Pojava havaridža

U predznake Sudnjeg dana spada i pojava različitih frakcija, koje su u koliziji sa Poslanikovim učenjem i uputi na kojoj je bio on i njegovi ashabi.

Jedna od ovih firki je haridžijska[1] frakcija koja je s početka bila u Alijevom taboru, ali su se odmetnuli kada je tražena presuda između Alija, radijallahu anhu, i Muavije, radijallahu anhu, povukavši se do sela Harura’ u blizini Kufe.

Navest ćemo neke od njihovih stavova:

  • Smatraju nevjernikom onoga koji učini veliki grijeh, popud bluda, pijenja alkohola i sl., i kao takav će po njima boraviti vječno u vatri.

Ovo je naravno očita zabluda. Istina je da musliman koji počini veliki grijeh ne postaje nevjernik, ali je grješnik po tom činu, za koji može da se iskreno pokaje i da mu pokajanje bude primljeno, ako odluči da taj grijeh više neće činiti.

  • Hardižije smatraju nevjernicima Alija, radijallahu anhu, i Muaviju, radij allahu anhu, i mnoge druge ashabe koji su pristali na presudu.
  • Smatraju dozvoljenim ustanak protiv vladara grješnika, iako nije sigurno da su nevjernici.
  • Pozivaju se da posjeduju znanje i opterećuju se silnim ibadetom, a ne poznaju propise Allahove Knjige. Haridžija je bio i Zul-Huvejsire, a ciljajući i na njega Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je o haridžijama rekao: “Napuštaju vjeru kao što strijela prođe kroz plijen“.

Naime, od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Dok smo jednom sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on je dijelio imetak među ljudima, dođe mu Zul-Huvejsire, čovjek iz plemena Beni Temim, i povika: “O Božiji Poslaniče, budi pravedan!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu uzvrati: “Teško tebi, ko će biti pravedan ako neću ja!? Ostao bi ti bez nade i gubitnik bi bio, kada ja ne bi bio pravedan!”

Omer povika: “O Allahov Poslaniče, dozvoli mi pa da ga sasječem po vratu.“ “Ostavi ga“, reče Resulullah, “jer zaista on i njegovo društvo su takvi da ćete vi smatrati malim svoj namaz spram njihova namaza i vaš post spram njihova posta. Oni uče Kur'an ali im ne prelazi grkljenove, napuštaju vjeru kao što strijela prođe kroz plijen. A pogledaš li u šiljak strijele, ništa nećeš primijetiti, i pogledaš li opet u tetivu za vezivanje vrška strijele, ništa nećeš primijetiti, i pogledaš li opet u dio između perja i šiljka, ništa nećeš primijetiti, i pogledaš li opet u perušku na strijeli, ništa nećeš primijetiti. Već su pretečeni i burag i krv. Vođa im je crni čovjek, jedna mu nadlaktica poput ženskih grudi, ili poput mesa koje visi i trese se, pojave se kad među ljudima nastanu mimoilaženja.“[2]

Metafora strijele u hadisu znači da haridžije izlaze iz dini-islama s pojedinim djelima a da to i ne primijete. Kao kada lovac odapne strijelicu prema meti, srni ili jelenu npr., pa je pogodi da strijelica probode i prođe kroz meso s druge strane žrtve tako da lovac misli da je uopće nije pogodio.

Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prije Sudnjeg dan pojavit će se ljudi nezrelih godina, ograničenog razuma, učit će Kur'an ali im on neće prelaziti grkljenove[3], govorit će riječima najboljih stvorenja, a napuštat će vjeru kao što strijela prođe kroz plijen.“[4]


Iz knjige Kraj svijeta
Autor: Muhammed el Arifi


Bilješke:

[1] Havaridži ili haridžije.
[2] Bilježe imami Buhari i Muslim.
[3] Tj. ne razumijevajući i ne radeći po onome što je u njemu.
[4] Bilježe imami Buhari i Muslim.