Šesnaesto pitanje: Šta znači demokratija? Koja je razlika između nje i šure? I kakav je stav o pristupanju parlamentima?
Odgovor:
Demokratija znači vladavina naroda, i podrazumijeva da pravo na zakonodavstvo – dozvoljavanje i zabranjivanje – pripada samom narodu. Postojala je još u antičkoj Grčkoj, prije nove ere, a zatim se razvijala nakon engleske i francuske revolucije, sve dok nije dostigla današnju formu. Ona predstavlja jasan kufr, jer hukm (sud i vlast) pripada isključivo Allahu, i nikom više, kao što Uzvišeni kaže: “A On ne pridružuje nikoga u vlasti Svojoj.” El-Kehf, 26.
Razlika između demokratije i šure je veća nego što je to razlika između bluda i braka, i to iz više aspekata:
Prvo: Šura se odnosi na pitanja u kojima nema jasnog šerijatskog teksta, tj. na pitanja idžtihada, dok demokratija obuhvata sve stvari bez izuzetka.
Drugo: Šura je ograničena na ljude od znanja i vrline – poznate po pravednosti i vjeri – dok u demokratiji narod bira predstavnike po svojim željama i interesima, čak i ako su to najgrešniji i najgori ljudi.
Treće: Prema ispravnijem mišljenju, mišljenje iz šure nije obavezno za vladara ako vidi da je interes u suprotnom mišljenju, dok je u demokratiji obavezno.
Četvrto: U šuri se ne donose zakoni koji se nameću narodu, dok se u demokratiji to upravo dešava – donose se zakoni koji se sprovode i na koje se obavezuju ljudi.
Ima i drugih razlika. Postoje korisne knjige na ovu temu na koje se može vratiti.
Ulazak u parlamente je veliki grijeh iz više razloga:
a) U tome se nalazi priznavanje vladavine naroda, jer je parlament zakonodavno tijelo koje donosi zakone. Ulaskom u njega priznaje se kao zakonodavac neko drugi mimo Allaha – a to je kufr. Čak i ako bi parlament bio pod kontrolom islamista i donio islamski ustav, to i dalje nije Allahov zakon, već zakon naroda. Jer, ako se promijeni sastav parlamenta, promijene se i zakoni, a to definitivno nije suđenje po šerijatu. Šerijat se sprovodi silom – i onaj, od naroda, ko ga odbije protiv njega se bori mačem, i takvi odlaze u smetlište historije, a pritom se ne obazire na broj glasača, pristalica ili protivnika.
b) Onaj ko ulazi u parlament mora da položi zakletvu na poštovanje ustava, a ustav je u osnovi kufr, i u njemu ima mnogo stvari koje predstavljaju nevjerstvo, pa je samo poštovanje ustava djelo kufra, a šta je tek zakletva na poštivanje istog (detaljnije ovdje, op.M)?!
c) Takozvani islamisti prave mnoge ustupke da bi ušli u parlament, a potom ne ispune ni dio od onoga što su obećali. Pogledaj današnju stvarnost i biće ti jasno.
Šejh Ahmed Šakir, rahimehullah, u knjizi “Umdetut-tefasir” kod tumačenja ajeta I dogovaraj se s njima (Ali-Imran, 159) govori veoma lijepo o razlici između demokratije i šure, i odgovara onima koji poistovjećuju demokratiju sa šurom i pozivaju na izbore – pročitaj to, jer su to riječi koje zaslužuju da se zapišu zlatom.
Odgovorio: šejh Nasir b. Hamd El-Fehd, fekkellahu esrahu
Izvor: El-Fetava El-Hajirijjeh (27. str.)
Ostale dijelove iz istog izvora čitaj ovdje.
