Ova nemarnost ima puno simptoma od kojih su najopasniji: Nemarnost po pitanju osnova vjere, nemarnost u pitanju tevhida, namaza, zekata i tome sličnim stvarima. Uzmi jedan ili dva primjera na ovu temu, primjer namaza i primjer dobrovovoljnih nafila u namazu i postu. Odabrao sam primjer namaza zato što je nemarnost prema njemu, na veliku žalost, opći belaj.
- Nemarnost i nipodaštavanje u obavljanju namaza
Naš drug prije iltizama (prihvatanja i čvrstog pridržavanja vjere) nije klanjao te stoga termini spavanja kod njega nisu bili precizirani. Spavao je kad je htio, ustajao kad je htio i živio kako mu se ćefne. Stoga poziv i ezan na njega nije ostavljao nikakva traga. Kada se prihvatio iltizama, na vrhu svog hamasa (poleta u vjeri), sa čežnjom je, kada bi čuo ezan, žurio ka mesdžidu. Ali, prolaskom vremena isplivali su džahilijetski1 ostaci i prekrili hama te se pojavila lijenost po pitanju obavljanja namaza u džematu.
Šejh je srce našeg druga otvorio stubom islama, namazom, i počeo liječenje govorom o tekućoj rani namaza rekavši:
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Od najdražih djela Allahu jeste namaz u njegovom vremenu.“2
On je također rekao: „Prvo za što će čovjek polagati račun na Sudnjem danu jeste namaz pa ako bude ispravan uspio je i spasio se. A ako mu namaz ne bude bio ispravan izgubio je i propao.“3
Nažalost, neki od nas su postali nemarni u obavljanju ibadeta na najbolji način. Dozvolili su sebi da namaz obavljaju rutinski, te veliki broj ljudi živi kompjuterizovanim životom isprogramiran na ibadetima koji su se pretvorili u adete, a koje obavljaju formalno te tako izlaze iz tih ibadeta bez ikakva traga i koristi.
Neki su zanemarili obavljanje namaza u džematu u mesdžidu, te ih vidiš kako ne vode računa da stignu na prvi džemat4. Mesdžidi se žale Allahu na mali broj klanjača na sabahu, a nastojanje za klanjanjem u prvi saff je slabo. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ljudi će odstupati od prvog saffa sve dok ih Allah ne odstupi u vatru.“5
I kaže isto tako: „Kada bi ljudi znali kolika je nagrada u pozivu (ezanu) i prvom saffu, pa potom ne budu mogli naći rješenje ko će od njih to uraditi (učiti ezan i stati u prvi saff) osim da bace kocku to bi i učinili. Kada bi znali kolika je nagrada ranog odlaska na namaz naticali bi se u tome, i kada bi znali kolika je nagrada u jaciji i sabahu došli bi da ih obave pa makar i puzeći.“6
Što se tiče džume, ljudi su napustili njene adabe tako da je izostalo njeno uvažavanje7. Niti se rano odlazi na džumu niti se nastoji potrefiti čas u kojem se uslišava dova, iako bi džuma trebao biti dan u kojem bi se čovjek trebao posvetiti ibadetu Uzvišenom Allahu. Zar nismo čuli za riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Tri skupine ljudi prisustvuju džumi:
- Čovjek koji se ponaša nemarno i to je njegov udio od (nagrade) džume (tj. izgubiće nagradu zbog nemarnosti, op.M)
- Čovjek koji je došao na džumu da bi dovio Allahu. On je čovjek koji dovi pa će mu Allah ili dati ili uskratiti
- I čovjek koji je smireno došao na džumu i šuti, nije prekoračio ramena ljudi niti je ikoga ezijetio (uznemiravao). Takvom je džuma oprost za njegove grijehe sve do sljedeće džume i još tri dana preko toga. To je zbog toga što Uzvišeni kaže:
مَن جَاءَ بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا
‘Ko uradi dobro djelo, biće deseterostruko nagrađen.’ (Enam, 160)“8
Kojoj skupini ljudi ti pripadaš?!
