Kad god bi neki poslanik došao svome narodu sa Allahovim zakonom i uputom objave, oni su sebe smatrali naprednim i modernim, a objavu su posmatrali kao reakcionizam – zaostalost1 i nazadnjaštvo. Govorili bi svoju poznatu izreku: „To su samo izmišljotine naroda drevnih.“
Dokle, zapravo, seže istinitost optužbe za zaostalost? I na koju se od dvije skupine ta optužba zaista odnosi?
Suština optužbe
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Neka su Allahov salavat, selam i blagoslov na Njegovog roba i poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i sve ashabe.
Jedan od izraza kojima su komunisti i nacionalistički baasisti u prethodnim decenijama etiketirali one koji su se čvrsto držali islamskog šerijata bio je izraz reakcionizam (zaostalost, nazadnjaštvo).
Pod tim su podrazumijevali vraćanje stotinama godina unazad, u vrijeme kada je Kur'an objavljen na srce našeg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Prema njihovom shvatanju, svako ko je slijedio put kojim su išli Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi plemeniti ashabi bio je reakcionista – nazadnjak.
A kako je samo časna i lijepa to „zaostalost“ koja uzdiže čovjeka i kojom se ponosimo među ljudima! Dovoljno nam je ponosa to što nam je Uzvišeni Allah Gospodar, jer osim Njega drugog gospodara nemamo. Dovoljno nam je časti to što smo Njegovi robovi.
Kako su lijepe riječi pjesnika:
A ono što mi je povećalo čast i ponos,
gotovo da sam svojim stopalima dotakao zvijezde:
To što sam se našao obuhvaćen Tvojim riječima:
‘Robovi Moji’, i što si mi Ahmeda učinio vjerovjesnikom.
Iako je vrijeme odavno pregazilo ovaj izraz, on se i dalje koristi kako bi se među sljedbenicima Poslanikovog sunneta i metodologije ispravnih prethodnika izazvalo odbijanje i odbojnost. Ponekad se zamjenjuje drugim izrazima, poput fundamentalizma, radikalizma i drugim novonastalim terminima.
Pojam reakcionizama
Potrebno je poznavati značenje ove riječi u jeziku, savremenoj političkoj terminologiji i današnjoj upotrebi.
U jezičkom značenju
Riječ „reakcionaran“ izvedena je iz riječi „povratak“. Označava osobu koja se čvrsto drži starog, a suprotnost joj je „progresivan“.
Reakcionaran čovjek je onaj koji zauzima nazadan stav, odnosno onaj koji se grčevito drži prevaziđenih običaja koji sprečavaju napredak. Za nekoga se kaže da je reakcionaran u svom ponašanju.
U savremenoj političkoj terminologiji
Reakcionizam (na engleskom: reactionism) jeste politički pojam kojim se označava protivljenje savremenim reformama i insistiranje na starim osnovama, metodama i principima u političkim, ekonomskim i društvenim oblastima, koji su postali prevaziđeni i više ne ostvaruju nacionalne ciljeve.
Ovaj pojam predstavlja suprotnost liberalizmu u političkom sistemu, kao i suprotnost prosvjetiteljstvu kao kulturnom pravcu.
Današnja upotreba ovog izraza
Danas ovaj izraz koriste oni koji sebe nazivaju sekularistima, liberalima ili modernistima. To su nazivi kojima se njihovi nosioci raduju i kojima se ponose.
Ovi izrazi u sebi nose značenja modernosti i oslobađanja od svega starog, odnosno od svega što ograničava čovjekovu slobodu, bilo da je riječ o vjeri i šerijatu, običajima ili tradiciji.
Za njih su suprotnost takvom shvatanju zaostalost i fundamentalizam.
Oni koji su najviše ogrezli u reakcionizmu
Ovdje nije mjesto za kritiku i razobličavanje ovih termina i praksi, jer oni već u sebi nose sredstva vlastitog urušavanja. O tome bi se moglo govoriti nekom drugom prilikom.
Namjera ovog članka jeste da se pokaže kako su upravo ti ljudi, neposlušni i buntovni prema svojoj vjeri, svome vjerovjesniku i svome ummetu, koji tvrde da su oslobođeni, napredni i emancipovani od svega starog, zapravo duboko ogrezli u reakcionarstvu koje seže u najdublju prošlost.
A kamo sreće da je to povratak onome na čemu su bili plemeniti poslanici: tevhidu i Pravom putu! Međutim, riječ je o povratku onome na čemu su bili neprijatelji poslanika i njihovi mnogobožački narodi.
To ćemo pojasniti kroz kazivanje o Šuajbu, alejhis-selam, i njegovom narodu.
