Naslovnica Akida O Allahovim riječima: Ti doista ne možeš uputiti onoga koga ti voliš

O Allahovim riječima: Ti doista ne možeš uputiti onoga koga ti voliš

269
islamske teme, islamske priče, islam

Poglavlje o riječima Uzvišenog: „Ti doista ne možeš uputiti onoga koga ti voliš.“ 1

U „Sahihu“ se prenosi od Se’ida ibn Musejjeba, a on od svoga oca da je rekao: „Kada je Ebu Talibu došla smrt, ušao je kod njega Poslanik, Allahov spas i mir njemu, a kod njega su bili Abdullah ibn Ebi Umejje i Ebu Džehl. Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mu reče: O amidža, reci La ilahe illallah, riječi kojima ću se zauzimati za tebe kod Allaha! Njih dvojica rekoše: Zar da ostaviš vjeru Abdul Muttalibovu?! Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mu je ponovio, a ponovili su i njih dvojica. Zadnje što je Ebu Talib rekao bilo je da je u vjeri AbdulMuttalibovoj. Odbio je kazati ‘La ilahe illallah’. Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je rekao: ‘Tražit ću za tebe oprost ukoliko mi ne bude zabranjeno, pa je Uzvišeni Allah objavio: Vjerovjesniku i vjernicima nije dozvoljeno da traže oprost za mušrike…’2 Allah je povodom Ebu Taliba objavio: ‘Ti, doista ne možeš uputiti onoga koga ti voliš.’“3

Autor, Allah mu se smilovao, je ovim poglavljem htio pojasniti da Poslanik, Allahov spas i mir njemu, ne može nikoga uputiti uputom prihvatanja i slijeđenja, te da isto tako ne može doviti za oprost onima koji nisu muvehhidi (sljedbenici tevhida, muslimani, op.M). A ako Poslanik, Allahov spas i mir njemu, ne može nekoga uputiti, niti doviti za oprost (mušricima), onda je preče da evlije i dobri ljudi kojima se upućuju dove mimo Allaha nisu u stanju to učiniti. Ako je ovo ono što je autor ciljao ovim poglavljem, onda je autor ponovio istu misao koja je ranije prethodila u poglavlju o riječima Uzvišenog:

Zar da Njemu smatraju ravnim one koji ne mogu ništa stvoriti, i sami su stvoreni, i koji i ne mogu niti njima niti sebi pomoći.4

Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju

1 Riječi Uzvišenog: „Ti, doista ne možeš uputiti onoga koga ti voliš.“5

Uzvišeni ovim ajetom negira da Poslanik, Allahov spas i mir njemu, posjeduje uputu dok u drugom ajetu kaže:

„Ti, doista upućuješ na Pravi put.“ (Eš-Šura, 52)

Prije nego što spomenemo kako spajamo značenje ova dva ajeta, važno je spomenuti pravilo da kada tragaocu za znanjem naiđe na „kontradiktornost“ između šerijatskih tekstova, onda je to kontradiktornost u njegovom shvatanju, dok u suštini kontradiktornost između šerijatskih tekstova ne postoji.

✧ Kako postupiti u takvoj situaciji kada naiđe na prividnu kontradiktornost?

Spojiti između dva šerijatska teksta, a to spajanje ima više oblika od kojih su:

› Spojiti šerijatske tekstove time što kažemo da se jedan odnosi na jednu, a drugi na drugu osobu. Poput riječi Poslanika, Allahov spas i mir njemu,: Nije od dobročinstva post na putovanju6, s jedne strane i činjenice da je on postio na putovanju s druge strane. Ova dva teksta spajamo na taj način što kažemo da se prvi hadis: „Nije od dobročinstva post na putovanju“ odnosi na onoga ko je slab i teško mu pada da posti, dok se drugi hadis o postu na putovanju odnosi na osobu koja je kadra da posti na putovanju.

› Spojiti šerijatske tekstove time što kažemo da se jedan odnosi na jedno, a drugi na drugo stanje.

› Spojiti šerijatske tekstove time što kažemo da je jedan općenit, a drugi poseban.

Ukoliko nismo u stanju da spojimo između dva šerijatska teksta na neki od pomenutih načina, onda pribjegavamo derogaciji, te tako uzimamo jedan, a ostavljamo drugi šerijatski tekst, ali pod uvjetom:

› Da ni na kakav način nije moguće spojiti između dva šerijatska teksta.

› Da se zna koji od dva šerijatska teksta je došao ranije, a koji kasnije.

Ukoliko nam ni to nije poznato onda pribjegavamo terdžihu (davanju prioriteta jednom tekstu nad drugim).

Terdžih dolazi ukoliko nismo u stanju dokazati derogaciju i on je u suštini poput derogacije jer i kod terdžiha se ostavlja jedan šerijatski tekst, a uzima drugi.

Oblici terdžiha

› Da jedan od dva hadisa, na primjer, bude vjerodostojniji od drugog, pa tako uzimamo onaj koji je vjerodostojniji.

› Da je ravija hadisa akter priče koju prenosi, za razliku od onoga ko priču prenosi od aktera, poput hadisa o braku Mejmune sa Poslanikom, Allahov spas i mir njemu: Mejmuna, Allah bio njome zadovoljan, prenosi da ju je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, oženio kada je skinuo ihram, dok Ibn Abbas kaže da ju je oženio dok je bio u ihramu. U ovakvoj situaciji dajemo prednost hadisu Mejmune, jer je ona akter događaja. Ako nismo u stanju uraditi ni terdžih onda zastajemo.

Što se tiče spoja između dva ajeta koja smo naveli njih spajamo na taj način što kažemo da se uputa u riječima Uzvišenog: Ti doista upućuješ na Pravi put“7 odnosi na uputu ukazivanja i pojašnjavanja,8 dok se uputa u riječima Uzvišenog: Ti, doista, ne možeš uputiti onoga koga ti voliš“ odnosi na uputu prihvatanja islama i ulaska imana u srce čovjeka (a nju posjeduje samo Allah).

„Ti doista ne možeš uputiti onoga koga ti voliš…“ – da li je značenje ovog ajeta: ti ne možeš uputiti onoga koga voliš kao osobu, ili je značenje ajeta: ti ne možeš uputiti onoga koga voliš da uputiš? Postoje dva mišljenja islamskih učenjaka: Prvo mišljenje je prvo značenje koje smo spomenuli. Ovo za sobom povlači pitanje a to je: da li je dozvoljeno voljeti nevjernika?

Odgovor glasi da je ovo prirodna ljubav poput ljubavi čovjeka prema njegovim bližnjima, ocu majci i tome slično.

Drugo mišljenje je drugo značenje koje smo spomenuli. Ovo je prioritetnije mišljenje jer kontekst ajeta ukazuje na njega. Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, ga je također posjetio (tj. Ebu Taliba) nastojeći da primi islam. Ovo mišljenje je odabrao Šenkiti u svom tefsiru.

Mesdžidu-l-haram (Sveta džamija) se nalazi u Mekki
Mesdžidu-l-haram (Sveta džamija) se nalazi u Mekki

2 Hadis Musejjeba

U „Sahihu“ se prenosi od Se’ida ibn Musejjeba, a on od svoga oca da je rekao: „Kada je Ebu Talibu došla smrt, ušao je kod njega Poslanik, Allahov spas i mir njemu, a kod njega su bili Abdullah ibn Ebi Umejje i Ebu Džehl. Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mu reče: ‘O amidža, reci ›La ilahe illallah‹, riječi kojima ću se zauzimati za tebe kod Allaha!’“ Njih dvojica rekoše: ‘Zar da ostaviš vjeru ‘Abdul Muttalibovu?!’ Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mu je ponovio, a ponovili su i njih dvojica. Zadnje što je Ebu Talib rekao bilo je da je u vjeri AbdulMuttalibovoj. Odbio je kazati ‘La ilahe illallah’. Poslanik, Allahov spas i mir njemu, je rekao: ‘Tražit ću za tebe oprost ukoliko mi ne bude zabranjeno,’ pa je Uzvišeni Allah objavio: ‘Vjerovjesniku i vjernicima nije dozvoljeno da traže oprost za mušrike…’ (Et-Tevba, 113)

Allah je povodom Ebu Taliba objavio: Ti, doista ne možeš uputiti onoga koga ti voliš.’“ (El-Kasas, 56. Hadis bilježi Buhari, 3/186)

Kada je Ebu Talibu došla smrt…“ Na šta se cilja terminom „dolazak smrti“? Da li se ciljaju stvari koje prethode smrti i koje su znakovi smrti, ili se pak cilja na gargaru (hroptaj prsa pri izlasku duše)? Cilja se na prvu stvar, tj. kada su mu došli znakovi smrti, zbog toga što se druga opcija kosi sa riječima Uzvišenog:

„Nema pokajanja onima koji čine loša djela sve dok im ne dođe smrt, pa onda govore: ‘Sad se, doista, kajem!’“ (En-Nisa’, 18)

Takođe, da se u pomenutom hadisu pod dolaksom smrti ciljalo na gargaru, tada u podsticanju Poslanika svog amidže da izgovori šehadet ne bi bilo od koristi.

Stoga kažemo, spajajući između ovog hadisa i ajeta da se pod dolaskom smrti u ajetu cilja na gargaru, dok se pod dolaskom smrti u hadisu cilja na nastupanje znakova smrti.

Zašto ne kažemo da se ovdje i u ovom hadisu pod dolaskom smrti cilja na gargaru i da ovo važi isključivo za Ebu Taliba kao što se za njega takođe posebno prenosi ublažavanje kazne?

Odgovor je: tvrdnja da se određeni propis odnosi posebno na određenu osobu zahtijeva dokaz, a osnova je da se niko ne izuzima iz propisa sve dok ne dođe dokaz (koji u ovom slučaju ne postoji).

„…ušao je kod njega Vjerovjesnik, Allahov spas i mir njemu,…“ Tj. obišao ga je. Hadis ukazuje na dozvoljenost posjećivanja i obilaženja nevjernika kada je bolestan, pod uvjetima:

› da ga ne voli svojim srcem,

› da posjeta ne bude iz ljubavi ili radi ćaskanja. Ukoliko ga posjećuje radi da’ve uslov je da se nadamo njegovom islamu, za razliku od onoga u koga smo izgubili svaku nadu da će primiti islam ili preovladava kod nas mišljenje da ga neće prihvatiti.

„… kod njega su bili Abdullah ibn Ebi Umejje i Ebu Džehl…“ Što se tiče Abdullaha ibn Ebi Umejje on je prihvatio Islam, a što se tiče Ebu Džehla on je faraon ovoga ummeta.

Vjerovjesnik, Allahov spas i mir njemu, mu reče: O amidža Ovo ukazuje da je dozvoljeno amidžu koji je nevjernik zvati amidžom, isto tako oca i majku. Krvno srodstvo se ne prekida sebebom kufra, već ljubav i nasljedstvo.

„…reci La ilahe illallah’…“ „Reci“ je imperativ, da li se njime cilja naredba ili ukazivanje na uputu? Osnova je da se imperativom cilja naredba ali se ovdje ovim imperativom cilja na ukazivanje na uputu, jer Uzvišeni kaže:

„Nema prisile u vjeru, Pravi put se jasno razlikuje od zablude.“ (El-Bekara, 256)

Da li će izgovor riječi La ilahe illallah koristiti čovjeku ili mora postojati rad po onome što one zahtijevaju?

Mora postojati rad po onome što one zahtijevaju, ali ukoliko ne ostane vremena za činjenje dobrih djela nakon izgovaranja šehadeta, onda ga te riječi uvode u islam, međutim, ukoliko ostane vremena, onda mora doći djelo kako bi šehadet koristio. Ove riječi9 je poželjno reći nevjerniku kada vidimo znakove smrti, a još preče je podsticati na njihovo izgovaranje onoga ko je musliman.

„… riječi kojima ću se zauzimati za tebe kod Allaha…“ Tj. koje ću uzeti kao dokaz na Sudnjem danu i posvjedočiti da si prihvatio islam. Ovo ukazuje koliko je Poslanik, Allahov spas i mir njemu, nastojao da njegov amidža prihvati Uputu. Iz ovog događaja se uzima da, ukoliko postoji nevjernik koji vodi računa o muslimanima i pomaže ih, da se njemu treba potruditi u da'vi više od ostalih.

„…kod Allaha…“ Tj. na Sudnjem danu.

Njih dvojica su rekli…“ Tj. Abdullah ibn Ebi Umejje i Ebu Džehl.

Zar da ostaviš vjeru AbdulMuttalibovu?!“ Pitanje kojim se cilja negacija. Šta je vjera AbdulMuttalibova? To je širk u ibadetu, vjera koja je oprečna svjedočenju kojem se poziva Ebu Talib.

Poslanik, Allahov spas i mir njemu, mu je ponovio…“ Ovo ukazuje na dozvoljenost ovog postupka, tj. ponavljanja podsticanja na izgovaranje šehadeta.

„…a ponovili su i njih dvojica. Tj. Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebi Umejje.

Zadnje što je rekao bilo je da je u vjeri AbdulMuttalibovoj. Ovo su riječi ravije koji nije direktno prenio govor Ebu Taliba zbog njihove ružnoće iako prenošenje riječi kufra nije kufr, ali ravija to nije učinio iz edeba.

Odbio je kazati La ilahe illallah. Vjerovjesnik, Allahov spas i mir njemu, je rekao: Tražit ću za tebe oprost ukoliko ne budem spriječen!’“ Poslanik, Allahov spas i mir njemu, se ograničio ovim riječima.

„Pa je Uzvišeni Allah objavio: ‘Vjerovjesniku i vjernicima ne priliči da traže oprost za mušrike…’“ Ovo je obavijest od Allaha kojom se cilja zabrana. U ajetu je dokaz za zabranu traženja oprosta mušricima kao što isto tako ukazuje na zabranu prijateljevanja sa njima.

Što se tiče mušrika njih dijelimo na dvije grupe:

› Mušrik u osnovi (tj. onaj kome nikada nije prethodio islam). Ni Poslanik, a ni vjernici ne smiju za njega moliti za oprost.

› Mušrik nakon islama, a to je murted – otpadnik koji se odmetnuo od islama činjenjem velikog širka. Ni za njega također nije dozvoljeno moliti za oprost.

Što se tiče ublaženja kazne Ebu Talibu, ona je potvrđena vjerodostojnim hadisom, ali što se tiče milosti i oprosta, to ne.

Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala

Bilješke:

1 El-Kasas, 56.
2 Et-Tevba, 113.
3 El-Kasas, 56. Hadis bilježi Buhari (3/186).
4 El-E’araf, 191.
5 El-Kasas, 56.
6 Buhari i Muslim.
7 Eš-Šura, 52.
8 Tada je značenje ajeta: Ti doista ukazuješ i pojašnjavaš Pravi put. (op.prev.)
9 Tj. podsticanje na izgovaranje šehadeta. (op.prev.)