Naslovna Savremeni učenjaci Abdul-Aziz bin Baz Priprema umrlog, klanjanje dženaze i ukop

Priprema umrlog, klanjanje dženaze i ukop

Ukratko kako postupiti kod čovjeka na samrti, u trenutku preseljenja, kako spremiti i ogasuliti mejjita, umotati u ćefine, kako klanjati dženazu, kako se kopa mezar za mejjita i kako se ukopava mejjit, kao i propisi nakon ukopavanja i neke novotarije vezane za ovo.

631
Bekije
Mezarje "Džennetul-Bekije" u Medini, u kome su sahranjeni ashabi Allahova Poslanika alejhimusselam

Ovo su neki detalji u pogledu toga:

1. Talkin

Propisano je da se čini talkin onom kome se nazire smrt; a to je da se podstiče na izgovaranje: Lā ilāhe illallāh, kao što je došlo u govoru Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem: „Podstičite vaše umrle na izgovor: Lā ilāhe illallāh.“ (Bilježi ga Muslim u svome Sahihu) Pod umrlim u hadisu se misli na one kojima je nastupio smrtni čas, a to su oni na kojima su vidljivi znaci nastupanja smrti.

2. Zatvaranje očnih kapaka

Kada se utvrdi smrt propisano je da se zatvore očni kapci umrlom, kao i da mu se priveže donja vilica zbog hadisa koji ukazuju na propisanost toga.

3. Vadžib je gasuljenje umrlog muslimana

Vadžib je gasuljenje umrlog muslimana, osim u slučaju šehida koji je poginuo u bici, on se ne gasuli niti mu se klanja dženaza, već će se ukopat u odjeći u kojoj je poginuo, jer Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, nije naredio da se gasuli poginuli borci na Uhud kao što im nije klanjao dženazu.

4. Način gasuljenja umrloga

Način gasuljenja umrloga jeste da se prekrije stidno mjesto umrlom, a zatim da malo podigne iznad i blago pritisne stomak. Zatim će onaj koji gasuli umrloga umotati oko ruke neku krpu i njome ga očistiti, a zatim ga abdestiti kao što se to čini za namaz. Potom će oprati glavu i bradu umrloga vodom pomiješanom s lotosom ili sličnim. Zatim će oprati njegovu desnu stranu, a potom lijevu, a zatim na isti način oprati drugi i treći put, i prilikom svakog pranja proći će rukom po njegovom stomaku, pa ukoliko nešto izađe iz njega opraće to, i to mjesto pričvrstiti vunenom gazom, pa ukoliko bude nedovoljno može se poslužiti nekim medicinskim sredstvima kao što su flasteri ili slično. Ukoliko ne uspije mrtvoga očistiti sa tri pranja povećat će na pet ili sedam puta, a zatim ga nekom tkaninom posušiti i namirisati njegove zamaknute dijelove tijela kao i mjesta kojima je sedždu činio, a ukoliko bi namirisao cijelo tijelo bilo bi bolje. Isto tako će šake umrloga namirisiati bahurom-vrsta mirisa, a ukoliko bi mu brkovi ili nokti bili dugi skratiće ih, mada ukoliko bi ih ostavio tako nema smetnje. Kosu mu neće uljepšavati i namještati, kao što neće dirate dlake sa stidnih mjesta niti obrezivati zbog nedostatka dokaza za to. Kosa žene će se načiniti u tri sveza i uvezati straga.

5. Oblačenje ćefina umrlome:

Najbolje je da se muška umrla osoba obuče u trodijelne bijele ćefine i da nemaju u sebi oblik košulje niti prekrivača za glavu, kao što je to činio Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem. Ćefine će mu postepeno obući, a ukoliko bi se obukao u košulji, pantolama i sa kapom ne bi imalo smetnje. Dok se ženska osoba oblači u petodijelne ćefine, tzv: dir`, himar, izar i dva liffeta (svaki dio ponaosob pokriva određeni dio tijela). Malodobni dječak se oblači u jednodijelni do trodijelnog ćefina, a djevojčica u trodijelni ćefin od: kamisa i dva lifeta. Uz to da ono što je vadžib u pogledu svih jeste da se obuče bar u jednodijelni ćefin. Ukoliko je umrli umro kao muhrim (onaj koji je u obredima hadždžda ili umre) takav će se ogasuliti sa vodom i lotosom i ćefini će mu biti izar i rida (obavezna odjeća onoga ko obavlja hadždž ili umru), a može se obući i drugi ćefin, ali mu se neće prekrivati glava niti lice, kao što se neće namirisati, jer će na Sudnjemu danu biti proživljen čineći telbiju (govoreći: lebejk Allahumme lebejk) kao što je to došlo u vjedostojnim hadisima Allahovog Poslanika, sallalllahu `alejhi ve sellem. U slučaju žene koja umre u obredima umre ili hadždža njoj će se obući ćefini kao i drugima, s tim što se neće mirisati, i njeno lice neće biti prekrivano nikabom, niti će joj se rukavice oblačiti na ruke, već će joj se lice i ruke prekriti sa ćefinima u koje je obučena, kao što je to već pojašnjeno u svojstvima oblačenja ćefina ženskoj osobi.

