Muaz ibn Džebel, radijallahu anhu, izjavio je: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio mi je deset stvari rekavši mi:
Ne pripisuj Allahu, dž.š., druga, makar te zbog toga ubili i spalili.
U El-Buharijevom djelu El-Edebul-mufred ova je oporuka zabilježena u slijedećoj verziji: “Ne pripisuj Allahu druga makar zbog toga bio sasječen i spaljen.”
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, započeo je svoj vasijjet Muazu zabranom pripisivanja druga Allahu, dž.š., iz razloga što je upravo taj grijeh, pripisivanje druga Allahu, na stepenu najvećeg i najkrupnijeg grijeha prema Allahu, dž.š.1
Širk je to da preusmjeriš i posvetiš obaveze (ibadete) koje si dužan prema Allahu nekom drugom pored Allaha – što je čista potvora i zulum.
Allah, dž.š, u Lukmanovom vasijjetu svome sinu kaže slijedeće: “O sinko moj! Ne smatraj Allahu druge ravnim, širk je zaista velika nepravda.” (Lukman, 13)
Na drugom mjestu u Kur'anu stoji: “Onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laži, grijeh veliki.” (En-Nisa, 48)
U drugom ajetu, rečeno je: “Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatra da je Allahu neko ravan.” (En-Nisa, 116)
O ovome je Allah, dž.š., rekao i slijedeće: “Ko drugog smatra Allahu ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti. A nevjernicima neće niko pomoći.” (El-Maida, 7)
I rekao je: “A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan bit će kao onaj ko je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj koga je vjetar u daleki predio odnio.” (El-Hadždž, 31)
Kada je poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o tome koji je najveći grijeh, on je odgovorio: “Najveći grijeh jeste da Allahu pripišeš druga, a On te je stvorio.”
Dalje, u jednoj autentičnoj, sahih, predaji koju je zabilježio imam Muslim u svom Sahihu, 3005, stoji da je neka žena iz Benu Israila stavljena pred jamu koja je bila napunjena vatrom, i od nje je traženo da se odrekne svoje vjere /monoteizma/ ili će u suprotnom biti bačena u vatru. Nad ovakvim izborom žena se umalo pokolebala iz sažaljenja prema svome djetetu koga je nosila u naručju. Zato Allah, dž.š., dade da dijete u ovom trenutku progovori i kaže: “O majko, budi strpljiva, ti si, zaista, na istini!”
Ovom događaju sličan je i slučaj poslanika Ibrahima, sallallahu alejhi ve sellem, kada ga je njegov narod izveo pred vatru i kada su jedni drugima rekli: Spalite ga – Ibrahima i bogove vaše osvetite, ako hoćete išta da učinite. ‘O vatro’, rekosmo Mi, ‘postani hladna i spas Ibrahimu.’ (El-Enbija, 68-69)
Od Habbaba ibn El-Eretta, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Požalili smo se Poslaniku dok je on jednom bio u hladu Ka'be naslonjen na svoj ogrtač, koji je stavio ispod glave. Rekli smo mu: ‘Zar nećeš za nas učiti dovu? Zar nećeš tražiti pomoć za nas?’ Na ovo je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘U vremenima prije vas čovjeku bi iskopali jamu i u nju ga bacili, onda bi donijeli testeru te njome raspolovili glavu i češljali bi ljude željeznim češljevima zadirući između mesa i kosti, ali sve ih to nije moglo odvratiti od njihove vjere. Tako mi Allaha, On će zaista upotpuniti ovu stvar, vjeru, tako da će konjanik moći slobodno putovati od Sa'ne2 do Hadrameuta. Neće se bojati ničega osim Allaha ili vuka za svoje stado. Ali vi požurujete. “‘ (Hadis bilježi El-Buhari u Sahihu, 7 /126)
Iz knjige “Vasijjeti Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem”, ostali vasijeti ovdje
Autor: muhaddis Abdul-Kadir el-Arnaut
Obrada i naslov: Menhedž
Bilješke:
1 Imam Ez-Zehebi u svome djelu El-Kebair, str. 22, veli: “Najveći grijeh jeste širk Allahu. On se dijeli na dvije vrste. Prva vrsta jeste da se Allahu pripiše ortak ili drug te da se kao takav obožava uz Allaha, od stvari kao što su kamen, drvo, Sunce, Mjesec, poslanik, šejh, zvijezda, kralj, vladar ili nešto drugo, to je tzv. eš-širkul-ekber, veliki širk, koji je Allah spomenuo, kada je rekao: “Allah sigurno neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit će kome hoće ono što je manje od toga.”
Ajeta o ovoj temi ima mnogo. Poslije ovog naveo je hadise koji govore o veličini ovog grijeha, a zatim je rekao: „Druga vrsta širka jeste rija u djelima – neiskrenost prema Allahu u djelima koja se rade radi sevapa, kao što je Allah, dž.š., rekao: “Ko žudi da kod Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnim nikoga.” A Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “‘Čuvajte se malog širka! Upitaše ga ‘O Allahov Poslaniče! Šta je to mali širk?’ ‘Biti licemjeran’ – odgovori Poslanik, alejhis-selam! ‘(Djelo zbog pohvale i da se vidi, a ne zbog Allaha i Njegove nagrade.’)
“Allah će u danu u kojem će dijeliti nagrade Svojim robovima reći (onima koji nisu bili iskreni prema Allahu u svojim djelima): ‘Idite onima za koje ste željeli da vide vaša djela, pa vidite hoćete li kod njih kakvu nagradu naći.”‘ Hadis bilježi imam Ahmed s dobrim nizom prenosilaca od Ibn Abbasa i el-Bejheki u Šu'abul-imanu.
U drugom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Koliko postača od svog posta neće imati ništa drugo osim gladi i žeđi i koliko klanjača noću neće imati ništa osim nesanice.” Hadis bilježe Ahmed, Ibn Madža i dr.
2 Ibn Hadžer el-Askalani u Fethu veli slijedeće “Moguće je da je Poslanik, a.s., aludirao na San'u koja je u Jemenu, a između nje i Hadrameuta u Jemenu je udaljenost od 5 dana hoda. A moguće je da se pod riječju San'a aludira na San'u u Šamu, koja je dobila ime po onima koji su na tom mjestu odsjeli od stanovnika San'e iz Jemena.” U ovom slučaju razdaljina je još i veća. (op. prev.)