Prvi dio šehadeta “la ilahe illallah” znači: “nema istinskog boga osim Allaha”, odnosno čvrsto sam ubijeđen/a svojim srcem, bez imalo sumnje, i to potvrđujem svojim jezikom, i to dokazujem svojim djelima, da nema božanstva koje zaslužuje da se obožava i da mu se robuje osim Allah Uzvišeni.
Značenje riječi ilah je onaj kome se robuje (čini ibadet), te stoga ove riječi la ilahe illallah znače nema božanstva koji zaslužuje da mu se čini ibadet osim Allaha. Mi, nažalost, vidimo da postoje mnoga lažna božanstva kojima se čine ibadeti, poput Sunca, Mjeseca, zvijezda, ljudi, životinja itd. Sve ovo je neispravno učinjeno božanstvima, mimo Allaha Svevišnjeg, jer On je Jedini koji zaslužuje da mu se ibadet čini, te da mu se niko ne pridružuje u obožavanju, jer je On Onaj Koji stvara, Onaj Koji daje opskrbu, Onaj Koji je Vladar, i Koji upravlja svim stvorenjima.
Allah, slavljen neka je i Uzvišen, kaže: To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki. (Kur’an, 22:62)
– Riječi la illahe illallah sadrže dva rukna (temelja):
Prvi – negiranje prava na činjenje ibadeta drugima mimo Allaha i to je sadržano u riječima la illahe – nema istinskog božanstva.
Drugi – potvrda prava na činjenje ibadeta samo Allahu Uzvišenom, a to je sadržano u riječima illallah – osim Allaha.
Allah, slavljen neka je i Uzvišen, kaže: A kad Ibrahim reče ocu svome i narodu svome: “Nemam ja ništa s onima kojima vi ibadet činite, osim sa Onim koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.” (Kur’an, 43:26-27)
Ibrahim alejhisselam negira da iko mimo Allaha zaslužuje da bude obožavan, riječima: Nemam ja ništa s onima kojima vi ibadet činite, a potvrđuje pravo na to Allahu Uzvišenom riječima: Osim sa Onim Koji me je stvorio, jer će mi On, doista, na Pravi put ukazati.
Allah, slavljen neka je i Uzvišen, kaže: Onaj ko ne vjeruje u taguta (lažna božanstva), a vjeruje u Allaha, drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allah je Onaj Koji sve čuje (Svečujući) i Onaj Koji sve zna (Sveznajući). (Kur’an, 2:256)
Autor: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Iz knjige: Korisna predavanja iz islamskog vjerovanja
