- Tevhīdur-rubūbijje (Allahova jednoća u gospodarstvu) – vjerovanje da je Allah jedini istinski Gospodar.
- Tevhīdul-ulūhijje (Allahova jednoća u božanstvenosti) – vjerovanje da je Allah jedini istinski bog i da se samo Njemu ibadet čini.
- Tevhidul-esmai ve sifat (Allahova jednoća u Njegovim imenima i svojstvima) – vjerovanje u Allahova lijepa imena i savršene atribute.
Sve tri vrste tevhida sadržane su u govoru Allaha Uzvišenog: On je Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, zato samo Njemu ibadet čini i u tome budi ustrajan! Znaš li da ima neko Njemu sličan? (Merjem, 65.)
Napomena: Sve tri vrste tevhida međusobno su povezane. Svaka vrsta neodvojiva je od druge, tako da onaj koji dođe s jednom vrstom tevhida, a ne dođe s drugom, nije vjernik.
U ovom članku ćemo govoriti o Tevhidul-esmai ve sifat i principima na kojima su prve generacije zasnovale vjerovanje u Allahova imena i svojstva, podjeli svojstava, kao i o tome šta ruši, odnosno poništava vjerovanje u Allahova imena i svojstva.
Tevhidul-esmai ve sifat
Tevhidul-esmai ve sifat označava vjerovanje da samo Allah posjeduje lijepa imena i savršena svojstva u kojima Mu niko nije sličan. To je vjerovanje u sve ono čime je Allah sam Sebe opisao i čime Ga je opisao Poslanik ﷺ bez zalaženja u kakvoću, poređenja, izvitoperivanja ili negiranja.
Ovakav stav su zastupali učenjaci prvih generacija, a samim tim ovo je i stav ehli-sunneta. Ovo je vrsta tevhida gdje se islamske sekte, pripadnici kelama u velikoj mjeri razlikuju od prvih i ispravnih generacija muslimana.
Na postojanje ovog tevhida ukazuju dokazi iz Kur’ana, vjerodostojne predaje od Poslanika ﷺ, kao i razum.
Uzvišeni Allah za sebe kaže:
Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni! (El-E’araf, 180.)
On je Allah, Tvorac, Onaj koji iz ničega stvara, Onaj koji svemu daje oblik, On ima najljepša imena. Njega hvale oni na nebesima i na Zemlji, On je Silni i Mudri. (El-Hašr, 24.)
Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik ﷺ kazao: „Allah ima devedeset devet imena, stotinu izuzimajući jedno. Ako ih neko spominje i shodno njima djeluje, ući će u Džennet.“ (Buhari i Muslim)
Allahova imena nisu ograničena ovim brojem, a dokaz tome je predaja koju prenosi Ibn Mesud u kojoj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Molim Te svakim Tvojim imenom, kojim si Sebe nazvao, ili si ga u Knjizi objavio, ili si njemu podučio neko Svoje stvorenje, ili si ga kod Sebe sakrio, da učiniš Kur’an proljećem moga srca…“ (Hakim)
Svako Allahovo ime sadrži i Njegovo svojstvo. Tako npr. Njegovo ime El-Alim (العليم) – Sveznajući, ukazuje na Njegovu osobinu znanja, ime El-Hakim (الحكيم) – Mudri ukazuje na mudrost, imena Es-Semi’u (السميع) – Onaj koji sve čuje i El-Basir (البصير) – Koji sve vidi ukazuju na sluh i vid. Tako je i sa svim Njegovim lijepim imenima.
Što se tiče razuma, on na sljedeći način ukazuje na potvrđenost i postojanje Allahovih lijepih imena i savršenih svojstava:
- Sva ova veličanstvena stvorenja koja se razlikuju po svojoj vrsti, njihovo uređenje, upravljanje njima, ukazuju na Allahovu veličinu i moć, znanje i mudrost, volju i htijenje.
- Ukazivanje blagodati, uklanjanje zla i nedaća ukazuje na Njegovu milost i dobrotu.
- Kažnjavanje griješnika ukazuje na Njegovu srdžbu i prezir prema njima.
- Ukazivanje počasti pokornim robovima ukazuje na ljubav i zadovoljstvo prema njima.
Plodovi vjerovanja u Allahova imena i svojstva:
- Onaj ko spozna Allahova imena i svojstva povećava svoje znanje o Njemu, čime se jača uvjerenje i vjerovanje u Njegovu jednoću.
- Iznošenje pohvale Allahu izgovaranjem Njegovim imena, jedan je od najboljih vidova zikra. Uzvišeni Allah veli: O vjernici, Allaha mnogo spominjite. (El-Ahzab, 41.)
- Upućivanje dove i tevessula Allahu preko Njegovih imena i svojstava. Uzvišeni kaže: Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima… (El-E’araf, 180.) Primjer tome je da vjernik kaže: „Allahu, Ja ti se molim jer Ti si Onaj koji mnogo opskrbljuje, pa mi opskrbu daj.“
Principi na kojima su prve generacije zasnovale vjerovanje u Allahova imena i svojstva
Vjerovanje prvih generacija u Allahova imena i svojstva zasnivalo se na tri principa, i onaj ko ih bude sproveo na Pravome je putu, jer to je vjerovanje Poslanika ﷺ i ashaba, a u zabludi je onaj ko ne bude sproveo bilo koji od ova tri principa.