Kada ih je pozvao u tevhid, obožavanje samo Allaha i upozorio da ljudima ne zakidaju njihova prava te da ne umanjuju mjeru i vagu, odgovor njegovog naroda bio je samo:
„O Šuajbe, zar ti tvoja vjera naređuje da napustimo ono što su obožavali naši preci ili da ne postupamo sa svojim imecima onako kako želimo? Ti si, zaista, blag i razuman!“ (Hud, 87)
Šuajbov narod bili su stanovnici Ejke, spomenuti u suri Eš-Šu'ara, gdje Uzvišeni Allah kaže:
„Stanovnici Ejke su poricali poslanike. Kada im je Šuajb rekao: ‘Zar se ne bojite?'“ (Eš-Šu'ara, 176–177)
Jednom su pripisivani svom plemenu, odnosno Medjenu, a drugi put Ejki, što je naziv za veliko drvo koje se nalazilo u njihovom kraju.
Suština je u tome da su stanovnici Ejke, Šuajbov narod, zamjerili Allahovom vjerovjesniku Šuajbu, alejhis-selam, što se miješa u njihove poslove za koje su smatrali da imaju potpunu slobodu da ih uređuju.
Govorili su mu: „Kakve ti veze imaš s našom slobodom vjerovanja? Kakve veze tvoja vjera ima s našom ekonomijom i raspolaganjem našim imetkom? Mi smo slobodni i možemo s njim raditi šta god želimo.“
„O Šuajbe, zar ti tvoja vjera naređuje da napustimo ono što su obožavali naši preci ili da ne postupamo sa svojim imecima onako kako želimo?“ (Hud, 87)
Allahu ekber! Tako mi Allaha, to je upravo ista izjava koju danas ponavljaju zagovornici liberalizma i sekularizma, potpuno istim riječima:
„Zar su oni jedni drugima to u amanet ostavljali? Ne, nego su oni narod koji granice prelazi!“ (Ez-Zarijat, 53)
Tako mi Allaha, upravo je to onaj odvratan reakcionizam koje danas zagovaraju sekularisti i liberali, a istovremeno tvrde da su oni napredni i civilizovani, dok preuzimaju i hrane se riječima svojih davnih prethodnika, stanovnika Ejke!
Isto shvatanje kod nekadašnjih i savremenih stanovnika Ejke
Savremeni i nekadašnji stanovnici Ejke ne shvataju, ili ne žele da shvate, da vjerovanje ne može postojati bez obožavanja Uzvišenog Allaha Jedinog i odbacivanja svega što se mimo Njega obožava.
Isto tako, ono ne može postojati bez primjene Allahovih propisa u svim životnim pitanjima, uključujući trgovinu, promet novca i sve druge oblasti života i međuljudskih odnosa.
Sve je to jedna neraskidiva cjelina. Vjerovanje se ne može odvojiti od namaza, niti od životnih propisa i načina života.
To je značenje islama i potpunog predavanja Uzvišenom Allahu:
„Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.'“ (El-En'am, 162–163)
Savremeni stanovnici Ejke, koji su stekli visoke akademske titule na našim i svjetskim univerzitetima, najprije se s negodovanjem pitaju:
- Kakve veze islam ima s našim ličnim ponašanjem?
- Kakve veze islam ima s politikom?
- Kakve veze islam ima sa ženskim odijevanjem na ulici?
- Kakve veze islam ima s izgradnjom porodice i njenim uređenjem?!
Postoji li ikakva razlika između ovih pitanja i pitanja stanovnika Medjena:
„Zar ti tvoja vjera naređuje da napustimo ono što su obožavali naši preci?“ (Hud, 87)
Zatim se pitaju, štaviše, žestoko i nasilno osporavaju pravo vjere da se miješa u ekonomiju i da se poslovni odnosi povezuju s vjerovanjem ili čak s moralom, neovisno o vjerovanju.
Kakve veze vjera ima s kamatnim poslovanjem? Kakve veze vjera ima s umijećem varanja i krađe, ukoliko takvi postupci ne podliježu kaznama prema važećim državnim zakonima?
Štaviše, oni se čak hvale tvrdnjom da miješanje morala u ekonomiju kvari ekonomiju. Osporavaju čak i neke zapadne ekonomske teorije, poput, na primjer, etičke ekonomske teorije, smatrajući ih zastarjelim i besmislenim miješanjem stvari iz davnih vremena!
Koja od dvije skupine više zaslužuje da bude nazvana nazadnom?
Nemojmo se previše uzdizati iznad stanovnika Medjena i njihovog prvobitnog džahilijjeta (neznaboštva), dok danas gledamo njihove reakcionarne nasljednike među sekularistima i liberalima, koji tvrde da posjeduju znanje, spoznaju i civilizacijske vrijednosti.
Upravo oni optužuju zaostalost, fanatizam i krutost one koji povezuju vjerovanje u Allaha s ličnim ponašanjem u životu i materijalnim poslovanjem na tržištu!
Pa koja od ove dvije skupine više zaslužuje da bude nazvana reakcionarnom, kada bi samo znali?!
Na ovom mjestu prikladno je da se obratimo onom liberalu koji se hvali svojim liberalizmom i javno ga ističe, iako ga je ranije skrivao i stidljivo predstavljao, pa da ga upitamo:
Odredi nam značenje ovog pojma kojim se toliko ponosiš i kojem pripisuješ svoj identitet!