6. Najpreči ljudi za gasuljenje i klanjanje dženaze umrlom su:

  • Onaj kojeg je oporučio umrli da ga gasuli i klanja mu dženazu;
  • Otac;
  • Djed;
  • A zatim najbliži u srodstvu u pogledu muškaraca.

Što se tiče žene:

  • Ona koju je oporučila umrla da je gausli;
  • Majka;
  • Nena;
  • Zatim najbliže žene koje su joj u srodstvu

Isto tako je propisano da supružnici jedno drugo gasule, kao što je bio slučaj Ebu Bekra, radijallahu `anhu, kojeg je gasulila njegova supruga, i Alija, radijallahu `anhu, koji je gauslio svoju suprugu Fatimu, radijallahu `anha.

7. Način klanjanja dženaze umrlome

Dženaza namaz se sastoji od četiri tekbira, tako što će nakon prvog tekbira proučiti suru Fatihu i ako bi uz nju proučio kratku suru ili jedan ili dva ajeta bilo bi poželjno, zbog vjerodostojnog hadisa koji je prenešen o tome od Ibn Abbasa, radijallahu `anhuma. Zatim će donijeti drugi tekbir i donijeti salavate na Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, kao što to čini na tešehhudu u namazu. Zatim će donijeti treći tekbir i proučiti slijedeću dovu: „Allāhummegfir li hajjina ve mejjitina ve šāhidinā ve gā’ibina ve sagīrinā ve kebīrinā ve zekerina ve unsānā, Allāhumme men ahjejtehu minna fe ‘ahjihi `alel-islam ve men teveffejtehu minnā feteveffehu `alel-iman, Allāhummegfir lehu verhamhu  ve `afihi ve`afu `anhu ve ekrim nuzulehu ve vevesi` mudhalehu vegsilhu bil-māi ves-seldži vel-berdi ve nekkihhu minel-hatājā kemā junekkas-sevbul-ebjedu mined-denes ve ebdilhu dāren hajren min dārihi ve ehlen hajren min ehlihi ve edhilhul-džennete ve e'izhu min `azābil-kabr ve `azabin-nar vefsah lehu fī kabrihi ve nevvir lehu fīhi, Allāhumme la tahrimna edžrehu ve la tudillena ba`dehu.

Prijevod: O Allahu, oprosti našim živim i mrtvim, prisutnim i našim odustnim, našim malim i našim odraslim, ljudima i ženama. O Allahu, onoga koga poživiš poživi ga na islamu, a onoga koga usmrtiš usmrti na imanu. Allahu oprosti mu, smiluj mu se, sačuvaj ga i pređi mu preko grešaka i pripredi mu lijepo mjesto boravka, propiširi mu ulaz u njega, i operi ga vodom, snijegom i ledom1 i očisti ga od grijeha kao što se bijela odjeća očisti od nečistoće. Uvedi ga u kuću bolje od njegove i zamjeni mu porodicu boljom od njegove i uvedi ga u Džennet i sačuvaj ga od kaburske patnje, i patnje u Džehennemu i proširi mu kabur i osvijetli ga. Allahu nemoj da nama spriječiš njegovu nagradu i da nas u zabludu odvedeš nakon njega.“

Poželjno je da prilikom svakog tekbira podigne ruke. Ukoliko je umrla osoba žena zamijeniće izrazom: „Allahummegfir leha..“ do kraja dove, a ukoliko bi se klanjala dženaza za dvije osobe reći će: „Allahummegfir lehuma…“ do kraja dove, a u slučaju tri osobe ili više reći će: „Allahummegfir lehum…“ do kraja dove. Ukoliko bi se klanjala djetetu iz pobačaja reći će umjesto: „Allahummegfir lehu…“ slijedeću dovu: „Allāhummedž`alhu fertan ve zuhren livālidejhi ve šefī`an mudžāben, Allāhumme sekil bihi mevāzinehumā ve e'azim bihi udžūrehumā ve elhikhu bisālihi selefil mu`minīn vedž`alhu fī kefāleti Ibrahīme `alejhisalātu ves-selāmu vekihi bi rahmetike `azabel-džehīm.