Prvi princip: Udaljavanje od bilo kakvog poređenja Allaha sa stvorenjima, bilo da se radi o Njegovom Biću, imenima ili svojstvima.
Na ovaj princip ukazuju riječi Allaha: Ništa nije kao On. (Eš-Šura, 11.) Njemu niko nije ravan. (El-Ihlas, 4.) Sa Allahom ništa ne upoređujte. (En-Nahl, 74.)
Drugi princip: Vjerovanje u sve ono čime je Allah sam Sebe opisao jer niko Allaha ne može opisati bolje od Njega samoga, i čime Ga je opisao Poslanik ﷺ jer on nakon Allaha najbolje poznaje Allaha.
Oni potvrđuju Allahova imena i osobine onako kako su spomenuta u Kur’anu i Sunnetu, u svojoj vanjskoj formi, shodno značenjima na koja ukazuju, ne tumače ih u prenesenom značenju (te’vil), niti iskrivljuju značenja na koja ukazuju (tahrif), a ono što Allah i Njegov Poslanik negiraju i oni negiraju, a ono što su Allah i Njegov Poslanik ﷺ prešutili, i oni su prešutili i nisu se time bavili.
Smatraju da su tekstovi o imenima i svojstvima jasni dio vjere i da se mogu tumačiti, te da nisu nejasni dio vjere. Oni ne ostavljaju tekst bez značenja, kao što se to lažno njima pripisuje od strane onih koji ne poznaju njihov pravac.
Treći princip: Prekidanje i odbacivanje svake želje i težnje da se dosegne kakvoća Allahovih imena i svojstava, jer to je nemoguće. Allah je to naglasio u suri Taha, kada je kazao: On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. (Taha, 110.) Tj. ljudskim znanjem nemoguće je obuhvatiti Gospodara nebesa i Zemlje.
Ukratko kazano, pravac sljedbenika Sunneta u pogledu ove tematike jeste vjerovanje u ono čime je Allah Sebe opisao i čime ga je opisao Njegov Poslanik ﷺ bez zalaženja u kakvoću, poređenja, iskrivljavanja ili negiranja.
Podjela Allahovih svojstava – atributa
Ulema dijeli Allahova svojstva na više načina, međutim najjasnija i najrazumljivija podjela je ona koja se dijeli shodno povezanosti svojstava sa Allahovim Bićem i postupcima, i u tom slučaju Allahova svojstva se dijele na:
- sifat-zatije, svojstava koja su povezana sa Allahovim Bićem
- sifat-fi’lijjeh, svojstava koja su povezana sa Allahovim postupcima-djelima.
Sifat-zatije su svojstva koja su uvijek prisutna uz Allahovo biće, tj. koja se ne odvajaju od Njega, poput: života, snage, sluha, vida, lica, ruku, i sl.
Sifat-fi’lijjeh su svojstva povezana sa Njegovom voljom i snagom, tj. ako hoće, čini ih, a ako neće, ne čini ih, poput: dolaska, spuštanja, srdžbe, radosti, smijeha i sl.
Šta ruši-poništava vjerovanje u Allahova imena i svojstva?
Ovu vrstu tevhida ruši-poništava pet stvari, od kojih je svaka vid iskretanja Allahovih imena, zbog čega je Allah ukorio one koji su to tako smatrali, kazavši: Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima, a klonite se onih koji iskreću Njegova imena – kako budu radili, onako će biti kažnjeni! (El-E’araf, 180.)
Iskretanje Allahovih imena znači izvrtanje njihovog stvarnog i objavom potvrđenog značenja. Ove stvari koje ruše tevhid ustvari su vid poređenja, negiranja, nazivanja i opisivanja Allaha nečim što Mu ne dolikuje.
Ibnul-Kajjim veli: „Postoji nekoliko vidova iskretanja Allahovih imena:
Prvi: Da se kipovi nazovu tim imenima, kao što je slučaj sa Latom, koji je nazvan po imenu El-Ilah (Bog), ili sa Uzzatom, koji je nazvan po imenu El-Aziz (Snažni), ili pak da se kip nazove bogom.
Drugi: Nazivanje Allaha nečim što Mu ne priliči kao što su kršćani nazvali Boga ocem, ili kao što su Ga filozofi opisali (“Aktivni Uzrok” ili “Praiskonski Činioc”).
Treći: Opisivanje Allaha nekom mahanom. Primjer tome je govor jevreja koji kažu da je Allah siromašan i da se odmarao nakon što je stvorio stvorenja, te da je Njegova ruka stisnuta i dr.
Četvrti: Negiranje značenja imena i njihove suštine.
Peti: Poređenje Njegovih svojstava sa svojstvima stvorenja.
Neka je uzvišen Allah i daleko od onoga što takvi pričaju.“ (Bedai’ul-fevaid, 1/169-170.)
Odlomak iz djela Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog – mr. Jakub Alagić; Knjiga prva: Menhedž