On će nam odgovoriti da je to strana riječ koja znači oslobađanje i izlazak iz svih ograničenja koja sputavaju čovjekovu slobodu, pa čak i ako je to ograničenje Allahov zakon i Njegova vjera.
Tada ćemo mu reći:
Svojim oslobađanjem od šerijata Uzvišenog Allaha, koji obuhvata vjerovanje, propise i ponašanje, zapravo si se ponovo vratio u ropstvo vlastitim prohtjevima i stavio okove istinskog ropstva oko svoga vrata.
Ako smatraš da je to sloboda, onda obmanjuješ samoga sebe i druge dovodiš u zabludu. Jer ono u čemu se nalaziš nije ništa drugo do ropstvo, poniženje i džahilijjetska potčinjenost.
Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, o takvima, poput ovih liberala, rekao je:
„Pobjegli su od ropstva za koje su stvoreni, pa su iskušani ropstvom duše i šejtana.“2
Istinsko oslobođenje
Govoreći o istinskom oslobođenju i pravom značenju slobode, šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže:
„Onaj ko nije iskreno predan Allahu i čije srce nije postalo rob samo svome Gospodaru, Jedinom, Koji nema sudruga, tako da mu je On draži od svega drugoga i da je pred Njim ponizan i pokoran, takvoga će porobiti stvorenja, šejtani će ovladati njegovim srcem i bit će jedan od sljedbenika šejtana.“3
Sejjid Kutb, Allah mu se smilovao, kaže:
„Kada u jednom društvu vrhovna vlast pripada isključivo Allahu, što se ostvaruje kroz nadmoć Njegovog božanskog šerijata, tada se uspostavlja jedini oblik u kojem se ljudi istinski i potpuno oslobađaju robovanja ljudskim prohtjevima i robovanja drugim ljudima.
To je jedini oblik islama, odnosno civilizacije, prema Allahovim mjerilima. Jer civilizacija koju Allah želi ljudima počiva na temeljnom principu dostojanstva i slobode svakog pojedinca.
Nema dostojanstva niti slobode uz robovanje drugom robu. Nema dostojanstva niti slobode u društvu u kojem su jedni gospodari koji propisuju zakone i prisvajaju pravo vrhovne vlasti, dok su drugi robovi koji im se pokoravaju i slijede ih!
Zakonodavstvo se ne ograničava samo na pravne propise. Vrijednosti, mjerila, moral i običaji – sve je to zakonodavstvo koje vrši pritisak na pojedince, bilo da su oni toga svjesni ili ne.“4
Još uvijek su daleko od slobode
Na osnovu svega navedenog jasno nam postaje da liberali, koji se razmeću svojom ideologijom, pozivaju na slobodu i zahtijevaju njeno ostvarenje u društvima, a zatim je traže u džahilijjetskim (neznabožačkim) sistemima koji su daleko od istinskog izvora slobode – obožavanja samo Uzvišenog Allaha, Koji nema sudruga – zapravo sami žive u zabludi i druge odvode u zabludu te odvraćaju od Allahovog puta.
Jer istinska sloboda ne postoji osim u oslobađanju ljudi od robovanja bilo kome mimo Allaha i njihovom usmjeravanju ka obožavanju samo Njega.
Bez toga nema ničega osim ropstva, potčinjenosti, poniženja i nesreće, bez obzira na to koliko zagovornici takvih zahtjeva govorili o ljudskim pravima ili drugim parolama.
Svjedočanstvo stvarnosti
Gorka stvarnost u kojoj čovječanstvo danas živi najveći je dokaz za to.
Čovječanstvo je danas dospjelo u stanje u kojem jaki porobljavaju slabe, a veliki male, i to na nivou pojedinaca, društvenih skupina i država.
Kada pogledamo život onih koji su se okrenuli od obožavanja Uzvišenog Allaha i Njegove vjere, vidimo da su se našli u ponižavajućim oblicima ropstva:
- Jedan je postao rob svojim strastima.
- Drugi je rob svome položaju.
- Treći je rob svojoj oholosti.
- Četvrti je rob svome imetku.
Umjesto obožavanja Uzvišenog Allaha, u kojem se nalaze čast, dostojanstvo i sloboda, oni su prihvatili robovanje jednih drugima i robovanje vlastitim prohtjevima, gdje vladaju poniženje, sramota i istinsko ropstvo.
Upravo je to sloboda i oslobođenje kakvo žele savremeni zagovornici liberalizma.
Molimo Uzvišenog Allaha da ih uputi, kao i one muslimane koji su zalutali. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.
Izvor: Nasehoon
Bilješke:
[1] Arapska riječ u originalu je الرجعية (el-redž'ije) i znači reakcionizam, nazadnjaštvo, zaostalost, retrogradnost…
[2] Nunijja Ibnul-Kajjima, str. 308.
[3] El-Ubudijje, str. 36.
[4] Fi zilali-l-Kur'an, 3/1257.
You must be logged in to post a comment.