Prijevod: O Allahu, učini ga čuvanom i garantovanom nagradom za njegove roditelje i učini ga njihovim šefadžijom čiji se šefa’at prihvata. Allahu, otežaj njime vagu njihovih dobrih djela, povećaj njime njihovu nagradu, pridruži ga dobrim prethodnicima vjernika, učini da se o njemu brine Ibrahim, alejhisselam, i sačuvaj ga milošću svojom džehennemske patnje.“

Od Sunneta je da imam stoji naspram glave umrlog muškaraca, a naspram pojasa kod umrle žene. U slučaju klanjanja dženaze za više osoba pretpostaviće se muška umrla osoba prema imamu, a ženska iza tako da dođe bliže kibli, a u slučaju klanjanja dženaze dječaku pretpostaviće se naspram umrle žene, a zatim nakon nje djevojčica, tako što će glava dječaka se poravnjati naspram glave muškarca, a pojas žene naspram glave muškarca, kao što će glava djevojčice se poravnati sa glavnom žene, pa će pojas obje njih biti naspram glave muškarca. Svi klanjači će se poredati iz imama, a ukoliko neko ne bi mogao naći mjesto pozadi sa klanjačima dozvoljeno mu je stati uz imama sa njegove desne strane.

8. Način ukopa umrloga:

Propisano je da se iskopa kabur dubine do pojasa muškarca, kao i da se napravi lahd (blaga udubina) sa strane Kible u kaburu, tako da se umrla osoba položi u dijelu lahda na njenu desnu stranu i da se odvežu svežnji na kefinima bez da se kefini skidaju sa njega.

Mezar sa lahdom, udubinom u dijelu koji je bliži kibli. Mejjit se postavlja u lahd
Mezar sa lahdom, udubinom u dijelu koji je bliži kibli. Mejjit se postavlja u lahd na njegovu desnu stranu (bok) tako da je licem upravljen prema Kibli

Također, neće se otkrivati lice umrlog, bio muško ili žensko, uzet će se cigle i staviti iznad njega (tako da se zatvori cijeli lahd), kako bi ga to zaštitilo od zemlje (kojom bude zatrpavan kabur). Ukoliko ne bi mogli naći cigle, onda nešto drugo, poput ploča, kamenja ili komada drveta, što će ga štititi od zemlje. Zatim će se zatrpati zemljom, i pohvalno je da se pri tome kaže: „Bismillah ve ’ala milleti resulillah – u ime Allaha i na vjeri Allahovog Poslanika.“ Kabur će se podići koliko je pedalj, zatim će se zagrnuti sitnim kamenčićima i poprskati vodom, ukoliko u tome ne bude poteškoće. Poželjno je da oni koji su ispratili dženazu stanu kod kabura i upute dovu Allahu za umrloga, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi završio sa ukopom umrloga – stao bi kod njega i rekao: „Tražite oprost za vašeg brata i molite da ga Allah učvrsti jer on sada biva ispitivan.“

9. Dženaza namaz nakon ukopa (dženaza u odsustvu)

Dozvoljeno je onima koji nisu klanjali dženazu umrlome da mu klanjaju nakon što bude ukopan, jer je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, tako činio, s tim da ne pređe mjesec dana od ukopa, pa ukoliko bi prošao duži period od mjesec dana nije propisano da mu se klanja dženaza kod kabura, jer nije prenešeno od Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, da je bilo kome klanjao dženazu nakon prolaska više od mjesec dana nakon ukopa.

