Stvari koje su dozvoljene čovjeku koji ima više žena

1) Izdvajanje nekih žena sa poklonom ili odjećom, ako druga žena posjeduje ono što joj je dovoljno

Kao dokaz za ovo Ibn el-Munir, rahimehullah, je spomenuo to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izdvojio neke od svojih žena sa velimom (svadbom) pa je rekao: Iz njegovog postupka da je neke žene izdvojio sa velimom se može uzeti dozvoljenost izdvanja nekih žena sa poklonima, ukrasima i blagim ophođenjem.³⁸

Rekao je imam Ahmed, rahimehullah, za čovjeka koji ima dvije žene: Nema smetnje da on jednu od njih izdvaja u izdržavanju, strastima i odjevanju ako ona druga ima ono što je dovoljno, i da kupuje jednoj bolju odjeću nego drugoj, ako druga posjeduje ono što joj je dovoljno.³⁹

Ibn Kudame je prokomentarisao govor imama Ahmeda riječima: Ovo je zato što je u podjednakom postupanju u svemu ovome poteškoća, i da je ovo bilo obavezno ne bi to mogao obaviti kako treba osim sa poteškoćom, pa stoga ovo nije obaveza, poput jednakog postupanja kada je u pitanju intimni odnos.

2) Da sa jednom od žena ima više intimnog odnosa nego sa drugom

Ovo je zato što odnos proizilazi iz ljubavi i naklonosti ka ženi sve jedno bilo zbog njene vjere ili ljepote, i u ovome muž ne mora biti pravedan, zato što ovo nije u njegovom vlasništvu, sa napomenom da nije ispravno da čovjek namerno izostavlja intimni odnos sa nekom od žena da se ne radi o hedžru da mu izgovor bude gore spomenuta stvar, i da joj time želi nanijeti štetu, ovo je nešto što nije dozvoljeno a Allah Uzvišeni kaže: „Zna skrivene poglede a i ono što prsa kriju“.⁴⁰

Rekao je ibn Kudame el-Makdisi, rahimehullah: Intimni odnos je obaveza muža ako za ostavljanje istog ne postoji razlog, i ovo je stav Malika, a iz govora Kadije (Ebu Ja'la) se razumije da to nije obaveza osim ako to ostavi namjeravajući nanošenje štete. Rekao je Šafija: ‘To njemu nije obaveza, zato što je to njegovo pravo, i zato nije obaveza kao što je stvar sa ostalim njegovim pravima’, a zatim je odgovorio (tj, Ibn Kudame) na govor Šafije rekavši: Ako se potvrdi da je to obaveza, onda se treba ograničiti na četiri mjeseca, ovo je tekstualno prenešeno od Ahmeda, a dokaz tome je da je Allah ograničio to na četiri mjeseca kada je u pitanju „el-muveli“⁴¹ pa to isto važi i za drugog.⁴²

Rekao je Šejhul-islam: Čovjek je obavezan da ima snošaj sa svojom ženom, i ovo je od najpritvrđenijih prava koja joj pripadaju, pa čak više nego što je to hrana. Snošaj sa ženom je obavezan, rečeno je da je obavezan jednom u četiri mjeseca, a rečeno je i da to zavisi o njezinoj potrebi i njegovoj mogućnosti, kao što je slučaj sa hranom, daje joj shodno njezinoj potrebi i njegovim mogućnostima, i ovo je ispravniji govor.⁴³

Kažem (tj. autor) da i mi zastupamo ovo mišljenje, a ako je muž odsutan radi putovanja i tome slično, treba se potruditi da njegovo odsustvo ne potraje dugo, kako nebi naštetio svojim ženama.

Rekao je En-Nevevi, rahimehullah: rekli su naši drugovi (tj. šafijski učenjaci): ako je podijelio noćenje među svojim ženama, nije obavezan da jednako podijeli i u intimnom odnosu prema njima, dozvoljeno mu je da kod njih prenoći a da ni sa jednom od njih nema snošaj, ili da sa nekom od njih ima snošaj a sa drugom ne, ali je isto tako poželjno da ih ne zanemaruje, i da podjednako djeli među njima u tome.⁴⁴

Kažem (tj. autor): Govor En-Nevevija „poželjno je“ ako se radi o nezanemarivanju onda je ispravno, ali ako time cilja da je poželjno da jednako prema njima postupa kada je u pitanju snošaj, onda mislim da nije ispravno ovo što je rekao, a Allah najbolje zna.

Rekao je Šejhul-islam: Ali ako neku on njih bude više volio i sa njom više snošaja imao, u ovome nema nikakve smetnje, i povodom ovoga je Allah objavio sljedeće ajete: „Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema suprugama svojim ma koliko to željeli“, tj. u ljubavi i snošaju.⁴⁵

Rekao je Ibn Kudame el-Makdisi, rahimehullah: Ne znamo da postoji razilaženje među islamskim učenjacima da nije obaveza jednako imati odnos sa svojim ženama, i ovo je mezheb Malika i Šafije, zato što je razlog za odnos, strast i naklonost, i nema načina da se u tome jednako postupa, zato što njegovo srce je više naklonjeno jednoj mimo druge. Rekao je Allah Uzvišeni: „Vi nećete moći potpuno jednako postupati prema suprugama svojim ma koliko to željeli“, rekao je A'bide Selmani: „u ljubavi i snošaju“. Pa kada bi jednako dijeljenje među njima bilo moguće to bi bilo bolje i preče, zato što je to pravednije…i nije obavezna jednakost u zadovoljavanju s njima kada se radi o nečem mimo odnosa, od ljubljenja, dodirivanja i sl. Jer ako nije obavezna jednakost u snošaju, još manje je u njegovim prethodnicama.⁴⁶

Rekao je Ibn el-Kajjim, rahimehullah: “Iz ovoga možemo uzeti da jednakost u ljubavi nije obavezna, i da jednako imanje snošaja sa svim ženama nije obaveza, zato što je to shodno ljubavi i naklonosti, a ovo je u ruci Onoga Koji srca okreće. Ovo se može detaljnije pojasniti na sljedeći način: ako ostavi zbog nepostojanja želje za tim, onda je opravdan, ali ako ostavi i pored toga što ima želje i potrebe za tim, ali je njegova želja za drugom njegovom ženom veća, onda je ovo nad čim on ima snage i vlasti, pa ako uradi ono što mu je obaveza, onda je ispunio njezino pravo, i nije mu obavezno jednako postupanje, a ako ostavi ono što njoj pripada kao obaveza, onda ona može tražiti svoje pravo.”⁴⁷

Rekao je imam Es-Serahsi el-Hanefi: I ova pravednost u noćenju kod nje je radi suživota i druženja, a ne radi intimnog odnosa, a to zavisi od aktivnosti, i niko nije u stanju da u ovome jednako postupa, i ovo je slično ljubavi koja je u srcu.⁴⁸

A Allah najbolje zna.