Zar ovo nije – o skupino muslimana – opruka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, vama, kada je na samrti rekao: „Namaz, namaz…“9 Zar ne znate da će zadnja stvar koja će ostati od vjere biti namaz?! Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Prvo što će kod ljudi biti uzdignuto jeste emanet, a zadnje što će im ostati od vjere jeste namaz. Koliko je samo klanjača koji kod Allaha nemaju nikakva udjela.“10
Munavi u Fejdul Kadiru kaže: „Kad god oslabi iman sebebom ljubavi prema dunjaluku, umanji se njegov nur sebebom grijeha i strasti, i nestane strahopoštovanja prema njegovom sultanu u srcu – oslabi emanet. A kada oslabi emanet (tj. iman) i ljudi ga pronevjere time što odgađaju namaz od njegova vremena i uskraćuju po pitanju njegova upotpunjavanja, to na kraju dovede do potpunog uzdizanja namaza. ‘A koliko je samo klanjača’, tj. oni koji dolaze sa formom namaza ‘koji kod Allaha nemaju nikakva udjela’, tj. nemaju udjela u prihvatanju namaza i nagradi za njega. U drugom rivajetu stoji: ‘Koliko je klanjača u kojima nema hajra’, zbog toga što je njihovo srce nemarno i nehajno, a čovjek posjeduje od namaza onoliko koliko bude savjestan o njemu.“
Pa kako smo, tako vam Allaha, došli do ovakvog poražavajućeg stanja u kojem se nalazimo?
Kakav je to iltizam draga braćo? Koje značenje iltizama si shvatio onda kada si se uputio ka mesdžidu, pustio bradu i počeo sticati znanje? Koji je to islam kojeg si i ti, sestro, shvatila onda kada si se pokrila i dala prednost svome Gospodaru? Kakav je to iltizam ako upropastimo namaz, stub islama?
Na početku je bio hamas i prisutnost srca u obavljanju namaza i nastojanje za obavljanjem namaza u džematu sa skrušenošću, a potom je nastupila malaksalost i povećao se san te smo izgubili osnovu naših djela – namaz.
Hajde, plemeniti brate… kreni sa liječenjem svoje duše… otarasi se svojih starih navika, otarasi se zaostavštine džahilijeta… uvažavaj i veličaj namaz, jer Uzvišeni Allah kaže:
وَمَن يُعَظِّمْ شَعَائِرَ اللَّـهِ فَإِنَّهَا مِن تَقْوَى الْقُلُوبِ
“A ko veliča Allahova znamenja, pa uistinu, to je od bogobojaznosti srca.” (Hadž, 32
Počni svoj imaski život iz početka sa srcem koje je čisto od ove nemarnosti i nipodaštavanja.
Autor: Muhammed Husejn Jakub
Iz djela Kissatu el iltizam
Naslov od Menhedža
Ostale dijelove iz istog serijala čitaj ovdje.
Bilješke:
1 Džehilijjet – neznaboštvo; neznanje o vjeri; paganizam; stanje prije primanja islama, op.M.
2 Hadis je muttefekun alejhi, Buhari 504, Muslim 85.
3 Hadis bilježi Tirmizi 413, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu et-Tirmizi 337.
4 Šejh ovdje aludira na jedan postupak koji je prisutan u arapskom svijetu a to je da oni koji zakasne na namaz formiraju nakon toga drugi džemat.
5 Hadis bilježi Ebu Davud 679, a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Ebi Davud 630.
6 Hadis je muttefekun alejhi, Buharija 610, Muslim 437.
7 Ibnul Kajjim je u svojoj knjizi Zadul mead napisao jedno lijepo poglavlje o adabima džume namaza. Tekst je jako dragocjen pa se vrati na pomenutu knjigu i pročitaj ga.
8 Hadis bilježi Ebu Davud 1113 a šejh Albani ga je ocijenio dobrim u Sahihu Ebi Davud 984.
9 Hadis bilježi Ebu Davud 5156 a šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u Sahihu Ebi Davud 4295.
10 Hadis bilježi Hakim i Tirmizi od Zejda ibn Sabita a šejh Albani ga je ocijenio dobrim u Sahihul Džamiu 2575.
