Naslovnica Sihr i liječenje od sihra Propis salijevanja strave

Propis salijevanja strave

516
saljevanje strave

Pitanje: Esselamu alejkum ve rahmetulahi ve berekatuhu. Šejh, kakav je propis salijevanja strave?

Odgovor:

Bismillahir-rahmanir-rahim.

Strava se salijeva (kod jednog dijela našeg naroda, op.M) kada osobu pogodi veliki strah bilo to u snu ili na javi. Nekada uzrok straha bude džinnski dodir, sihr ili urok. Osobe koje salijevaju stravu u većini slučajeva su žene.

Način salijevanja strave (tj. oni koji salijevaju stravu to rade na sljedeći način, op.M):

Lice onoga kome se salijeva strava prekrije se platnom crvene boje, ispred njega se stavi posuda sa vodom. Onaj ko salijeva stravu u kašiku stavi komad olova, zatim kašiku stavi na vatru da se olovo istopi, a zatim na to olovo prouči sure Ihlas, Felek i Nas i doda još neke riječi koje nisu razumljive. Nakon toga, olovo istrese u vodu koje dobije neki neodređeni oblik. Zatim, gledajući u olovo, saopšti onome kome salijeva stravu razlog njegovog straha, i šta se desilo. Poslije toga onaj kome se salijeva strava pije tu vodu, zatim pokvase mu se vrhovi ruku i nogu, kao i lice. Ovo kvašenje vodom biva suprotno od rasporeda kojim se uzima abdest. Na taj način se završava salijevanje strave.
Salijevanje strave poznato je skoro svakom muslimanu i veoma je rašireno, a posebno se izvodi nad djecom.

Propis saljevanja strave

Salijevanje strave ubraja se u rukju-liječenje.

Na osnovu načina salijevanja strave primjećujemo da se uče određene sure, a spominju se i određene nepoznate riječi, to znači da se uči rukja (liječenje) putem ajeta i rukja putem nerazumljivih, nejasnih i nepoznatih izraza i riječi.

Haram je salijevati stravu na ovakav način, jer ona sadrži dozvoljeni i nedozvoljeni vid liječenja.

Nedozvoljeni vid liječenja je zbog toga što se ne ispunjava jedan od uvjeta valjanosti rukje, a on je da rukja mora biti na arapskom jeziku ili na jeziku čije je značenje poznato i razumljivo.

Propis ovakvog liječenja zavisi od značenja nepoznatih riječi koje se koriste u samoj rukji.
Ako se radi o riječima koje nemaju značenje, a njima se ne namjerava dozivanje i traženje pomoći od nekog mimo Allaha, te onaj ko ih uči samo želi da ih spominje kako bi pokazao da zna nešto što drugi ne zna, onda je to zabranjeno djelo, laž i veliki grijeh, međutim, ne radi se o nevjerstvu. Ako su, pak, ove riječi imena džinna, koje učač doziva kako bi prisustvovali liječenju i od njih traži pomoć, onda nema sumnje da se radi o širku i nevjerstvu u Allaha.

Razlog tome što je rukja vid dove, a doviti i pomoć tražiti od nekog mimo Allaha je širk u ibadetu, tj. veliki širk. Imam Nevevi veli:

„Rukja čije značenje je nepoznato ili koja nije na arapskom jeziku je nedozvoljen, pokuđen vid rukje, jer postoji mogućnost da sadrži riječi nevjerstva, nešto što je blisko njemu ili pokuđeno.“ (Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 14/168)

U komentaru Tahavije stoji:
„Također se svi slažu u tome da nije dozvoljeno izgovaranje bilo kakve bajalice, vračalice ili zakletve koje u sebi sadrže višeboštva (širk), makar se time pokoravali džinni i dr, kao što nije dozvoljeno izgovarati ni bilo koji drugi govor u kojem ima nevjerstva.
Isto tako, nije dozvoljeno ni izgovaranje nečega čiji se smisao ne zna, zbog mogućnosti da u tome bude elemenata višeboštva za koje čovjek ne zna. Zbog toga Poslanik ﷺ veli:
‘Nema smetnje da se koristi rukja koja u sebi ne sadrži širk.'” (Muslim)
(Šerhul-akidetit-tahavijjeh, 2/765. )

Međutim, način salijevanja strave ukazuje da su ove nerazumljive riječi imena džinna kojim se potpomaže onaj ko salijeva stravu, te ova rukja poprima hukm, propis rukje koja u sebi ima širka, te je kao takva zabranjena i haram.

O učenju rukje sa stranim i nepoznatim riječima Ibn Tejmije veli:
„Rukje sa stranim i nepoznatim riječima sadrže imena džinna koji se dozivaju u pomoć i kojima se zaklinje onim što smatraju cijenjenim, pa im se ti džinni, zbog toga, pokore u nekim stvarima – to je vrsta sihra koji je širk.“ (Ka'ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 235)

Dokaz da su nepoznate riječi prilikom salijevanja strave imena džinna je činjenica da onaj koji salijeva stravu gleda u oblik olova te saopštava bolesnome razlog njegovog straha.

Bolesni misli da onaj ko salijeva stravu to zaključuje na osnovu oblika olova, a ustvari on je sa nepoznatim riječima prizivao džinne, koji su ga obavijestili o onome što se desilo, jer postavlja se pitanje kako bi on inače znao šta se desilo svima onima koji mu dolaze bez obzira bili oni blizu ili daleko od njega, jer oblik olova sigurno na to ne upućuje.
Nakon toga se bolesniku pokvase ruke, noge i lice tom vodom i popije je, te s njim u kontakt dođu džinni koji su prizivani kako bi olakšali ili ublažili strah prouzrokovan od strane drugih džinna.

Zatim, postavlja se pitanje zbog čega se onome kome se salijeva strava prekriva glava crvenim platnom ili zbog čega mu se kvase dijelovi tijela koji se inače peru prilikom uzimanja abdesta i to po rasporedu suprotnom od rasporeda abdesta.

Nema sumnje da sve ovo od onoga ko salijeva stravu traži džinn koji je sa njim stupio u kontakt i kako bi na takav način vršio uticaj na bolesnika.

Prema tome, salijevanje strave je haram, jer u sebi sadrži širk, i postoji velika opasnost da džinni koji su stupili u kontakt sa bolesnom osobom u budućnosti prave probleme toj osobi, utičući na njeno psihičko ili fizičko stanje.

A Allah najbolje zna.

mr. Jakub Alagić

Izvor: Fb stranica Vjerovanje Bošnjaka
Obrada: Menhedž