Džamije se grade da bi se u njima činio ibadet Uzvišenom Allahu, i onaj ko ih pravi trebao bi da to čini želeći nagradu i sevap od Allaha, dželle še'nuhu.
Međutim, doći će vrijeme da će se neke džamije praviti kako bi se što više nakitile i ukrasile i da bi se ljudi dičili njenom ljepotom i ukrasima, te možda je predstavljali po medijima i slično.
Mnogi klanjači gube koncentraciju sa ibadeta gledajući u te ukrase.
Enes, radijallahu anhu, od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je rekao:
“Dan sudnji neće nastupiti dok se ljudi ne budu hvalili džamijama.“1
Postoje i mnoge predaje od ashaba, radijallahu anhu, u kojima upozoravaju da se ne kite džamije i da se ne opterećuje njenim ukrašavanjem, koje odvraćaju pažnju od ibadeta, zikra i općenito pobožnosti. Tako Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: “A vi ćete ih (džamije) kititi kao što to (sa svojim bogomoljama) čine jevreji i kršćani.“2
Begavi navodi, da se to odnosi na građenje u visinu i da su jevreji i kršćani počeli kititi svoje bogomolje kada su iskrivili i promijenili tekstove iz svojih svetih knjiga.3
A Hatabi komentira: “Jevreji i kršćani su počeli kititi svoje bogomolje kada su napravili devijacije i izmjene u svojim svetim knjigama, te su tako izgubili vjeru a oslanjali se na kićenja i ukrase.“4
Kićenje džamija se ogleda u nekoliko elemenata: tu je prije svega klesanje i graviranje zidova sa različitim bojama i klesanje slika, te stavljanje pretjerano ukrašenih prostirki, rezbarija i lustera. Nekada se tolika sredstva daju za ukrase da bi se njima moglo sagraditi par potpuno novih džamija.
Klonjenje pretjeranog ukrašavanja ne podrazumijeva da treba zapustiti džamije i mesdžide ili ih graditi nekvalitetne i ispod određenih standarda. Naprotiv, treba ih kvalitetno napraviti i uredno i dostojanstveno opremiti, a ono što je zabaranjeno su pikanterije i pretjerivanja u gradnji i ukrašavanju.
Prenosi se da je Ebu Derda, radijallahu anhu, rekao: “Kada budete kitili džamije i ukrašavali Mushafe, slijedi vam propast.“5
Iz knjige Kraj svijeta
Autor: Muhammed el–Arifi
Priprema: Menhedž
Klikni ovdje za ostale predznake Sudnjeg dana iz iste knjige.
Bilješke:
1 Bilježe Ebu Davud, Nesaia i Ibn Madže sa ispravnim lancem prenosilaca.
2 Bilježe Ahmed i Ebu Davud.
3 Pogledaj: Fethu-l-bari, dio 2., str. 175.
4 Prenosi El-Ajni u Umdetu-l-kari, komentaru Buharijevog Sahiha, dio 7., str. 41.
5 Bilježi Ibn Ebi Davud u El-Mesahifu, a šejh Albani ga ocijenio dobrim u Sahihu-l-džam'i, hadis 585.