Omer se pridržavao granica Allahove Knjige.14

Ovakav treba biti musliman, a ne poput nečistog munafika, kojega su kada se razljutio obavijestili o hadisu Vjerovjesnika, s.a.v.s. rekavši: “Zatraži utočište kod Allaha od šejtana.”, a on reče: “Šta ti misliš, da li mi nešto fali, jesam li ja to lud, idi!?”15 Utječemo se Allahu od poniženja.

10. Poznavanje štetnosti srdžbe

One su mnogobrojne. Većina ih je štetna po dušu čovjeka i one koji ga okružuju. Jezik počne izgovarati psovke, uvrede, razvrat, a ruka krene neuračunljivo nanijeti nasilje. Ponekad to odvede i do ubistva. U sljedećoj priči imamo pouku: Od Alkame ibn Vaila se prenosi da je njegov otac pričao: “Sjedio sam s Poslanikom, s.a.v.s. kada dođe jedan čovjek koji je drugog vodio za konopac. Reče: ‘O Allahov Poslaniče, ovaj je ubio moga brata.’ Poslanik, s.a.v.s. reče: ‘Jesi li ga ubio?’ Reče: ‘Da, ubio sam ga.’ Reče: ‘Kako si ga ubio?’ Reče: ‘Ja i on smo skupljali lišće (tresli drveće kako bi spalo lišće za prehranu stoke), pa me je on uvrijedio i razljutio tako da sam ga udario sjekirom u glavu i tako ga ubio…”16

Mogu se desiti i manje posljedice od ove, te može doći do prijeloma (udova) i ranjavanja. Kad onaj na koga se razljutilo pobjegne, ljutiti dođe sebi pa tako možda podere odjeću, udari se po obrazima ili padne i onesvijesti se. Također može razbijati posuđe i uništavati namještaj. Od najružnih posljedica koje proizilaze iz srdžbe i uzrokuju društvene nedaće, prekidaju familijarne veze i uništavaju porodice, jeste talak – prekid braka. Pitaj većinu onih koj i su pustili svoje žene kako su i kad to uradili. Reći će ti: “To je bilo u trenutku srdžbe.” Rezultat toga je napuštanje djece, kajanje, destrukcija, gorak život. Uzrok svega ovoga jeste srdžba. Da su spomenuli Allaha i došli sebi, utišali zlobu i zatražili utočište kod Allaha od šejtana, ne bi se dogodilo ono što se dogodilo. Ali suprotstavljanje Šerijatu donosi samo propast.

Dešavaju se i velike tjelesne posljedice zbog srdžbe, kao što kažu liječnici, kao što su moždani udar, povišen pritisak, ubrzan rad srca, ubrzano disanje, a sve to vodi ka infarktu, šećernoj bolesti i drugim bolestima. Molimo Allaha za spas i zdravlje.

11. Neka srditi razmisli o sebi prilikom srdžbe

Kad bi srditi pogledao u svoju sliku na ogledalu, on bi se sam zamrzio kao i svoj izgled. Kad bi vidio promjenu boje i žestinu drhtanja tijela, promjenu izgleda, crvenilo lica, veličinu očiju i neujednačene pokrete, te da postupa kao luđak protivno svojoj volji, zgrčio bi se od svoga izgleda. Poznato je da je unutrašnja ružnoća veća od vanjske. A kako se šejtan samo obraduje osobi u ovakvom stanju! Utječemo se Allahu od šejtana i prezira.

12. Dova

To je oružje vjernika koj im stalno traži od svog Gospodara da ga sačuva od zala, mahana i nedoličnog ponašanja. Vjernik će tražiti utočište kod Allaha kako ne bi zapao u kufr ili nepravdu zbog ljutnje.

Tri su stvari spasonosne, a od njih je i pravednost u zadovoljstvu i srdžbi.17

Poslanik, s.a.v.s. bi učio dovu: ”Allahu moj, Tvojim znanjem o gajbu i Tvojom moći nad stvorenjima, poživi me dok znaš da je život dobar za mene, a usmrti me kad znaš da je smrt bolja za mene. Allahu moj, ja Te molim za bojazan od Tebe u samoći i javnosti. Molim Te za riječ iskrenosti u zadovoljstvu i srdžbi. Molim Te za umjerenost u siromaštvu i bogatstvu. Molim Te za blagodat koja neće nestati, za radost očiju koja neće prestati. Molim Te za zadovoljstvo nakon određenja. Molim Te za ugodan život poslije smrti. Molim Te za slast pogleda u Tvoje lice i žudnju za susretom s Tobom. Utječem Ti se od nedaće koja štetu donosi i smutnje koja u zabludu odvodi. Allahu moj, okiti nas nakitom imana i učini nas onima koji upućuju i koji su upućeni. Neka je zahvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.”

Odgovorio: Muhammed Salih el-Munedždžid
Iz knjige: Fetve – ahlak, odgoj, društveni problemi
Priprema i obrada: Menhedz.com

Bilješke:

1. Buhari; El-Feth 6/337 i Muslim -2610.
2. Sahihul-Džami’ es-sagir, 695.
3. Ahmed 1/329 i prenosi se u Sahihul-Džami 693 i 4027.
4. Fejdul-Kadir; El-Menavi 1/408.
5. Sunen Ehu Davuda, sa Me'alimus-sunnen 5/141.
6. Buhari; Fethul-bari 10/456.
7. Ahmed, 5/373.
8. Vjerodostojan hadis; Sahihul-Džami 7374. Ibn Hadžer ga pripisuje Et-Taberaniju. Pogledaj El-Feth 4/465.
9. Taberani 12/453; Sahihul-Džami 172.
10. Ebu Davud 4777 i dr. U Sahihul-džami se kaže da je ovaj hadis hasen – dobar.
11. Ahmed 5/367 i kaže se da je hasen u Sahihul-Džami 3859.
12. Bezzar. Ibn Hadžer kaže daje lanac dobar; El-Feth 10/519.
13. Muttefekun alejhi, Fethul-Bari 10/375.
14. Buhari, 4/304.
15. Buhari, Fethul-Bari 1/465.
16. Muslim u Sahihu, 1307.
17. Sahihui-Džamia, 3039.