Vjerovanje u Allaha
Vjerovanje u Allaha obuhvata četvero:
Prvo: Vjerovanje da Allah postoji
Na postojanje Allaha ukazuju:
- neiskvarena ljudska priroda,
- razum,
- šerijatski tekstovi i
- materijalni dokazi.
1. Neiskvarena priroda / fitra čovjeka
U svakom stvorenju je uređeno vjerovanje u Tvorca, i ovo je čovjekova neiskvarena priroda koja se mijenja samo pod utjecajem vanjskih faktora, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Svako dijete se rađa u pravoj vjeri, ali ga njegovi roditelji učine Jevrejom, kršćaninom ili vatropoklonikom.“ (Buhari)
2. Razum
Sva stvorenja moraju imati nekoga ko ih je stvorio. Nemoguće je da nešto samo sebe stvori, niti da nastane slučajno, bez bilo kakvog povoda. Niko ne može sam sebe da stvori, iz razloga što prije svoga postojanja nije bio ništa, pa kako onda da (se) stvori?! Također, ništa ne može nastati slučajno, bez povoda, jer sve što nastaje ima svoj uzrok i povod. Postojanje nečega što je savršeno, bez bilo kakvih mahana i nedostataka, sa uzročno posljedičnom vezom, ukazuje da je nemoguće da nešto nastane bez uzroka. Nešto što nastane slučajno nije usavršeno u samom svom početku, pa kako onda da bude savršeno tokom svog opstanka i razvitka?!
Ako sve ovo imamo u vidu, onda moramo znati da postoji neko ko je sve to stvorio, a to je Allah, Gospodar svjetova. Ovaj razumski argument, Uzvišeni Allah spominje u suri Tur, kada kaže: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?!(Kur'an, At-Tur, 35.)
Dakle, nisu stvoreni ni bez Stvoritelja, a niti su sami sebe stvorili, što ukazuje da je Allah Tvorac. Kada je Džubejr b. Mut'im u vrijeme dok je bio mnogobožac, čuo kako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uči ajete iz sure Tur: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju. Zar je u njih blago Gospodara tvoga, ili, zar oni vladaju?!1 kazao je Džubejr b. Mut'im: „Skoro da mi je srce iskočilo i to je bilo prvi put da mi se iman uvukao u srce.“ (Buhari)
Navešćemo primjer koji pojašnjava ovo:
Kada bi ti neko pričao o velikom izgrađenom dvorcu, kojeg okružuju predivni vrtovi i rijeke, a u njegovoj unutrašnjosti je prekrasan namještaj i posteljina, a zatim ti kaže: Ovaj dvorac sa svim svojim ljepotama stvorio je sam sebe ili nastao je sam od sebe, slučajno i iznenada, to bi negirao i rekao bi da nije istina. Zar onda cijeli ovaj Svemir, Zemlja i nebesa i sve što se dešava na njemu može sam sebe stvoriti ili nastati slučajno bez Tvorca?!
3. Šerijatski dokazi koji ukazuju na postojanje Allaha
Sve nebeske knjige govore o tome i potvrđuju ovu činjenicu i svi propisi sadržani u tim knjigama ukazuju da ih je objavio Mudri i Sveznajući Gospodar koji zna šta odgovara stvorenjima. Također, i sve pojave u Svemiru ukazuju na istinitost onoga što spominju ove knjige.
4. Materijalni (osjetilni) dokazi (koji ukazuju na postojanje Allaha)
Materijalni dokazi nam na dva načina ukazuju na postojanje Allaha:
Prvo: Veoma često čujemo kako su nečije molbe uslišane, što jasno ukazuje na Allahovo postojanje. Allah Uzvišeni kaže:
I Nuhu se, kad u davno vrijeme zavapi, odazvasmo.2
I kada ste od Gospodara svoga pomoć zatražili, On vam se odazvao.3
Bilježi Buhari od Enesa, radijallahu ‘anhu, da je kazao: „Dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog petka na minberu učio hutbu, došao je jedan beduin i rekao: ‘Allahov Poslaniče, imetak propade, porodice izgladnjele, pa moli Allaha za nas, da nam dadne kišu!’ I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže svoje ruke i najednom, uzdiže se oblak poput brda. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ni sišao sa minbera, ja primijetim kišu kako mu lije niz bradu. Sljedeće džume dođe onaj isti beduin (nomad), ili neko drugi, i reče: ‘Allahov Poslaniče, građevine se porušiše, a blago potopi, pa moli Allaha za nas!'Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podigao je ruke i izgovorio: ‘Allahu moj, oko nas kišu, a ne na nas!’ l skoro da nije počeo ni pokazivati svojom rukom prema nebu, a oblak se povuče.'“
Uslišavanje molbi je prisutno sve do današnjih dana, onima koji se iskreno obrate Allahu i ispune uvjete za ispunjavanje dove.