10. Porodica umrlog da sprema hranu narodu

Nije dozvoljeno porodici umrloga da spremaju hranu narodu, jer je Džerira ibn Abdullaha, radijallah `anhu, rekao: „Smatrali smo odlazak porodici umrloga i njihovo spremanje hrane od oblika naricanja nad mrtvim.“ (Bilježi ga imam Ahmed sa dobrim lancem prenosilaca) Međutim spremanje hrane njima ili za njihove goste u tome nema smetnje, tako je propisano za njihove komšije i bližnje da im spreme hranu, jer je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem, kada mu je došla vijest da je umro Dža`fer ibn ebi-Talib, radijallahu `anhu, u Šamu – naredio svojoj porodici da spreme hranu za Dž`aferovu porodicu i rekao: „Doista ih je zadesilo ono što ih je zauzelo.“ Isto tako nema smetnje da porodica pozove svoje komšije ili druge da jedu hranu koja im je poklonjena, kao što nema za to određeno vrijeme u šerijatu od onoga što mi znamo u pogledu toga.

11. Period žaljenja za umrlim

Nije ženi dozvoljeno odvajanje i žalost zbog umrloga duže od tri dana, osim u slučaju njenog muža, kada joj propisano četiri mjeseca i deset dana. Ukoliko bi bila trudna onda će period žaljenja i pričega trajati sve dok se ne porodi, zbog vjerodostojnih predaja od Allahovog Poslanika, sallallahu `alejhi ve sellem, o tome. Što se tiče muškarca njemu nije propisano da se odvaja od bilo koga od svojih bližnjih ili drugih osoba u takvoj situaciji.

12. Posjećivanje mezarja

Muškarcima je propisano posjećivanje mezarja s vremena na vrijeme kako bi dovio za umrle i tražio oprost za njih i kako bi se time prisjećao na smrt i na ono što dolazi nakon nje, kao što je rekao Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve sellem: „Posjećujte kaburove, jer će vas to podsjećati na Ahiret.“ (Bilježi ga imam Muslim u svome Sahihu), kao što je podučavao svoje ashabe da prilikom odlaska na mezarje kažu: „Esselāmu `alejkum ehled-dijāri minel-mu`minīne vel-muslimīne ve innā inšāallāhu bikum lāhikūn, neselullāhe lenā ve lekumul-`āfijeh. Jerhamellāhul-mustekdimīne minnā vel-muste`hirīne. / Neka je mir na vas stanovnici ovoga mjesta od mu`mina i muslimana. Mi ćemo vam se, ako Allah htjedne, uskoro pridružiti. Molimo Allaha da i nama i vama podari sigurnost i da se smiluje onima koji prethodiše i onima kasnije dolaze.“

Što se tiče žena, njima nije propisano da obilaze mezarje, jer je Allahov Poslanik, sallallahu `alejhi ve selle, prokleo žene koje obilaze kaburove, jer se njihovim obilaskom čini fitna kao i zbog njihove manjkavosti sabura. Također im nije dozvoljeno da prate dženazu do mezarja, jer im je Allahov Poslanik, salllallahu `alejhi ve sellem, to zabranio, dok je klanjanje dženaze umrlome bilo u mesdžidu ili musalli propisano i muškarcima i ženama.

Ovime privodim kraju ono što se pružila prilika za napisati.

Neka je Allahov mir i blagoslov na našeg Poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, sljedbenike i sve njegove ashabe.

Iz risale Važni dersovi za obični svijet
Autor: Abdulaziz ibn Abdullah ibn Baz
Priprema (podnaslovi): Menhedž

Bilješke:


1. Kaže Ibnul-Kajjim: „Upitao sam Šejhul-Islama o značenju Vjerovjesnikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dove: ’Allahu, ti me očisti od grijeha mojih vodom, snijegom i ledom’, kako se grijesi čiste time? I koja je korist u specificiranju tih stvari? I njegovih riječi u drugoj verziji: ’Hladnom vodom.’[1], kad vrela bolje čisti? On mi kaže: ’Grijesi izazivaju vrelinu, prljavštinu i slabost srca, tako da ono klone, i u njemu se raspali vatra strasti koja ga uprlja. Greške i grijesi su spram srca poput drva za potpalu koja pojačavaju i raspaljuju vatru. Zbog ovoga kada se god umnože grijesi, vatra u srcu biva žešća, a samo srce slabije. Voda pere prljavštinu i gasi vatru, pa ako je hladna tijelu donosi čvrstinu i snagu. Ukoliko uz to dođe snijeg i led, to je još jače u hlađenju, jačini i čvrstoći tijela, i još bolje otklanja trag grijeha.’ Ovo je njegov govor po značenju, s tim da je u potrebi za dodatnim pojašnjenjem i tumačenjem.“ Vidjeti: Ibnul-Kajjim, Igasetul-lehfan min mesajidiš-šejtan, 1/57., Mektebetul-me'arif, Rijad. (op. rev.)