Nije poznat grijeh u historiji čovječanstva izopačeniji od djela naroda Luta,1 pa zato nije poznata ni kazna Božija u historiji naroda veća od njihove kazne. To je zbog toga što je to izopačenost protivna ljudskoj prirodi, odstupanje od uobičajenog reda stvaranja, suprotstavljanje mudrosti postojanja i otvoreno prkošenje ciljevima života.
A nova civilizacija je najzaslužnija da se nazove civilizacijom prljavštine, u punom smislu te riječi; jer je u sebi skupila svaku prljavštinu svih prethodnih civilizacija, i dodala tome nove nečistoće koje je izmislio savremeni um i naučni napredak, a sve to u svrhu ispunjavanja želja čovjeka i uživanja tijela, pa makar to bilo protiv svake prirodnosti ili prihvatljivosti.
Ova civilizacija hoće ponovo da vrati među ljude i ponudi čovječanstvu lutovsku misao i sodomsku praksu, kobnu po ljudski rod, i to ne samo da je legalizira i unese u ustave, već i da je nametne svima ljudima. Ne samo da žele spriječiti ljude da ovo gnusno djelo proglašavaju zločinom, što jeste za svaku zdravu dušu i svako zdravo stvorenje, već nastoje i da kriminaliziraju one koji ga smatraju zločinom, da gone one koji mu se protive, i da progone one koji ga osporavaju ili mu se suprotstavljaju.
Čudno je da oni ne teže ostvariti to samo u svojim zemljama, već ga nasilno nameću svim zemljama svijeta – pa i onim državama čije religije ovo odvratno djelo zabranjuju, i čiji principi i kulture se suprotstavljaju tom padu.
Ovi razvratni pozivi nisu prve sramote civilizacije novog i prethodnog stoljeća; prethodili su im slični pokušaji koji su bili uvod, poput „slobode razgolićivanja“, pokušaja njegovog ozakonjenja i prikazivanja kao nečega prirodnog, zatim osnivanje naselja za gole ljude, posebnih plaža, klubova i okupljališta za njih.
Poznato je da je ova civilizacija prostituciju učinila stečenim pravom, bez ikakve kazne, sve dok postoji pristanak. To više i nije strano u njihovim društvima, nego je postalo obilježje njihove civilizacije i vrijednosti koje oni žestoko brane, smatrajući ih bojom napretka, slobode i modernosti, pa to izvoze i drugima, nazivajući zemlje koje to ne prihvataju zaostalima i okamenjenog razmišljanja.
Oni su prihvatili blud i razvrat do te mjere da većina više i ne zna ko mu je otac, a stvari su otišle toliko daleko da je broj djece rođene izvan braka prvi put premašio broj bračne djece – po njihovim izrazima – i to se desilo prije dvadesetak godina u Britaniji. Ne vjerujem da je ijedna druga zapadna zemlja bila u boljem stanju. Kakvo li je stanje sada?
Izopačenost njihove prirode otišla je toliko daleko da mladić ili djevojka koji ne upražnjavaju blud prije braka, dok su u cvijetu mladosti i adolescencije, bivaju u njihovom rječniku označeni kao „psihički bolesni“. Roditelji i društvo tada traže lijek za „taj veliki problem“. Čudite se narodu kod koga je čistoća sramota, čednost bolest, stid nedaća, a čast bolest koju treba liječiti.
Zapadna civilizacija je ispunjena ružnoćama, sramotama i djelima kojih se stidi svaki razuman čovjek i od kojih pocrveni svako čisto čelo. Ne govorimo ovdje o tome da je to civilizacija tijela bez duše, lišena uzvišenih vrijednosti i morala, već govorimo o kvarenju i izopačavanju, o izvitoperenju prirode, o kršenju principa i vrijednosti, o padu u požudu do najnižih nivoa, tako da se čak priča da su imali odnose sa životinjama – psima i drugim vrstama – i time nadmašili narod Luta. A sve to pod imenom slobode i ljudskog prava da radi šta hoće.
Riječ je o nastojanju ove prezrene civilizacije da ponovo oživi lutovštinu, i to pod istim geslom naroda Luta: „Istjerajte ih iz vašeg mjesta, oni su ljudi koji se hoće čisti biti“ (El-A‘raf, 82).
Ova civilizacija je izopačila svoju prirodu, izvrnula razum i nadmašila grijeh svojih prethodnika tako što je zatražila da porodicu mogu činiti dva muškarca ili dvije žene. Kako to? Kako može biti? Kakvim putem? Sramota.
Oni su otišli još dalje, pa su to učinili zakonskim pravom koje garantuje zakon, podržava država, štite vlasti, a njegovim nosiocima daju sva prava kao i pravim bračnim parovima.
Najgora katastrofa i najdublja nesreća jeste to što očevi u crkvama, svećenici i monasi u manastirima obavljaju obrede takvih brakova i blagosiljaju ih u ime Boga i u ime religije.
Neke dobronamjerne ljude to je užasavalo – kako oni koji se nazivaju „ljudima religije“ mogu prihvatiti takvu prljavštinu, koju sve religije zabranjuju i osuđuju, a ne prihvata ni zdrav razum? Zato su se neki od njihovih razumnih pojedinaca pobunili i podigli slogan: „Bog je stvorio Adema i Havu, a ne Adema i Stiva“ – tj. stvorio je muško i žensko, a ne dva muškarca ili dvije žene. Pa kako da to prihvate „ljudi religije“?
Ali brzo nestaje čuđenje kada se sjetimo da su oni ionako sljedbenici lažnih religija, pokvarenih uvjerenja, izopačenih morala, a njihove sramote su poznate svuda. Njihove crkve svjedoče o njihovim grijesima, pa su se i sami njihovi sljedbenici žalili na njihove zločine, na zlostavljanja, blud i sodomiju sa djecom, djevojkama i ženama, mladim i starim, koji su im došli tražeći posredovanje za oprost grijeha i molitve da Bog primi njihovo pokajanje. A oni su ih zlostavljali poput vukova što čereče ovce. Kad su se njihove sramote razotkrile, crkva je bila prisiljena priznati njihove skandale i isplatiti milijarde odštete žrtvama i njihovim porodicama.
To su prazna srca, pokvarene duše i izopačeni morali, koje im je donio život u takvim društvima. Tako su prihvatili ovaj veliki grijeh – mislim na istospolne porodice – pa su se poigrali s religijom, a ionako su je ranije iskrivili, pa slagali na Boga da On to odobrava i blagosilja. Kao što su i ranije slagali pripisujući Mu ženu i dijete. Sve u pokušaju da udovolje ljudima i njihovim prohtjevima, kako bi ih privukli religiji koju su oni odavno napustili, i srcem i razumom. Zato su prilagodili vjeru ljudima, makar na račun zadovoljstva svoga „boga“, razapetog i umišljenog. Prihvatili su taj grijeh, a neki od njih su i javno priznali da pripadaju toj skupini. Ako je ovakvo stanje kod svećenika i crkvenih ljudi, kakvo li je tek kod drugih?
To je civilizacija koja je najprije izgubila vjeru kao kočnicu, zatim izgubila moral kao zaštitu, pa ostavila obožavanje Boga i otišla u obožavanje strasti, požude i želje, pa makar one bile niske i prljave, životinjske i bestijalne, protivne vjeri, razumu i ljudskoj prirodi. Zaslužila je zato da se doista nazove: civilizacija prljavštine.
Izvor: Islamweb.net
Bilješka:
- Lutov narod je upražnjavao homoseksualizam.