Drugo: Nadnaravna djela koja su činili poslanici za koja su ljudi čuli ili ih vidjeli, su jasan pokazatelj postojanja Allaha.
Događaji i pojave koji su van ljudske kontrole (natprirodni) su Allahovo djelo koje on daje kako bi pomagao Svojim poslanicima, i potvrdio njihovu istinitost.
Primjer tome je nadnaravno djelo Musaa, alejhisselam, kada mu je Allah naredio da štapom udari po moru. To je Musaa i učinio, pa se more razdvojilo i nastalo je dvanaest prolaza, pored kojih je voda bila poput brda. Govoreći o tome, Uzvišeni kaže: I Mi objavismo Musau: Udari štapom svojim po moru! – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo.4
Drugi primjer je Isaov, alejhisselam, primjer koji je oživljavao mrtve Allahovom dozvolom. O tome Allah kaže: I kada si, voljom Mojom, mrtve dizao.5
Treći primjer jeste kada su mušrici tražili od Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, neki znak, pa je on Allahovom voljom, usmjeravajući ruku prema Mjesecu, učinio da se on razdvoji na dva dijela, što su ljudi vidjeli. Allah Uzvišeni kaže: Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! – a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: Čarolija neprestana!6
Ovi materijalni dokazi kojima je Allah Uzvišeni osnažio Svoje poslanike, ukazuju na Njegovo postojanje.
Drugo: Vjerovanje da je Allah Gospodar svega
Ovo označava da je On jedini Gospodar svega što postoji, koji nema suparnika u vlasti, niti ima pomagača. Gospodar/rabb je onaj koji stvara, vlada svime i upravlja. Nema tvorca osim Allaha, nema vladara osim Njega, niti ima nekoga ko upravlja mimo Njega.
Allah Uzvišeni kaže:
Samo On stvara i upravlja! (Kur'an, Al-A'raf, 54)
To vam je, eto, Allah. Gospodar vaš, carstvo je Njegovo! A oni kojima se, pored Njega, klanjate ne posjeduju ništa. (Kur'an, Fatir, 13)
Nije poznato da je iko od stvorenja negirao da je Allah Gospodar, osim čovjeka koji se oholi, uzdiže, i koji ni sam ne vjeruje u ono što govori. Takav slučaj imamo sa faraonom koji je svome narodu kazao: Ja sam vaš najveći gospodar. O velikaši, – reče faraon – ja ne znam da vi imate drugog boga osim mene. (Kur'an, Al-Kasas, 38)
Međutim, ovo nije rekao sa uvjerenjem, kao što to Uzvišeni naglašava: I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita. (Kur'an, An-Naml, 14)
Allah Uzvišeni navodi u Kur'anu riječi koje je Musaa uputio faraonu: Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurno nastradati. (Kur'an, Al-Isra’, 102)
Mušrici u vrijeme Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, su vjerovali da je Allah Gospodar, ali su Mu u ibadetu pripisivali druga.
Allah Uzvišeni kaže:
Upitaj: Čija je Zemlja i sve ono što je na njoj, znate li? Allahova! – odgovoriće, a ti reci: Pa zašto onda ne dođete sebi? Upitaj: Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veličanstvenog? Allah! – odgovoriće, a ti reci: Pa zašto se onda ne bojite? Upitaj: U čijoj je ruci vlast nad svim, i ko uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti, znate li? Od Allaha! – odgovoriće, a ti reci: Pa zašto onda dopuštate da budete zavedeni? (Kur'an, Al-Mu'minun, 84-89)
A ako ih upitaš ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni će, sigurno, reći: Stvorio ih je Allah! – Silni i Sveznajući. (Kur'an, Az-Zuhruf, 9)
A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: Allah! Pa kuda se onda odmeću? (Kur'an, Az-Zuhruf, 87)
Allahovo upravljanje obuhvata i dešavanja u kosmosu, kao i sve što je vezano za šerijat. Kao što određuje šta će se dešavati u kosmosu, shodno Svojoj mudrosti, tako isto određuje, shodno mudrosti, šerijatsko-pravne odredbe. Zato onaj ko smatra da neko drugi može određivati šerijatske odredbe i propise, pripisao je Allahu druga i njegovo vjerovanje nije potpuno.
Treće: Vjerovanje da je samo Allah Bog
Ovo podrazumijeva vjerovanje da je On istinski Bog koji nema sudruga. „Ilah“ ili Bog je onaj kome srca teže, obožavajući ga, iz ljubavi i poštovanja. Allah Uzvišeni kaže:
A vaš Bog – jedan je Bog! Nema boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog! (Kur'an, Al-Bekara, 163)
Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni – i da On postupa pravedno. – Nema boga osim Njega, Silnog i Mudrog! (Kur'an, Ali Imran, 18)
Svako božanstvo koje se mimo Allaha obožava je ništavno.
Allah Uzvišeni kaže: To je zato što Allah – postoji, a oni kojima oni, pored Allaha, robuju – ne postoje, i zato što je Allah uzvišen i velik. (Kur'an, Hadždž, 62)
Nazivanje nekoga bogom, ne znači da se može i obožavati. O Latu, Uzzau i Menatu, Uzvišeni Allah kaže: To su samo imena koja ste im vi i preci vaši nadjenuli, Allah o njima nikakav dokaz nije poslao. (Kur'an, En-Nedžm, 23)
Allah Uzvišeni navodi riječi Jusufa, alejhisselam, koje je kazao svome drugu u zatvoru: Da li su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i preci vaši – Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. (Kur'an, Jusuf, 39, 40)
Poslanici su svojim narodima govorili: Allahu se klanjajte i Njega obožavajte, jer vi drugog boga osim Njega nemate. (Kur'an, Al-A'araf, 59)
Ovu naredbu su mušrici odbili i pored Allaha su obožavali druga božanstva i od njih tražili pomoć. Allah Uzvišeni je pobio ovaj njihov postupak spominjući dva razumska dokaza:
Prvi: Sva druga božanstva koja se obožavaju nemaju ni jednu osobinu božanstvenosti. Ona su stvorena, ne mogu nikome koristiti, niti štetiti, niti mogu kome život dati i oduzeti ga. Nemaju nikakvog posjeda na nebesima, niti udjela u njima. Allah Uzvišeni kaže: Neki pored Njega božanstva prihvaćaju koja ništa ne stvaraju, a koja su sama stvorena, koja nisu u stanju od sebe neku štetu otkloniti ni sebi kakvu korist pribaviti i koja nemaju moći život oduzeti, život dati niti oživjeti. (Kur'an, Al-Furkan, 3)
Reci: Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakvog udjela i On nema od njih nikakve pomoći. Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. (Kur'an, Saba, 22,23.)
Također, Allah Uzvišeni navodi riječi Huda, alejhisselam, koje je kazao svome narodu: Zar sa mnom da se prepirete o imenima nekakvim kojima ste ih vi i preci vaši nazvali, a kojima Allah nikakav dokaz nije objavio? (Kur'an, Al-A'araf, ajet 71)
Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, a sami su stvoreni, i koji im ne mogu pomoći niti mogu pomoći sebi? (Kur'an, Al-A'araf, 191, 192)
Ako ova božanstva imaju spomenuta svojstva, onda je bezumno njih smatrati bogovima i obožavati ih.
Drugi: Mušrici su smatrali da je Allah jedini Gospodar i Tvorac, u čijoj je Ruci sve, Onaj koji uzima u zaštitu, i od koga niko ne može zaštićen biti. Dakle, kao što su smatrali da jedini On stvara, tako isto su trebali da Njega jedinog obožavaju, jer jedno proizilazi iz drugog, kao što kaže Allah Uzvišeni: O ljudi, klanjajte se Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali; koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! (Kur'an, El-Bekara, 21, 22)
A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: Allah! Pa kuda se onda odmeću? (Kur'an, Az-Zuhruf, 87)
Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim? – “Allah! – reći će oni – a ti reci: Pa zašto Ga se onda ne bojite? To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete? (Kur'an, Junus, 31, 32)
Četvrto: Vjerovanje da On posjeduje lijepa imena i savršena svojstva
Ovo podrazumijeva potvrđivanje i vjerovanje u sva Allahova imena i svojstva koja su spomenuta u kur'ansko-hadiskim tekstovima, onako kako to Njemu dolikuje, bez govora o načinu i kakvoći i bez iskrivljavanja, te bez poređenja i potpunog negiranja. Allah Uzvišeni kaže:
Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni! (Kur'an, Al-A'araf, 180)
On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar. (Kur'an, Ar-Rum, 27)
Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi. (Kur'an, Aš-Šura, 11)
Po ovome pitanju zalutale su dvije skupine:
Prva: Muattile
Oni su negirali Allahova svojstva i imena ili neka od njih, smatrajući da, ukoliko potvrdimo njihovo postojanje, to onda znači poređenje Allaha sa Njegovim stvorenjima. Ovaj zaključak je ništavan iz više razloga:
Prvi: Iz ovakvog zaključka proizilazi mnogo toga što je neispravno, kao npr. kontradiktornost u Allahovim riječima. Uzvišeni Allah je spomenuo i potvrdio da posjeduje imena i svojstva, te napomenuo da Njemu niko i ništa nije slično. Pa, ukoliko kažemo da potvrđivanje tih svojstava znači poređenje Allaha sa stvorenjima, onda iz toga proizilazi da su Allahove riječi kontradiktorne i da pobijaju jedne druge.
