Insan je po svojoj prirodi društveno biće, i mnoštvo njegovih svakodnevnih međuljudskih obaveza mu obavezuje uspostavu kontakta sa mnogim ljudima različitih shvatanja i ponašanja; on sluša i dobro i ono mimo toga, i gleda ono što utječe na njega, pa tako ovo pravilo dolazi kako bi uredilo njegovu govornu komunikaciju.
Riječi Uzvišenog: A ljudima lijepe riječi govorite1, su došle u obliku naređivanja Benu Israilu više naredbi, i one se nalaze u medinskoj suri, a to je sura El-Bekara, dok je prije toga u mekanskoj suri El-Isra došla općenita naredba:
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi2.
Dakle, mi se nalazimo ispred preciznih i jasnih naredbi, i od toga se ništa ne izuzima osim prilikom vođenja rasprave sa sljedbenicima Knjige kao što je to spomenuo Uzvišeni: l sa sljedbenicima Knjige raspravljajte samo na najljepši način – osim onih među njima koji su zulum učinili“3.4
Doista, mi imamo veliku potrebu za ovim pravilom, pogotovo zato što dolazimo u kontakt sa raznim ljudima, među koje ima i muslimana i nevjernika, i dobrih i loših, i starijih i mlađih. Štaviše, mi imamo još veću potrebu za tim kada se ophodimo sa ljudima koji su nam najbliži i najsrodniji, poput roditelja, supružnika i djece. Čak smo u velikoj potrebi za ovim pravilom kada je u pitanju naše ophođenje prema onima koji su u našem vlasništvu, kao što su to oni koji nas služe i njima slični.
A ti, o vjerniče, kada prevrćeš i čitaš listove Kur'ana, nailaziš na situacije za koje kur'anski tekst navodi praktični primjer ovog pravila. Pa tako za primjer spominje sljedeće situacije:
1 Sa roditeljima: I ne odbij ih od sebe, i obraćaj im se riječima poštovanja punim5, Uzvišeni je naredio da se ne odbijaju, a naredio je suprotno tome, tj. riječi poštovanja u koje nema ukora.
2 Prilikom obraćanja onom koji je u potrebi i koji traži: i onoga ko traži ne odbij.6
3 Kada insan bude iskušan sa ljudima čiji edeb manjka, kao što spominje Uzvišeni: …a kada im se neznalice obrate, odgovaraju: ‘Mir vama!’, tj. na neznanje i bezobraznost oni uzvraćaju okretanjem od istih, ili dobrim govorom, ne iz nemogućnosti da uzvrate istom mjerom, već zbog toga što oni strogo paze da ne gube svoje vrijeme i trud na takve stvari.
Uistinu, žalosno je da čovjek vidi nemarnost spram sprovođenja ovog pravila od strane ummeta koji čita Kur'an, i to u mnogim situacijama:
– Prilikom ophođenja sa nemuslimanima, a pravo onoga koji čita Kur'an je da se zapita: zar mi muslimani nismo preči da upražnjavamo ovo pravilo od kršćana koji uvijek teže lijepim riječima, kako bi pridobili ljude i uveli ih u njihovu vjeru koju je Uzvišeni Allah derogirao islamom?! Zar sljedbenici islama nisu preči da praktikuju ovo pravilo, kako bi ljude privukli u ovu veličanstvenu vjeru koju je Uzvišeni Gospodar odabrao Svojim robovima?!
– Prilikom ophođenja sa roditeljima.
– Prilikom ophođenja sa drugom stranom u bračnom životu.
– Prilikom ophođenja sa djecom.
– I na kraju, prilikom ophođenja sa poslugom i radnicima.
Gospodaru naš, podari nam ispravnost u govoru i djelu.
Napisao: Šejh i dr. Omer el-Mukbil, hafizahullah
Izvor: Medžalisut-tezkir, 18. str.
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra
1 El-Bekara, 83.
2 El-Isra, 53.
3 El-Ankebut, 46.
4 Sa sljedbenicima Knjige, jevrejima i kršćanima, treba raspravljati koristeći samo najljepše riječi. To je pozivanje u Allahovu vjeru, pri čemu se spominju Njegovi ajeti i znakovi, i podastiru im se argumenti koji jasno dokazuju Njegovo postojanje. Jedina namjera pri tome treba biti nada u njihovo prihvatanje vjere i ništa drugo. To raspravljanje ne smije biti iskazano na grub i surov način. Jedino se tako može postupiti s onima koji su uporni u skretanju od Istine, koji su slijepi i gluhi na sve dokaze, i koji su oholi i u svome kufru uporni.
5 El-Isra, 23.
6 Ed-Duha, 10.
