Ovo je jedno od pravila izgradnje društva, popravljanja istog, i preduhitrenja svakog razloga koji može dovesti do njegovog razaranja.
Ovo pravilo je došlo u kontekstu kada između supružnika dođe do razilaženja i nesuglasica, i da je nagodba između njih oko onoga čime su oboje zadovoljni bolja od njihovog rastavljanja.
„Ako se neka žena plaši muževe mržnje, tj. njegovog sustezanja od nje, gubljenja želje za njom, i izbjegavanja iste, tada u tom slučaju bolje je da se oni nagode, kao na primjer da oslobodi muža nekih svojih prava koja ima kod njega, u zamjenu da ostane s njim, pa da se zadovolji sa manjim dijelom od onoga što joj je dužan obezbijediti od izdržavanja, odijevanja, i stanovanja, ili da svoj red na muževljevo noćenje kod nje poništi, ili dodijeli njemu ili svojoj inoći, pa ako se dogovore i nagode oko toga, nema smetnje niti grijeha niko od njih zbog toga, i tada je dozvoljeno mužu da ostane s njom u braku nakon ovakve nagodbe, a to je, definitivno, bolje nego li razvod i rastajanje, te je zbog toga Uzvišeni Allah kazao: A nagodba je bolja”1.2
Možemo kazati da svi ajeti u kojima se spominje izmirenje između ljudi jesu od praktičnog tefsira za ovo čvrsto kur'ansko pravilo.
Ko pomno razmišlja o Kur'anu naći će širinu ovog pravila sa aspekta djelovanja. Pored onoga što je prethodilo o nagodbi između supružnika, doista mi nalazimo u Kur'anu podstrek na pomirenje između zavađenih skupina. Isto tako nalazimo kako vidljivo hvali one koji nastoje na pomirenje ljudi, kaže Uzvišeni: Nema dobra u mnogim njihovim potajnim govorima, osim u govoru onog ko traži da se sadaka udjeljuje, ili dobro čini, ili uspostavlja mir među ljudima. Onome ko to čini iz želje za Allahovim zadovoljstvom, Mi ćemo veliku nagradu dati.3
Zbog bitnosti ovog pitanja – ciljam na nagodbu – šerijat je dozvolio da se od zekata da onome ko se zadužio radi nagodbe i izmirenja ljudi.
Iz tog razloga, veoma je važno – kako bi se okoristili ovim kur'anskim pravilom – da nastojimo proširiti njegovo pravilo u našem praktičnom životu, a najprikladniji primjer toga jeste sira (životopis) našeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je ovo pravilo primijenio u svom životu, a da li je njegov život bio išta drugo do ispravnost i ispravljanje?!
Od tih primjera su:
- Onda kada je jedna od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, žena, Sevda bint Zem'ah, radijellahu anha, ostarila, kod njega se pojavila želja da je razvede, a ona je bila i te kako pametna i razborita, te se s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, nagodi da je on zadrži a da ona svoj red na njegovo noćenje prepusti Aiši, radijallahu anha, što je on i prihvatio, i zadržao kao ženu.
- Prenosi se od Saliha b. Sa'da, radijallahu anhu, da su se stanovnici Kubaa potukli i gađali kamenjem, pa kad je o tome bio obaviješten Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Pođite s nama da ih izmirimo!4
A ko bude iščitavao biografije (selefa), naći će izvanredne pojedinačne primjere u izmirivanju ljudi na raznim društvenim nivoima; a od onoga što daje radosne vijesti jeste i to što vidimo da postoje i djeluju komisije za „glađenje međusobnih razmirica“. To je praktični naslov za ovo veličanstveno kur’ansko pravilo: A nagodba je bolja5; pa blago li se onom koga Allah Uzvišeni učini od najboljih ljudi, koji nastoje da izmiruju ljude, i to je blagodat koju Allah, džele šanuhu, daje onome kome On Uzvišeni hoće, a Allah je posjednik obilja velikog.
Napisao: Šejh i dr. Omer el-Mukbil, hafizahullah
Izvor: Medžalisut-tezkir, 74. str.
Prevod: Menhedž
Ostali tekstovi iz edicije Kružoci zikra
1 En-Nisa, 128.
2 Tefsir Es-S'adi (206).
3 En-Nisa, 114.
4 El-Buhari (2693).
5 En-Nisa, 128.
