Naslovnica Fetve Bilježenje odsutnog čovjeka da je prisutan

Bilježenje odsutnog čovjeka da je prisutan

164
fetve

PITANJE: Ponekad se dešava da mi određeni kolega, za vrijeme nastave ili na poslu, traži uslugu da ga, iako je odsutan, ubilježim kao da je tu. To činim na taj način što prilikom kruženja spiska prisutnih upisujem njegovo ime. Da li se u ovom konkretnom slučaju radi o humanom gestu i usluzi ili je, pak, riječ o jednoj vrsti prevare i varke?

ODGOVOR:

Hvala Allahu, dž.š.

Ovdje se radi o usluzi, ali šejtanskoj, koju šejtan diktira ovoj osobi da evidentira odsutnu osobu kao prisutnu.

U ovom postupku se kriju tri stvari kojih se treba čuvati:

Prva stva – laž,
druga – obmana odgovornih u ostvarivanju svog interesa i
treća – na ovaj način se omogućava odsutnoj osobi da primi plaću koja je određena samo za one koji prisustvuju poslu i pošteno rade. Tako on prima i nepošteno troši takvu plaću.

Samo jedna od ovih triju nabrojanih stvari dovoljna je za stav o zabrani ovakvog ponašanja za koje se iz postavljenog pitanja očito može vidjeti da ga pitalac svrstava u humane i ljudske geste.

Humane stvari nisu, generalno, uvijek i pohvalne (šejh cilja na međuljudsko pomaganje u nedozvoljenim stvarima i tome slično, op.M). Mjerodavan kriterij u svemu tome jeste to da ono što se slaže sa Šerijatom, ubrajamo u pohvalno, a ono što je u koliziji sa njim, smatramo pokuđenim. Suština je u tome da sve ono što je u suprotnosti sa Šerijatom i za što se kaže da je humano i ljudsko, postoji samo po imenu, jer ono što je u suprotnosti sa Šerijatom, ustvari, anomalno je. Zbog toga je Uzvišeni Allah, dž.š., opisao nevjernike i mušrike da su kao stoka. Allah, dž.š., kaže:

“A oni koji ne vjeruju – koji se naslađuju i žderu kao što stoka ždere – njihovo prebivalište će vatra biti!” (Muhammed, 12)

“Kao stoka su oni, čak su još dalje s puta Pravog skrenuli.” (El-Furkan, 44)

Sve ono što je u suprotnosti sa Šerijatom animalno je, a ne humano i čovječno djelo.

 

Autor: Ibn Usejmin, Fetava islamijje, str. 330. pitanje br. 3108.
Iz knjige “Fetve – ahlak, odgoj, društveni problemi”