Imam Seid bin El-Musejjeb, rahimehullah, preselio 94. hidžretske godine.
Kratka biografija
Islamski historičar imam Ez-Zehebi je o njemu rekao:
“Seid b. Huzn b. Ebi Vehb b. ‘Amr b. ‘Aiz b. ‘Imran b. Mehzum b. Jekaza. On je istaknuti imam, čija je kunja bila Ebu Muhammed El-Kuraši, El-Mehzumi, predvodnik medinelija i prvak tabiina svoga vremena. Rođen je u Medini, dvije godine nakon što je Omer imenovan za halifu, a rečeno je i četiri godine nakon toga.
Vidio je Omera, a slušao je Osmana, Alija, Zejda bin Sabita, Ebu Musaa El-Eš'arija, S'ada, Aišu, Ebu Hurejru, Ibn ‘Abbasa, Muhammeda bin Seleme, Ummu Seleme i druge.
Bio je od onih koji su se istakli po znanju i djelu, a od njegovog znanja su se mnogi okoristili.”
Njegovo iskušenje
Imam Ez-Zehebi pripovjeda sljedeće:
Abdullah bin Ez-Zubejr, radijellahu anhuma, je za svog namjesnika u Medinu imenovao Džabira Ez-Zuhrija. Džabir je počeo pozivati ljude da daju prisegu Abdullahu bin Ez-Zubejru, i tada je Se'id bin El-Musejjeb rekao: „Neću mu dati prisegu sve dok se oko njega ne okupe (slože) svi ljudi“, te ga je zbog tog odbijanja Džabir izbičevao sedamdeset biča.
Vijest o Se'idovom bičevanju je doprla do Abdullaha, pa je on napisao pismo svom namjesniku Džabiru u kojem ga je ukorio zbog takvog ponašanja prema jednom takvom velikanu i učenjaku, te mu rekao: „Šta mi imamo sa Se'idom? Ostavi ga!“
Također se spominje da je Abdullahov namjesnik, Džabir Ez-Zuhri, talaknuo (razveo) svoju četvrtu ženu, te se, prije njenog isteka iddeta, oženio petom, pa kada je počeo sa Se'idovim bičevanjem, i dok su bičevi pljuštili po njegovim leđima, Se'id se počne derati na njega: „Tako mi Allaha, nisi pravilno oženio četvrtu ženu, jer si se ti oženio petom prije nego je istekao iddet četvrte, a nije ostalo osim par noći, pa čini što god hoćeš, uskoro će ti doći ono što prezireš“, i ne prođe mnogo vremena, kad ubiše Abdullaha bin Ez-Zubejra, radijellahu anhu.
Kada je kralj Abdul-Melik bin Mervan naredio da se prisega da njegovim sinovima, El-Velidu i Sulejmanu, on je vijest o tome poslao u svim islamskim zemljama. Njegov namjesnik u Medini bio je Hišam el-Mehzumi, te je ovaj pozvao ljude da daju prisegu Abdul-Melikovim sinovima. Svi dadoše prisegu na vjernost, osim Se'ida, on je odbio dati im prisegu, te je to opravdao riječima: „Trebam razmisliti!“
Zbog tokvog postupka, Hišam ga bičuje šesdeset bičeva, i takvog ga je prošetao u centru grada, kako bi ga osramotio, te ga strpao u zatvor. Zatim šalje pismo Abdul-Meliku i obavještava ga o ovom slučaju. Abdul-Melik mu vraća pismo u kojem ga kori zbog njegovog nepristojnog ponašanja prema Se'idu, riječima: „Ah, Se'id. Tako mi Allaha, preče je bilo da si lijepo postupio prema njemu nego što si ga bičevao i mi, doista, znamo da se on ne slaže sa nama“.
Ovaj događaj, također, prenosi i Abdullah El-Huza'i, a u kojem stoji: da je Se'id bin El-Musejjeb bio pozvan da položi prisegu Abdul-Melikovim sinovima (El-Velidu i Sulejmanu) nakon njegove smrti, pa je rekao: „Neću dati prisegu dvojci (odjednom), dokle god postojali dan i noć“. Neko mu reče: „Uđi (kod njih) na jedna a izađi na druga vrata“, a on uzvrati riječima: „Allaha mi, ja neću da budem primjer (u takvom postupku) ostalim ljudima“. Pa je zbog toga bio bičevan stotinu bičeva.
Od Ebu Junusa el-Kavijja se prenosi da je rekao: „Jednom sam došao u Poslanikovom mesdžidu i tamo sam zatekao Se'ida kako sjedi potpuno sam, te sam upitao o njemu: ‘Šta mu je?’ na što mi bi odgovoreno: ‘Zabranili su da bilo ko sijeli sa njim'“.
Katade veli: „Kada bi neko od ljudi htio da sijeli sa Se'idom, on bi mu kazao: ‘Doista, su me oni bičevali, i zabranili ljudima da sijele sa mnom'“.
Ebu Isa el-Hurasani prenosi da je Se'id rekao: „Nemojte zasićivati svoje oči gledanjem u pomagače zulumćara osim sa negiranjem vaših srca, kako vaša djela ne bi propala“.
Allah Uzvišeni se smilovao ovom velikanu i podario mu velike stepene u Džennetu.1
Prijevod i priprema: Emir Krčo
Bilješka:
1 Es-Sijer (4/219)