Drugi: Posjedovanje zajedničkog imena ili svojstva, ne znači i sličnost među onima koji ih posjeduju. Npr. vidiš čovjeka koji posjeduje sluh i vid, ali to ne znači da je njegov sluh i vid isti kao kod drugog čovjeka. Ili, npr. vidimo životinje koje imaju ruke, noge, oči, ali to ne znači da su ovi organi isti kod svih životinja. Dakle, ako ova razlika postoji među stvorenjima, onda je još preče da ona postoji između Tvorca i stvorenja.
Druga skupina: Mušebbihe
Oni smatraju da Uzvišeni Allah ima svojstva i imena, ali porede Allaha sa stvorenjima, jer kako kažu, takvo značenje se razumije iz šerijatskih tekstova, imajući u vidu da se Allah obraća ljudima na način kakav razumiju. Naravno, ovaj stav je ništavan, iz više razloga:
Prvi: Smatranje da je Allah sličan Svojim stvorenjima, i porediti Ga sa njima, je ništavan stav, koji se može pobiti i razumskim i šerijatskim dokazima, tako da je nemoguće da se iz šerijatskih tekstova razumije nešto što je neispravno.
Drugi: Allah Uzvišeni se Svojim stvorenjima obraća riječima koje razumiju i čije značenje razumiju, ali suštinu i stvarnost onoga što je vezano za Njegovo Biće i svojstva samo On poznaje. Kada Allah kaže za Sebe da posjeduje sluh, onda mi znamo šta taj sluh znači. Dakle, on označava mogućnost slušanja glasova i zvukova, ali njegovu stvarnost i kakvoću kada je u pitanju Allah, ne poznajemo. Kakvoća sluha se razlikuje čak i kada su u pitanju stvorenja, tako da je ta razlika još veća kada je u pitanju odnos Tvorac-stvorenje. Kada Allah kaže za Sebe da se uzvisio iznad Arša, mi znamo šta to uzvisenje znači, ali njegovu stvarnost i kakvoću ne poznajemo kada je riječ o Allahu. Ovo uzvisenje i uzdizanje se čak razlikuje i kod stvorenja, jer nije isto uzvisiti se (popeti se) na stolicu koja je čvrsto na tlu i na kamilu koja se brzo kreće. Dakle, ako ova razlika postoji među stvorenjima, onda je još preče da ona postoji između Tvorca i stvorenja.
Plodovi vjerovanja u Allaha Uzvišenog:
Prvi: Potvrda Allahove jednoće, iz čega proizilazi da se čovjek ne nada, niti da se boji, a niti da obožava bilo koga mimo Allaha.
Drugi: Potpuna ljubav prema Allahu, kroz poznavanje značenja na koja ukazuju Njegova imena i svojstva.
Treći: Obožavanje Allaha kroz činjenje onoga što nam je naredio i udaljavanje od onoga što nam je zabranio.
Autor: Muhammed b. Salih el-Usejmin
Iz djela “Temelji islamskog vjerovanja (komentar knjige)”
Priprema i naslov: Menhedž
Pogledaj imanske šarte na linku ovdje.
1 Kur'an, At-Tur, 35-37.
2 Kur'an, Al-Anbija, 76.
3 Kur'an, Al-Anfal, 9.
4 Kur'an, Aš-Šu'ara, 63.
5 Kur'an, Al-Mai'da, 110.
6 Kur'an, Al-Kamar, 1-2.
