Sersereh je mnogo priče uz dodatni napor.
Tešedduk je uzdizanje iznad drugih ljudi govorom, i kada čovjek govori punim ustima, biranim riječima i frazama, veličajući svoj govor (ovdje se pod “biranim riječima” misli na to da govornik upotrebljava nepoznate riječi u govoru kojima želi pobuditi strahopoštovanje kod ljudi i uzdizati se nad njima, op. Menhedž).
Ettefejhuk znači doći do izraza. To je neko ko puni svoj govor izrazima i tako se uzdiže nad drugim, želeći se pokazati boljim od drugih.
Ettenettu’ je pretjerivanje i prelaženje granice u govoru i postupku.
Onaj ko ima ovakva pokudna svojstva zaslužuje Allahovu srdžbu, poniženje i da bude udaljen od Poslanika, alejhissalatu vesselam, na Kijametskom danu. Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Među najdražim meni, od vas, i onih koji će imati najbliže mjesto meni na Kijametskom danu su oni koji su bili najljepšeg ahlaka, a najmrzniji među vama meni će biti, i najudaljeniji od mene na Kijametskom danu, oni koji su mnogo pričali, koji su koristili birane izraze i koji su se pravili pametnijim od drugih.”1
Sličan mutešeddiku je muteka'ir, a to je neko ko govori grleno, s kraja usta.
Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Allah mrzi onog čovjeka koji pretjeruje i mota svojim jezikom kao što krava mota svoj jezik.”2 U značenju da mota svojim jezikom kao što to čini krava kada preživa travu. (Ovako je u Ennihajeu)
Poslanik, alejhissalatu vesselam, je rekao: “Propali su mutenetti'un.” I to je rekao tri puta. To su oni koji istražuju i predaju se nečemu što ih se ne tiče i koji raspravljaju o nečemu što je iznad njihova poimanja. U Ennihaju stoji: “To su oni koji pretjeruju u svom govoru i koji govore iz grla. Dolazi od resice na početku grla a onda se počelo upotrebljavati za sve u čemu se udubljuje i pretjeruje, bilo da je riječ ili djelo.” Poslanik je ponovio to tri puta kako bi potvrdio odvratnost toga. Čovjek treba da priča onako kako govore oni oko njega i riječi koje su razumljive, pa makar bile i rečene narodski i priprosto, ako se obraća običnoj svjetini.
Međutim, ako se obraća učenicima, onda treba da govori biranim riječima arapskog.3
Imam Gazali je rekao: “Ne smatra se uljepšavanjem govora ako u tome nema pretjerivanja i tuđica. Govorom i podsjećanjem se hoće podstaći srce, oraspoložiti ili opomenuti. Probrane riječi imaju uticaja. Što se tiče dijaloga koji su da bi se obavili poslovi, tu ne priliči da se pretjeruje sa izrazima i da se predaje nečemu što je pokudno. Tu je poticaj samo želja da se pokaže i dokaže nad drugim i da se pokaže rječitost i sposobnost biranja riječi. Sve to je pokuđeno i to Šerijat osuđuje.”4
Odvraćanje od pretjerivanja u govoru i postupku i podsticaj da se ponaša opušteno, bez naprezanja, podsticaj da se ostavi pretjerivanje u govoru i da se puno priča bez koristi od toga, stvari su koje se mogu zaključiti iz navedenog hadisa. Hadis zabranjuje takvo što, jer to je uzrok Allahove srdžbe i udaljavanja od Poslanika, alejhissalatu vesselam, na Kijametskom danu. Udaljavanje od Poslanika, alejhissalatu vesselam, na Kijametskom danu je poniženje i uskraćivanje, a poniženje na Kijametskom danu zaslužuje samo neko ko je počinio nešto zabranjeno na ovom svijetu.
Musliman treba da bude prirodan u svom govoru i da ne pretjeruje da bi se pokazao pismenijim i rječitijim, ulažući trud i napor u to. Treba da pojasni svoje riječi i da koristi riječi koje su svima razumljive.5
Iz knjige “Enciklopedija islamskog ponašanja”
Autor: Ejmen Ahmed Muzejjen
Bilješke:
