Naslovnica Edeb Samoobmana i njene vrste i stepeni: U samoobmanu upadaju četiri vrste ljudi

Samoobmana i njene vrste i stepeni: U samoobmanu upadaju četiri vrste ljudi

156

Postoje ljudi koji su obmanuti ovodunjalučkim životom, pa kažu: gotovina je bolja od dobiti na odgodu, dunjaluk je gotovina, a Ahiret je kredit ili dobit na odgodu i ova vrsta ljudi je na najvećem stepenu samoobmane, a to je stepen kafira (nevjernika) u Allaha.

Što se tiče obmane grješnika koji su na ispravnoj akidi, oni su saučesnici sa nevjernicima u pogledu ove obmane, jer su dali prednost dunjaluku nad Ahiretom s tim što je njihov slučaj lakši, jer osnov imana zabranjuje im vječni ostanak u Džehennemu.

Ima grješnika koji su obmanuti sa strane Allahove milosti, pa kažu: „Allah je plemenit i milostiv i mi se uzdamo u Njegovu milost, a možda će nam pomoći i to što su naši očevi i djedovi bili vjernici“ – ulema je na ovo odgovorila riječima: „Ko se nada nečemu on to i traži, a ko se boji nečega on od toga bježi, a onaj ko se nada oprostu uz ustrajno griješenje je obmanut čovjek.

Čudno li je to kako ljudi postupaju; prve generacije su mnogo radile i bojale se, a naše generacije su i pored malo djela sigurni u spas, kao da ljudi danas više znaju o Allahovoj milosti od Poslanika alejhis-selam i onih koji su ga slijedili. Zar su sljedbenici Knjige ukoreni riječima Uzvišenog: I uzeli su mrvice ovoga svijeta i govorili biće nam oprošteno1 – i zbog čega drugog osim zbog ovakvog stanja i postupka. Oni ljudi koji su obmanjeni zbog dobrote njihovih roditelja i nadaju se da će im to koristiti na Sudnjem danu – neka se sjete Nuha i njegova sina, Ibrahima i njegova oca, Muhammeda i njegove majke i drugih primjera koji govore da će čovjek biti nagrađen ili kažnjen na osnovu svojih djela.

U samoobmanu upadaju najčešće četiri vrste ljudi:

  1. ulema
  2. pobožnjaci
  3. sufije
  4. bogataši.

Vrste obmanute uleme:

1 Jedna od vrste obmanute uleme su oni koji su se usavršili u šeri'atskim naukama, ali su zapostavili svoje organe i njihovo čuvanje od grijeha i obavezivanje na pokornost Allahu.

Njih je obmanulo njihovo znanje i misle da kod Allaha imaju veliko mjesto, a da pogledaju okom pronicljivosti vidjeli bi da je znanje sredstvo s kojim se ne želi ništa drugo osim djelo, Allah kaže: Spašen je onaj ko svoju dušu očisti2 – a nije rekao: Spašen je onaj ko zna kako se duša čisti. Neka se takav sjeti kur'anskog ajeta u kome Allah opisuje učenjaka grješnika:

„A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovome svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je slučaj kao psa: ako ga potjeraš on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.“ (El-‘Araf, 176. ajet)

Zatim drugi primjer:

„Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! –A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje.“ (El-Džumu'a, 5. ajet)

2 Druga skupina obmanute uleme su oni koji posjeduju znanje i imaju vanjska djela, ali su zaboravili na svoja srca i njihovo čišćenje od oholosti, zavisti, rijaa (pretvaranja), traženja veličine i ugleda – oni su zaboravili na riječi Poslanika: „Allah ne gleda u vaše izglede niti u vaše imetke, nego gleda u vaša srca i u vaša djela.“

Primjer ovakvoga čovjeka je kao primjer onoga koji je zasijao sjeme žitarice, pa kada je iznikla stabljika sa njom je iznikao i korov koji je trebao iščupati da ne smeta zdravoj biljci, ovaj čovjek je to učinio ali je odsjekao samo grane korova, a korijen je ostao duboko u zemlji, tako da je odsijecanjem grana samo ojačao.

3 Sljedeća skupina obmanute uleme jesu oni koji dobro znaju pokuđenost osobina koje smo spomenuli, ali oni, zadivljeni sami sobom, misle da su oni čisti od takvih svojstava i da ih je Allah zaštitio od takvog ahlaka. Kada se kod takvog primijeti oholost i želja za vođstvom on kaže: „To što ste primijetili nije uopće oholost već želja za uzdizanjem vjere i pokazivanje veličine nauke i ponižavanje onih koji ne vjeruju u Allaha.“

 

Iz djela Adab i ahlak
Obrada i naslov: Menhedž

Bilješke:

  1. El-A'raf, 169. ajet.
  2. Eš-Šems, 9. ajet.