Ako se može nešto reći jednom riječju, a izreknu se dvije, onda je ona druga beskorisna.
Uzvišeni je rekao:
Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga medu ljudima.
(En-Nisa, 114)
Ibn Mesud je rekao: “Upozoravam vas na suvišni govor. Čovjeku je dovoljno govora da kaže onoliko koliko da podmiri svoju potrebu.”1
Imam Ibn Kajjim je rekao: “Što se tiče suvišnog govora, on čovjeku otvara vrata svakog zla i šejtanskog djelovanja. Ustegnuti se od takvog govora, zatvara sva ta vrata pred šejtanom. Koliko je samo ratova povedeno zbog jedne riječi. Većinu lošeg uzrokuje višak govora i pogled. To su vrata koja se šejtanu najlakše otvore i nikada se ne umaraju, za razliku od prohtjeva trbuha. Trbuh kada se napuni, u njemu ne ostaje volja za hranom. Što se tiče oka i jezika, kada bi se ostavili, nikada se ne bi zamorili gledanja i priče. Njihov prijestup je jako razgranat i ima jako negativne posljedice.”2
Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Naslov: Menhedž
1 Džami'ul-‘ulumi vel-hikemi, str. 161.
2 Ettefsirul-kajjim, str. 627.