Zaista iskrenost zauzima posebno mjesto u islamu, čini njegovu glavnicu, srž je svakog ibadeta, ključ uspjeha poslaničke misije i uvjet ispravnosti svakog djela.
Uzvišeni kaže: “A naređeno im je da Allahu robuju, iskreno Mu vjeru ispovijedajući.” (El-Bejjina, 5),
te kaže: “…Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati.” (El-Mulk, 2)
Suštinska smisao iskrenosti ogleda se u činjenici da svaka naša pokornost bude isključivo u ime Allaha.
Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, veli: “Ako čovjek bude iskren prema svome Gopodaru, onda On oživi njegovo srce, privoli ga Sebi i njegovo srce zaštiti od loših i nevaljalih djela. S druge strane, srce koje nije iskreno prema Allahu prepušteno je samo sebi i njegovim htijenjima, pa hrli onome za čime žudi i guši se u tome robujući niskim strastima ponižavajući se na taj način. Ovakva srca vrlo lahko bivaju porobljena od dinara i dirhema, ljubavi prema slavi i vodstvu kao i svim onim što porobljava srca.”1
Ibn Dževzi, Allah mu se smilovao, rekao je:
“Malo je onih koji Allahu robuju iskreno jer mnogi vole da svoje ibadete obznane ljudima. Znaj da su zanemarivanje ljudskih pogleda i iskrena namjera razlog zbog čega su uzdignuti oni koji su uzdignuti.
Imam Ahmed b. Hanbel je ponekad hodao bosonog, a Mearuf el-Kerhi bio je bosonog gotovo uvijek boreći se da bude iskren u namjerama. No, danas je mnogo onih koji žele biti predvodnici a to bivaju samo onda kada njihova srca obuzme nemar i briga za mišljenja ljudi a zaborave istinu.
Vidio sam mnogo čudnih stvari kod ljudi, pa čak i kod onih koji su učeni. Ako me vidi da hodim sam, ukori me, a ako me vidi da posjećujem bolesnika, to veliča. Ja sam rekao: ‘Čudim se vama, ovo je bio put Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i put njegovih ashaba.’ No, danas ljudi samo žele ugled ali oni su oborili istinu pa je Allah učinio da budu oboreni u očima ljudi. O braćo moja, popravimo naše nijete i ostavimo se uljepšavanja djela zbog ljudi, nastojmo biti ustrajni na istini jer su pomoću toga ispravni prethodnici bili uzdignuti i još uvijek se uzdižu.”2
Iz djela “Poslanikov edeb”
Autor: AbdulAziz ibn Muhammed
Priprema i naslov: Menhedž
Bilješke:
1Medžmua fetava, 10/216.
2Sajdul-hatir, str. 226-227, sažeto.