Naslovnica Islam Rekaik Onaj ko je ispružio svoju nogu neće ispružiti svoju ruku!

Onaj ko je ispružio svoju nogu neće ispružiti svoju ruku!

285
islamske price

Jednom je poznati oholnik Ibrahim Paša sin Muhammeda Alija, koji je tada vladao Misrom (Egiptom, op. M), ušao u Emevijsku džamiju dok je poznati učenjak Šama, Se'id el-Halebi, držao predavanje prisutnima. Dok je šejh držao predavanje njegove noge su bile ispružene, pa je ovaj oholnik (Ibrahim Paša) prošao pored šejha iščekujući od njega strahopoštovanje i da će sakupiti svoje noge te napraviti mjesta da prođe, što šejh, naravno, nije učinio, već je ostao u svom prvobitnom položaju i nastavio sa svojim predavanjem.

Zbog tog šejhovog nereagovanja ovaj oholnik se jako razljuti te ih napusti i izađe iz džamije. Želeći da revanšira šejha on poče smišljati načine na koje će poniziti i kazniti šejha. Kada je došao u svoj dvorac, okupiše se oko njega prodane duše i munafici, te počeše izlagati raznorazne metode i načine da ponizi i kazni šejha. Pa kada je donio odluku, on naredi vojsci da ga okuju u lance i kao takvog donesu pred njim.

Zbog ugleda i strahopoštovanja koje je uživao šejh kod muslimana, vojnici nisu smjeli ni prići šejhu a kamoli nešto više. Ibrahimu je bilo dobro poznato da bi svaki pokušaj da našteti šejhu bio jako poguban po njega, i otvorio bi mu vrata problema sa kojima ne bi mogao izaći na kraj. Iz toga razloga bio je primoran da promjeni svoju nakanu i da smisli nešto jednostavnije kako bi se osvetio šejhu i ponizio ga.

I tako razmišljajući dođe do ideje koja je najopasnija za učenjake, čak je opasnija od same sablje i zatvora, a to je iskušenje imetka i novca! Pa ako šejh padne na to iskušenje i prihvati novac, to će biti za Ibrahima kao da je jednim kamenom pogodio dvije ptice, jer će time osigurati njegovu naklonost i prijateljstvo, a s druge strane, šejh će izgubit poštovanje kod muslimana, pa više neće imati nikakvog uticaja u narodu.

Ibrahim Paša se odmah baci na posao te spremi hiljadu zlatnih lira, a to je u tom vremenu bila količina imetka zbog kojeg bi ljudi ostajali izbezumljeni. Ibrahim je naredio svom veziru da ove zlatnike preda šejhu kad on bude držao predavanje kako bi svi prisutni, a i njegovi učenici to vidjeli. Vezir se odmah uputi ka Emevijskoj džamiji u kojoj je šejh El-Halebi držao predavanja. Kada je ušao u džamiju ugledao je šejha kako drži predavanje, pa mu prišao i rekao glasno kako bi svi prisutni čuli:

Ovo su hiljadu zlatnih lira koje naš mevlana (zaštitnik) Paša poklanja tebi kako bi se time potpomogao.“

Na što mu šejh smireno i postojno odgovori riječima:

Zajedno sa tim zlatnicima se vrati svom namjesniku i prenesi mu: ‘Doista, onaj ko je ispružio svoju nogu neće ispružiti svoju ruku!'“1

Allah se smilovao našim dobrim selefima i iskrenoj ulemi, kako su samo bili dostojni u prenošenju svog znanja i radu po njemu. Oni nisu htjeli da ponize svoje najdragocjenije nasljedstvo koje su naslijedili od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, a to je znanje, pa makar cijena toga bila i njihovi životi a kamoli dunjalučki šićar od zlatnika i srebrenjaka.

Dok danas vidimo da mnogi od onih koji se pozivaju na znanje i koji se smatraju „ulemom“ kako svojevoljno odlaze vladarima, bez da ih oni na to primoravaju, i prešućuju pravu istinu o njima, te odobravaju njihova nedjela, a sve to samo kako bi se domogli nešto malo od dunjalučkih strasti i ukrasa.
To je ta glavna i osnovna razlika po kojoj se razlikuju iskreni i pravi učenjaci koje je obavezno slijediti i od njih vjeru uzimati, od onih koji se samo prikazuju kao učeni kako bi stekli ugled i poštovanje kod muslimana, a dok će njihovo prodavanje vjere za dunjalučki
šićar i prešućivanje istine biti zabilježeno u historiju koju će muslimani čitati i iz koje će uzimati pouku i poruku. A davno je rečeno: „Historija se ponavlja.“ Stoga, iščitavajmo historiju i uzmimo pouke i poruke koje nam ona kazuje.

Molimo Uzvišenog Allaha da nas učvrsti na istini, i da nas učini od Njegovih iskrenih robova koji se samo Njega boje, i koji iskreno radi Njega samo istinu slijede i ispoljavaju, i pritom od ničijeg prijekora ne strahuju.

Preveo i napisao: Emir Krčo

1 Ulemau Dimešk ve e’ajanuha fil-karnis-salisi ‘ašer el-hidžri (1/459). Autori: Muhammed Muti'a El-Hafiz i Nezzar Ebazah. Izdavačka kuća: Darul-fikr u Bejrutu, prva štampa 1412 hidžretske. Također, ovo kazivanje se nalazi i na poznatim islamskim web stranicama: