Prije nego spomenemo šerijatski propis o obilježavanju Prvog maja, spomenućemo ukratko definiciju praznika, tj. blagdana u islamu:
„Praznik (blagdan) je ime za ono što se smatra općim okupljanjem u vidu tradicije i koje se ponavlja bilo svake godine, ili svake sedmice, ili svakog mjeseca i sl.“1
Ibn Tejmijje veli: „Praznik (blagdan) je naziv za vrstu obilježavanja koja podrazumijeva svaki dan ili svako mjesto na kojem se okuplja i svako djelo koje se čini na tim mjestima i u tim vremenima.“2
Sada ćemo pogledati definiciju Prvog maja: “Prvi maj ili Međunarodni praznik rada je praznik kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta obilježavaju sjećanje na svoja dostignuća, odnosno žrtve koje su njihovi pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.”3
Pored pripadnika i simpatizera radničkog pokreta, Prvi maj obilježavaju široke narodne mase širom svijeta.
Prvi maj je praznik, tj. blagdan, koji se svakog 1. maja slavi širom svijeta. Kod našeg naroda, na dan Prvog maja ljudi izlaze u prirodu i okupljaju se na određena mjesta, spremaju hranu (peku jagnjad, roštiljaju…) vesele se, na sličan način kako se to radi za Đurđevdan.
Imajući u vidu da Allahov šerijat praznike/blagdane dijeli na vremenske (koji su vezani za jasno precizirano vrijeme) i prostorne (koji su vezani za jasno precizirano mjesto), jasno je da je Prvi maj i vremenski i prostorni praznik/blagdan.
Ostaje još samo da se kaže šerijatski propis u vezi ovog obilježavanja Prvog maja.
Enes prenosi: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, stigao u Medinu, njeni stanovnici imali su svoja dva dana iz predislamskog perioda u kojima su igrali i zabavljali se, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Zaista vam je Allah zamjenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.'“4
Mudri Zakonodavac je odredio da u islamu postoje samo dva zasebna blagdana i svako ko ima blagdan (praznik) koji nije zasnovan na argumentu, uvodi u vjeru novotarije i ono što Uzvišeni nije dozvolio.
Obilježavanje Prvog maja nije ništa drugo do praznik (blagdan, svetkovina), pa makar ga ljudi nazivali drugim imenima, poput “šetnja u prirodi”, “druženje”, “ručak u prirodi”…
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, preselio je na Onaj svijet, a ljudima je pojasnio koji su to propisani blagdani koji se trebaju obilježavati. Ashabi i tabi'ini su slijedili ovu uputu Poslanika i nisu dodali niti jedan novi praznik, nego su obilježavali samo ono što je propisano. Isto tako su postupali i učenjaci nakon njih.
Odgovor na šubhe onih koji tvrde da je dozvoljeno obilježavati Prvi maj
Neki ljudi koji se smatraju autoritetima kod muslimana, dozvoljavaju obilježavanje Prvog maja navodeći kao “dokaz” da Prvi maj nije vjerski praznik, već “međunarodni”.
Odgovaramo: U šerijatu Allaha, azze ve džell, postoji podjela blagdana na prostorne i vremenske blagdane (detaljnije o blagdanima ovdje) i svako onaj ko vrši podjelu na na vjerske i svetovne, za to treba donijeti dokaz.
Ako se vratimo na definiciju blagdana: „praznik (blagdan) je ime za ono što se smatra općim okupljanjem u vidu tradicije i koje se ponavlja bilo svake godine, ili svake sedmice, ili svakog mjeseca i sl.“5 vidimo da u njoj nema pomena o tome kako to okupljanje mora biti “vjersko”, već da propis blagdana u Šerijatu dobija svako okupljanje koje se dešava u jednakim vremenskim razmacima (svake godine, mjeseca, sedmice…) i (ili) na istom mjestu, a što je slučaj sa obilježavanjem Prvog maja.
Nema nikakve sumnje, Prvi maj u Allahovom Šerijatu jeste praznik/blagdan koji je novotarija i grijeh iz razloga koje smo naveli iznad, i ne uzima se u obzir govor onih koji ga dozvoljavaju ne znajući šerijatske propise u vezi blagdana.
Stvari postaju gore po pitanju onih koji dozvoljavaju obilježavanje Prvog maja ako se uzme u obzir da je Prvi maj međunarodni praznik kojeg obilježavaju pripadnici raznih vjera i ideologija, čime zabrana obilježavanja ovog praznika postaje još žešća, jer potpada pod oponašanje kafira u njihovim blagdanima (poput proslave Nove godine i sl.).
Zato Ibnul-Kajjim veli: „I mnogobošci su imali svoje blagdane, vremenske i prostorne, pa kada je Allah poslao islam, poništio ih je i sljedbenicima čiste vjere zamijenio ih Ramazanskim i Kurban-bajramom.6
Na tebi je, o muslimanu/ko, da odlučiš hoćeš li se poistovjetiti sa sljedbenicima čiste vjere islama, ili sa sljedbenicima raznoraznih vjera i ideologija.
Detaljnije o blagdanima i propisima vezanim za njih pročitajte u preporukama ispod ovog članka.
Priprema: Menhedž
Članak napisan prema knjizi “Blagdani i propisi o umrlima – vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”, autora mr. Jakuba Alagića
Bilješke:
1 Iktidaus-siratil-mustekim, 1/496.
2 Iktidaus-siratil-mustekim, 2/5.
3 https://sh.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodni_praznik_rada
4 Bilježi ga Ebu Davud, br. 1134, str. 195; Hakim, 1/294, koji kaže da je ispravan, a sa njim se slaže i Zehebi.
5 Igasetul-lehfan, 1/300.
6 Iktidaus-siratil-mustekim, 1/496.
