Šta je bolje i sigurnije po pitanju stvari oko čije dozvole se učenjaci razilaze: činiti je, ili pak kloniti se iste?
Od poznatih fikhskih pravila jeste i ono što učenjaci nazivaju „El-Hurudžu minel-hilaf mustehabb“ a što bi u prevodu značilo: napuštanje razilaženja je poželjno. Šta ovo pravilo znači, i kako ga primijeniti?
Ako za određenu stvar jedna grupa učenjaka kaže da je vadžib (obavezna), a drugi pak kažu da je mustehabb (pohvalna), onda je poželjno činiti tu stvar, jer se time nećemo nikome suprotstaviti. Dočim ako je ne bi izvršavali onda se time suprotstavljamo dokazima i mišljenju učenjaka koji istu obavezuju.
Isto tako kada je u pitanju i zabranjena stvar. Ako jedna grupa učenjaka zabranjuje određenu stvar (tj. smatra haramom), dok druga grupa učenih dozvoljava istu (tj. smatra halalom), onda je poželjno kloniti se dotične stvari, jer se time nećemo nikome suprotstaviti. Međutim ako je budemo činili onda se time suprotstavljamo dokazima i mišljenju učenjaka koji istu zabranjuju.
Poznati šafijski velikan i učenjak svoga vremena, imam Izzud-din bin Abdis-Selam Es-Sulemi je o ovom pravilu kazao:
„Hilaf – razilaženje ima više vrsta:
Prva vrsta: da razilaženje bude oko zabrane i dozvole (neke stvari); u ovom slučaju poželjno je i bolje izaći iz razilaženja tako što se neće činiti dotična stvar.“ (Kava'idul-ahkam, 253 str.)
Slično se navodi i u poznatoj fikhskoj enciklopediji:
„Većina šerijatskih pravnika smatra izlazak iz razilaženja poželjnim, time što će se kloniti stvari oko čije zabrane se razilaze, a izvršavati onu stvar oko čije obaveznosti se razilaze.“ (El-Mevsuatul-fikhijjetul-kuvejtijje, 36/332).
U fikhu je mnogo primjera na koje se odnosi i sprovodi ovo pravilo, a kako ne bi duljili mi ćemo spomenuti samo neke primjere, kako bi što bolje razumjeli ovo pravilo.
Imam Ebu Bekr lbnul-‘Arabi El-Maliki veli:
‘Vjerodostojno se prenosi da su životinje koje borave i u moru i na kopnu zabranjene za jelo, jer tu dolazi do oprečnosti dvaju argumenata: argumenta koji dozvoljava i argumenta koji zabranjuje njihovu jestivost. Od predostrožnosti, prednost dajemo argumentu koji to zabranjuje.’ Fikhus-sunneh (3/271).
Također, od primjera koji potpadaju u ovo pravilo jeste i bezalkoholno piće. Dobar dio učenjaka zabranjuje to pivo, dok nekolicina drugih učenjaka dozvoljava isto. Pa slijedeći ovo pravilo i primjenjujući ga u praksu treba se klonuti bezalkoholnog piva, jer time se ne suprotstavljamo dokazima i mišljenju onih učenjaka koji zabranjuju bezalkoholno pivo.
Nema sumnje da se ovo pravilo odnosi i na opće poznatu i opasnu meselu danas, a to je glasanje i učestvovanje u demokratskim parlamentima.
Nije nepoznato da se učenjaci danas razilaze oko ovih mesela. Pa tako ima onih koji to zbog „nužde“ (potrebe) dozvoljavaju, dok drugi to strogo zabranjuju, čak ima učenjaka koji to smatraju kufrom i djelom koje izvodi iz islama.
