Od najtežih stvari za onoga ko je iskušan i obespravljen (mazlum) jeste da osjeti da je postao zaboravljen… da njegova braća po vjeri žive prirodnim životom ne osjećajući njegova iskušenja, niti ga se sjete, čak ni u svojim dovama…
Upravo zbog toga mi se sjećamo naše braće i kažemo im: Nismo vas zaboravili, već se mi stidimo od spomena vaših musibeta (iskušenja, teškoće), jer smo bespomoćni u tome da vam pomognemo.
Allahu moj, olakšaj našoj braći u Dumi, i Šamu općenito, i u Iraku, i Jemenu, i Palestini, i na svakom mjestu, o Milostivi!
Gospodaru moj, primi njihove ubijene kao šehide, i izliječi njihove ranjene, i daj utočište njihovim izbjeglima!
Gospodaru moj, osveti se njihovom neprijatelju i svakom onom ko je nevjernika pomogao protiv muslimana. Allahu moj, pomogni nas i olakšaj nam da naš dug spram njih ispunimo, i grudi vjernika zaliječi!
Napisao: Dr. Ijad Kunejbi
Izvor: https://www.fb.com/eyadqunaibi/posts/2156449251250432
