Jedno od najvećih iskušenja s kojima se suočava polje da'veta u ovom vremenu jeste poremećaj šerijatskih mjerila u donošenju suda nad ljudima i događajima, te pojava pravaca koji se pripisuju sunnetu, a u svojoj suštini ruše njegove ciljeve.
Među najistaknutijima je pravac ekstremnih zagovornika oštrog diskreditiranja, poznatih kao medhalije, čiji se govor zasniva na očitim dvostrukim standardima u spuštanju propisa: pretjerivanju na jednom mjestu i nemaru na drugom. To je na kraju dovelo do iskrivljavanja velikih islamskih pojmova poput sunneta, pokornosti, novotarije, savjeta, odgovora neistomišljeniku, ljubavi i mržnji (el vela vel bera), te džerha i ta‘dila (kritike i valorizacije).
Pretjerivanje u diskreditiranju: napadi na učenjake, daije i reformatore
Kada je riječ o učenjacima, daijama i reformatorima, ovaj pravac je zauzeo konstantan put vrijeđanja, proglašavanja novotarima i optuživanja za izdaju, tako da se rijetko ko spašava njihovih napada ako je poznat po da‘vi, javnom govoru istine ili popravljanju stanja među ljudima. Učenjak poznat po slijeđenju sunneta, daija poznat po iskrenosti, pa čak i mudžahid koji žrtvuje sebe – svi oni kod njih bivaju oboreni zbog najmanje greške ili idžtihada, a ponekad čak i zbog puke sumnje ili iskrivljenog prenošenja informacija. Bivaju obilježeni najružnijim etiketama: novotar, kutbi, sururi, haridžija, hizbi (partijaš), sljedbenik strasti – kao da njihova dobra djela nikada nisu postojala, niti su njihove ranije zasluge u pomaganju vjere ikada bile poznate.
Umjereni sunijski pristup: pravednost u osudi neistomišljenika
Ovakav pristup (opisan u prethodnim pasusima, op.M) suprotan je metodi ehli-sunneta vel-džema‘ata, koji su jasno ustanovili da greška ne povlači nužno gubitak pravednosti, niti briše vrline, niti poništava prethodne zasluge. Uzvišeni Allah kaže:
وَكَذَٰلِكَ جَعَلْنَاكُمْ أُمَّةً وَسَطًا
„I tako smo vas učinili umjerenom zajednicom.“ (El-Bekare, 143)
Ova sredina nije puka parola, već mjerilo pravde: greška se stavlja na njeno mjesto, čuva se vrijednost ljudi od vrline i spajaju se savjet i pravičnost.
Suprotni nemar: odbrana zulumćara i ukidanje savjeta
Nasuprot tome, u njihovom govoru primjetan je jasan nemar kada je riječ o suprotstavljanju zulumćarima. Štaviše, vidi se krajnja revnost u odbrani svakog vladara, bez obzira na to koliko je potvrđena njegova nepravda, korupcija ili prolijevanje krvi. Tekstovi o slušanju i pokornosti (vladaru, op.M) kod njih se uzimaju apsolutno i bez ograničenja, pa se njima prešućuje svako zlo, kriminalizira se svaki savjetnik, a izdajnikom se proglašava svako ko javno izgovori riječ istine. Tako je kod njih legitimno odvraćanje od zla postalo fitna, savjet – pobuna, a šutnja pred nepravdom – vjera.
Sigurnosno i političko instrumentaliziranje: pravac pod okriljem obavještajnih službi
Opasnost ovog pravca ne zaustavlja se na granicama naučnog skretanja, već prelazi u političku i sigurnosnu instrumentalizaciju, kako se vidi iz otvorenih priznanja nekih njegovih istaknutih predstavnika. Oni su priznali da njihovi stavovi u nekim ključnim pitanjima nisu bili plod šerijatskog idžtihada, već rezultat direktnih uputa obavještajnih službi, te da su se kretali u skladu s onim što im je naređeno, organizirajući susrete i usklađujući stavove s određenim šejhovima koji se ubrajaju u ovaj pravac – u službi određenih agendi.
Otvorena priznanja: svjedočanstvo iz samog pravca
Jedan dio ovog pravca razotkriven je kroz otvorena priznanja nekih pripadnika ovog pravca, među kojima je i Usama Atijje el-‘Utejbi, koji je priznao da stavovi ovog pravca u određenim pitanjima nisu bili zasnovani na šerijatskom idžtihadu, već na direktnim sigurnosnim instrukcijama. Također je priznao da je njihovo uplitanje u libijsko pitanje i podrška jednoj strani (maršalu Haftaru) došlo po nalogu obavještajnih struktura, što jasno pokazuje koliko je ovaj pravac podložan manipulaciji i koliko je opasan po vjeru i da‘vu.
Ova priznanja razotkrivaju suštinu ovog pravca: on je podložan usmjeravanju, brz u pokoravanju, njime ne upravljaju dokazi, već signali, niti ga uređuju pravila, već interesi nametnuti izvan šerijatskog okvira.
Vanjska podrška: preporuke RAND-a
Upravo to je razlog zbog kojeg je američka institucija RAND u jednoj od svojih preporuka izričito navela potrebu podrške ovom pravcu, olakšavanja njegovog širenja te osnivanja njegovih aktivnosti i institucija – što objašnjava zašto su se takvi centri počeli pojavljivati u arapskim zemljama poput gljiva poslije kiše.
Izokretanje mjerila: uveličavanje grešaka i opravdavanje nepravde
Ovdje se jasno očituje bolna ironija: onaj ko je poznat po čestitosti, znanju i da‘vi biva oboren zbog prve greške, dok se onaj poznat po nepravdi, devijaciji i krvoproliću brani, opravdava i fanatično štiti. To je potpuno izokretanje mjerila koje je Allah uspostavio.
Najopasnije u ovom pravcu jeste to što sunnet pretvara iz puta upute u sredstvo sukoba, poslušnost pretvara u obožavanje osoba, upozoravanje na novotarije pretvara u novotariju samu po sebi, sije sumnju u srcima ljudi prema njihovim učenjacima i daijama i otvara vrata fitne – u ime njenog sprječavanja.
Zaključak i lijek: povratak izvornom menhedžu i pravdi
Izlaz iz svega ovoga postoji samo u povratku izvornom sunijskom pravcu, zasnovanom na veličanju šerijatskih tekstova, ostvarivanju ciljeva šerijata, vezivanju propisa za opća pravila, pravednom prosuđivanju ljudi i stavova, te u tome da istina bude mjerilo po kojem se prepoznaju ljudi – a ne da ljudi budu mjerilo po kojem se prepoznaje istina.
Autor: Nuruddin Dervaš
You must be logged in to post a comment.