Pojava havaridža (haridžija)
U predznake Sudnjeg dana spada i pojava različitih frakcija, koje su u koliziji sa Poslanikovim učenjem i uputi na kojoj je bio on i njegovi ashabi.
Jedna od ovih firki je haridžijska1 frakcija koja je s početka bila u Alijevom taboru, ali su se odmetnuli kada je tražena presuda između Alija, radijallahu anhu, i Muavije, radijallahu anhu, povukavši se do sela Harura’ u blizini Kufe.
Navest ćemo neke od njihovih stavova:
Smatraju nevjernikom onoga koji učini veliki grijeh, popud bluda, pijenja alkohola i sl., i kao takav će po njima boraviti vječno u vatri. Ovo je naravno očita zabluda. Istina je da musliman koji počini veliki grijeh ne postaje nevjernik, ali je grješnik po tom činu, za koji može da se iskreno pokaje i da mu pokajanje bude primljeno, ako odluči da taj grijeh više neće činiti (ovo se odnosi na klasične haridžije, dok većina haridžijskih pokreta danas ne smatraju nevjernikom počinioce velikog grijeha, ali zato smatraju nevjernikom piočinioce dozvoljenog ili čak dobrog djela, koje je po njihovim mjerilima nevjerstvo; detaljnije pogledaj ovdje, op.M).
Hardižije smatraju nevjernicima Alija, radijallahu anhu, i Muaviju, radij allahu anhu, i mnoge druge ashabe koji su pristali na presudu.
Smatraju dozvoljenim ustanak protiv vladara grješnika, iako nije sigurno da su nevjernici.
Pozivaju se da posjeduju znanje i opterećuju se silnim ibadetom, a ne poznaju propise Allahove Knjige. Haridžija je bio i Zul-Huvejsire, a ciljajući i na njega Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je o haridžijama rekao: “Napuštaju vjeru kao što strijela prođe kroz plijen“.
Naime, od Ebu Se'ida el-Hudrija, radijallahu anhu, se prenosi da je rekao: “Dok smo jednom sjedili sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on je dijelio imetak među ljudima, dođe mu Zul-Huvejsire, čovjek iz plemena Beni Temim, i povika: “O Božiji Poslaniče, budi pravedan!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu uzvrati: “Teško tebi, ko će biti pravedan ako neću ja!? Ostao bi ti bez nade i gubitnik bi bio, kada ja ne bi bio pravedan!”
Omer povika: “O Allahov Poslaniče, dozvoli mi pa da ga sasječem po vratu.“ “Ostavi ga“, reče Resulullah, “jer zaista on i njegovo društvo su takvi da ćete vi smatrati malim svoj namaz spram njihova namaza i vaš post spram njihova posta. Oni uče Kur'an ali im ne prelazi grkljenove, napuštaju vjeru kao što strijela prođe kroz plijen. A pogledaš li u šiljak strijele, ništa nećeš primijetiti, i pogledaš li opet u tetivu za vezivanje vrška strijele, ništa nećeš primijetiti, i pogledaš li opet u dio između perja i šiljka, ništa nećeš primijetiti, i pogledaš li opet u perušku na strijeli, ništa nećeš primijetiti. Već su pretečeni i burag i krv. Vođa im je crni čovjek, jedna mu nadlaktica poput ženskih grudi, ili poput mesa koje visi i trese se, pojave se kad među ljudima nastanu mimoilaženja.“2
Metafora strijele u hadisu znači da haridžije izlaze iz dini-islama s pojedinim djelima a da to i ne primijete. Kao kada lovac odapne strijelicu prema meti, srni ili jelenu npr., pa je pogodi da strijelica probode i prođe kroz meso s druge strane žrtve tako da lovac misli da je uopće nije pogodio.
Abdullah ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Pred Sudnji dan pojavit će se ljudi nezrelih godina, ograničenog razuma, učit će Kur'an ali im on neće prelaziti grkljenove3, govorit će riječima najboljih stvorenja, a napuštat će vjeru kao što strijela prođe kroz plijen.“4
Iz knjige Kraj svijeta
Autor: Muhammed el Arifi
Bilješke:
1 Havaridži ili haridžije.
2 Bilježe imami Buhari i Muslim.
3 Tj. ne razumijevajući i ne radeći po onome što je u njemu.
4 Bilježe imami Buhari i Muslim.
