Naslovnica Edeb O vrijednosti šutnje

O vrijednosti šutnje

414
sutnja

Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Musliman je onaj od čijeg jezika i ruke su sigurni ostali muslimani.”[1]

Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Onaj svijet, neka govori dobro ili neka šuti.”[2]

Ovo je jezgrovitost Vjerovjesnikova, alejhissalatu vesselam, govora. U hadisu je naredba i preporuka da se govori dobro i da se sve ostalo prešuti.

Uzvišeni je rekao: On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije. (Kaf, 18)

Čovjek ne progovori ijednu riječ, a da uz njega nije melek koji piše i broji njegove riječi, pa ili u njegovu korist ili protiv njega, jer on mu je stalna pratnja i vodi računa o njemu.

Bilježi se od Ukbea b. Amira da je rekao: “Rekao sam: ‘Allahov Poslaniče, šta je spas?’ On je rekao: ‘Ukbe, ustegni svoj jezik.'”[3]

Bilježi se od Ebu Hurejrea da je čuo Allahova Poslanika, alejhissalatu vesselam, da kaže: “Čovjek progovori neku riječ, o kojoj ne vodi računa, a zbog nje bude strovaljen u Džehennem dalje nego je između istoka i zapada.”[4]

Nevevi kaže: “U ovom hadisu je podsticaj da se vodi računa o jeziku. Onaj ko hoće da govori, treba da promisli o onom što će reći, prije nego progovori. Ako uvidi da u tome ima koristi, onda će i reći, inače će šutiti.”

Allah se smilovao imamu Šafiji, koji je rekao: Ako hoćeš da živiš čist od uvreda, da si sretan i čista obraza, svojim jezikom ne govori o mahanama ljudi i ti si pun mahana, a ljudi svi jezik imaju.

Hasan Basri je rekao: “Jezik je zapovjednik tijelu, pa ako zgriješi organima, oni će zgriješiti, a ako im oprosti, oni će biti čestiti.”[5]

Ibn Burejde je rekao: “Vidio sam Ibn Abbasa da se uzeo za jezik i rekao: ‘Teško tebi, pričaj dobro i imaj uspjeh, ili šuti od hrđavog i budi pošteđen, inače znaj da ćeš se kajati.’ Neko mu je rekao: ‘Ibn Abbase, zašto tako govoriš?’ On je rekao: ‘Čuo sam da će se čovjek na Kijametskom danu od svoga tijela najviše ljutiti na jezik, osim ako njime nije govorio ili diktirao dobro.'”[6]

Vehb b. Munebbeh je rekao: “Mudraci su jedinstvenog stava da je temelj mudrosti šutnja.”[7]

Fudajl b. Ijad je rekao: “Niti hadž, niti straža, niti džihad, nisu teški kao što je kontroliranje jezika. Kada bi osvanuo s brigom o jeziku, osvanuo bi sa velikom brigom.”[8]

Lukman je rekao svom sinu: “Kada bi govor bio od srebra, onda bi šutnja bila od zlata.”[9]  Ibn Mubarek je rekao: “To znači: ‘Kada bi govor u Allahovoj pokornosti bio od srebra, onda bi šutnja od griješenja Allahu bila od zlata.'”[10]

Ebu Derda je rekao: “Budi pravedan spram svojih ušiju više nego usta. Allah ti je dao dva uha kako bi više slušao nego što govoriš.”

Imam Nevevi je rekao: “Svaki zaduženik bi trebalo da vodi računa o svom jeziku i svemu što govori, osim onog u čemu je opća korist i dobro. Onda kada je reći ili ne reći jednako, sunnet je da ostavi govor i da šuti.”[11]

Rekli su: “Jezik je kao zvijer: ako ga ne vežeš, navali na tebe.”

Omer je ušao kod Ebu Bekra Siddika, a on je potezao svoj jezik. Omer mu je rekao: “Šta? Allah ti oprostio!” Ebu Bekr mu je rekao: “Ovo me dovelo u mnoge nevolje.”

Zbog ovoga i svega prethodno rečenog, gdje smo vidjeli da je jezik jako opasan, navest ćemo neke edebe o kojima musliman treba da vodi računa.

Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Naslov i priprema: Menhedž


[1] Buhari, 10; Muslim, 40.
[2] Buhari, 10/445; Muslim, 2/18.
[3] Tirmizi, 2406, i drugi, a Albani ga smatra vjerodostojnim i u Essahiha je, 890.
[4] Buhari, 11/266; Muslim, 18/177.
[5] Ibn Ebi Dunja, Essamt ve adabullisan, 59.
[6] Ahmed u Ezzuhdu, 189; Ibn Ebi Dunja u Essamt ve adabullisaniju, 439; Ebu Nu'ajm u El-hil-jehu, 1/328.
[7] Džami'ul-ulumi vel-hikem, 162.
[8] Ibn Ebi Dunja, 651, Ebu Nu'ajm u Hil-jetul-evlijau, 8m110. i drugi.
[9] Ahmed u Ezzuhdu, 49; Ibn Ebi Dunja u Essamtu, 736, i drugi.
[10] Ibn Ebi Dunja u Essamtu, 736.
[11] EI-Ezkar, str. 329.