Znajući strukturu i način funkcionisanja tih parlamenata, te stvarne ciljeve njihovih protagonista, a zatim i dugogodišnji neuspjeh islamista i njihovih partija u pokušaju da kroz glasanje i učestvovanje u parlamentu nešto promijene ili utiču na vlast; jednom muslimanu koji želi da sačuva svoju vjeru i ahiret ne preostaje osim da stane i upita se: „Pa stvarno, šta je bolje i sigurnije za moju vjeru i ahiret? Da još uvijek glasam ili, još gore, učestvujem u tim parlamentima, iako već godinama gledam kako se ništa na bolje nije promijenilo, čak su se i oni koji su nekad nešto bili (u vjeri), i te kako negativno promijenili; ili da stanem i kažem: dosta je više, moja vjera i moj ahiret su mi preči od svega ostalog.“
To je zbog toga što te sutra u kaburu neće pitati da li si glasao za ovog ili onog, niti će te pitati jesi li postigao ovu ili onu korist. Već ono za što ćeš zasigurno biti pitan jeste ko je tvoj gospodar, koja je tvoja vjera, i ko je čovjek koji vam je poslan?! Pa ako budeš ostvario tevhid u Allaha, a zatim ga čuvao od svake vrste širka, te budeš istinski i ispravno vjerovao u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izvršavajući njegove naredbe i kloneći se njegovih zabrana, i na tome preseliš, tada ćeš uz Allahovu pomoć moći ispravno odgovoriti na ta tri pitanja, kao što se to razumije iz govora Uzvišenog Allaha:
„Samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom (tj. širkom) ne miješaju bit će uistinu sigurni, i oni su upućeni.“1 tj. oni koji budu samo Njega iskreno obožavali ne pripisujući Mu nikakva druga (tj. ne čineći širk), oni će biti smireni i sigurni na Sudnjem danu i upućeni i na ovom i na onom svijetu.2
I rekao je:
„Allah vjernike postojanom riječju učvršćuje u životu na dunjaluku, a i na ahiretu, a zulumćare u zabludu odvodi; Allah radi što hoće.“3
Uzvišeni Gospodar obavještava da učvršćuje Svoje robove od vjernika, tj. one koji zbog potpunog imana u njihovim srcima izvršavaju ono što isti iziskuje od djela udova koje on i povećava, pa ih Uzvišeni učvršćuje na dunjaluku prilikom nastupanja svakojakih šubhi upućujući ih na jekin, i prilikom nastupanja raznoraznih strasti nadahnjujući ih čvrstoj odluci u davanju prednosti onome što On Uzvišeni voli nad prohtjevima duše i njenim željama.
A na ahiretu prilikom smrti time što će ih učvrstiti na vjeri islamu i podariti im lijep završetak, a u kaburu prilikom postavljanja pitanja od strane dva meleka time što će im omogućiti tačan odgovor, onda kada umrli bude upitan: „Ko je tvoj gospodar?“, „Koja je tvoja vjera?“ i „Ko je tvoj poslanik?“, tada će ih uputiti na tačan odgovor, i oni će odgovoriti: „Allah je moj Gospodar, islam je moja vjera, a Muhammed je moj Poslanik“.4
Dakle ako nisi glasao niti se kandidovao, već si čuvao svoju vjeru i na tome preselio, na ahiretu ćeš biti siguran po tom pitanju, jer nisi radio ono oko čije zabrane su se učenjaci razilazili, i samim tim nećeš biti pitan: „Zašto nisi glasao ili se kandidovao?!“ Dočim, ako budeš glasao, a kamoli se kandidovao, i time narušio svoju vjeru, jer si radio ono oko čijeg nevjerstva su se učenjaci razišli, zasigurno ćeš biti pitan zašto si to radio iako si znao da ima učenjaka koji to očito zabranjuju, štaviše neki ga smatraju za nevjerstvo?
I ovim ti postaje kristalno jasno da je za tvoju vjeru najbolje i najsigurnije kloniti se tih stvari, ma koliko drugi pozivali tome i uljepšavali isto, jer će te na ahiretu svi napustiti i bićeš prepušten sam sebi, te ćeš morati lično da odgovaraš za svoja djela i postupke.
Molim Uzvišenog Allaha da nam se smiluje i oprosti grijehe, i da nam istinu pokaže istinom i omogući njeno slijeđenje, te da nam neistinu pokaže neistinom i omogući da je se klonimo, i molim Uzvišenog da nas učini od Njegovih iskrenih robova koji samo Njegov put slijede i za Njegovim zadovoljstvom tragaju. Vel-hamdulillahi Rabbil-alemin.
Napisao: Emir Krčo
Bilješke:
1 El-En'am, 82.
2 Tefsir Ibn Kesir (3/294).
3 Ibrahim, 27.
4 Tefsir Es-S'adi (425 str.).
