Naslovnica Akida Allahovo pravo kod ljudi i pravo ljudi kod Allaha

Allahovo pravo kod ljudi i pravo ljudi kod Allaha

220
islam

Od Muaza ibn Džebela, Allāh bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao: “Sjedio sam iza Allāhovog Poslanika na magarcu pa me je upitao: O Muaze, znaš li šta je Allāhovo pravo kod robova i šta je pravo robova kod Allāha? Rekao sam: “Allāh i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Rekao je: Allāhovo pravo kod Njegovih robova je da Ga obožavaju i da Mu ništa ravnim ne smatraju, a pravo robova kod Allāha je da ne kazni onoga ko Mu ne smatra nikoga ravnim. Rekao sam: “O Allāhov Poslaniče, pa hoću li obradovati ljude?” Reče: Nemoj ih obavjestiti, pa da se oslone.” (Prenose Buhārī i Muslim)

Kaže Uzvišeni Allah: Nisam stvorio džinne i ljude, osim da bi samo Mene obožavali. (Ez-Zarijat, 56)

Ibn ‘Abbās kaže: …osim da Me jednim učine.

Tewhīd je, dakle, prva stvar koju je obaveza naučiti svakom mukellefu (šerī'atskom obvezniku), on je prvi vadžib (obaveza) i zadnji vadžib, prvo čime čovjek ulazi u islām i zadnje čime napušta dunjaluk i o njemu će biti pitan u kaburu.

Allah Uzvišeni kaže: Mi smo svakom narodu poslanika poslali, obožavajte Allaha, a klonite se taguta! (An-Nahl, 36)

Uzvišeni obavještava da je On zaista slao u svakom stoljeću i svakoj grupaciji naroda poslanika da ih poziva u obožavanje Allaha Jedinog i da im zabranjuje obožavanje nekog ili nečeg mimo Njega. Kao što kaže Uzvišeni:

Prije Tebe nijednog Poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato samo mene obožavajte! (Al-Anbija, 25)

I svaki Poslanike je svoj poziv započinjao pozivom u tewhid. Kao što je Uzvišeni rekao o Hudovom narodu kada im je rekao:

Obožavajte Allaha. Vi drugog boga osim Njega nemate. (Al-A’raf, 65)

Otuda naredba tewhīda ima prednost nad bilo kojom drugom stvari, poput namāza, zekāta, hadždža, posta i ostalih islamskih propisa, zbog riječi Uzvišenog:

A nije im bilo naređeno (ništa drugo) osim da obožavaju Allāha, čisto, jedino Njemu vjeru ispovijedajući, ostavivši svaku neistinu, pravovjerno, i da uspostave namāz i daju zekāt, a to je istinski dīn. (Al Bejjina, 5)

Allāhov Vjerovesnik, sallallāhu ‘alejhi ve sellem, je ostao u Mekki 13 godina pozivajući u tewhīd, dok je namāz, prema jednom mišljenju, propisan tek u 10. godini. A kada je poslao Muaza u Jemen, desete godine po hidžri, rekao mu je: “Ti odlaziš narodu od sljedbenikā Knjige, pa neka prvo u šta ćeš ih pozvati bude šehādet da nema drugog boga osim Allāha…”

A u jednom rivājetu (stoji da mu je rekao): …da ostvare Allahov tewhīd (da učine Allaha jednim)… A u drugom: …da čine ‘ibādet samo Allāhu

A nakon toga je spomenuo namāz, zatim zekāt, itd.

Ovo je ta vjera koju je poslao po Svojim poslanicima i objavio u svojim knjigama i naredio poslanicima da je uspostave kao što je Uzvišeni rekao: “On vam Propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo Tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: “ispovjedajte vjeru i ne podvajajte se u njoj…” (Eš-Šura, 13)

A Svome vjerovjesniku Muhammedu sallallahu alejhi ve selleme je rekao:
“Reci: Meni je naređeno da se samo Allaha obožavam i da Njemu nikoga ravnim ne smatram; Njemu Ja pozivam i Njemu se vraćam.” (Ar-Ra’d, 36)

Cijeli Kur'an govori o ovom tevhidu, tumači ga, govori o nagradi za njega i prijeti kaznom onome ko ga je zanijekao. Prema tome, značenje svjedočenja da nema boga osim Allaha jeste nijekanje širka i odricanje od njega i onog koga počini i iskreno posvećivanje obožavanja samo Allahu, te vjerovanju u Poslanika i pokornost njemu.

Kao što kaže Uzvišeni:

A odredio je Gospodar tvoj da ne obožavate, izuzev Njega… (El- Isra, 23)

I obožavajte Allaha i ne pridružujte Njemu ništa! (En-Nisa,36)

Ovaj ajet ukazuje da je izbjegavanje širka uvjet za ispravnost ibadeta i u osnovi ibadet bez toga nije ispravan,kao što je Uzvišeni rekao:

A da su oni širk činili, sigurno bi im propalo šta su radili. (El-En'am, 88)

Takođe kaže Uzvišeni:

A doista je objavljeno tebi i onima prije tebe: Ako pridružiš (nešto ili nekoga) sigurno će propasti rad tvoj i sigurno ćeš biti od gubitnika. (Az-Zumar,65,66)

Uzvišeni je odredio i potvrdio ovaj tevhid u Svom govoru:

Uistinu meni je naređeno da obožavam Allaha, odan Njegovoj vjeri… (Az-Zumar, 11)

Din jeste ibadet činjenjem onoga što je naređeno i ostavljanjem onog što je zabranjeno. Danas se proširilo neznanje o tevhidu, koji je temelj islamske vjere, jer je zaista njegov temelj da se ne obožava niko mimo Allaha i da se ne obožava nego s onim kako je On propisao. Ovo je napušteno i obožavanje većine postalo je pomiješano sa pridruživanjnem (širkom) i novotarijama (bid'atima). Međutim Allah Uzvišeni, a Njemu pripda hvala, nije ostavio zemlju a da na njoj nema onih koji bdiju nad Njegovim dokazima i pozivaju Njemu na temeljima jasnog znanja.


Izvor: tewhid.blogspot.com
Obrada: Menhedž