El-Musenna b. Harisa rodio se i stasao u plemenu Šejban u Jemami. Bio je izuzetno hrabar i pronicljiv. Pripovijedalo se o njegovim sposobnostima kao komandanta. Bio je vrlo skroman, nije sebi dopustio da se razlikuje od ostalih vojnika.
El-Musenna je prihvatio islam kad je bio mlad. U povijesti islama zapisano je da je devete godine po Hidžri došao u Medinu sa izaslanstvom svog plemena, pa su svi prihvatili islam dobrovoljno, iz uvjerenja u njegovu istinitost.
Svoj ratnički život započeo je za vrijeme vladavine halife Ebu Bekra, radijallahu anhu. lako se ne spominje kao istaknuti vojskovođa, El-Musenna je doprinio islamu i muslimanima koliko i druge vojskovođe. To je i potvrdio svojom pogibijom za islam u bici El-Džisr.
Za vrijeme halife Ebu Bekra borio se protiv Perzijanaca i protiv otpadnika od islama.
U borbi protiv otpadnika nastupio je pod komandom El-Alaa ibn el-Hadremija, koga je lično halifa imenovao za komandanta. El-Musenna se nije zadovoljio gušenjem pobune otpadnika od islama, već se borio protiv svih otpadničkih jedinica duž obale mora te je, hrabro napredujući, prešao granicu Perzije.
El-Musenna je imao dva brata. Stariji se zvao El-Mu'anna, a mlađi Mesud. Prvi je bio zapovjednik konjice, a drugi zapovjednik pješadije. (Mesud će kasnije preseliti kao šehid)
El-Musennina žena Selma b. Hafsa također je među prvima prihvatila islam. Zapamćeno je da je bila s njim u delegaciji koja je posjetila Medinu, a poznato je da je sudjelovala u svim bitkama koje je vodio njen muž i bila mu vjerni pratilac sve do njegove pogibije. I poslije njegove pogibije borila se za islam, sve dok Perzijanci nisu prihvatili islam. (Sa'd ibn Ebi Vekkas, radijallahu anhu, imao je čast da bude uzrok da cijeli jedan narod prihvati islam, a pripala mu je i čast da se oženi Selmom, bivšom El-Musenninom ženom)
Pa ipak, dugo je Selma spominjala podvige i junaštva svog bivšeg muža. Naprimjer, kad su Perzijanci silovito udarili na muslimane u Bici na Kadisiji, ona je iz sveg glasa povikala: “Gdje si, El-Musenna! Eh, da si danas ovdje, pa da predvodiš konjicu!”
Nije nimalo čudno što je spominjala njegove podvige jer su oni bili brojni. Tako se pripovijeda da je El-Musenna do nogu potukao pleme Taglib u blizini Eufrata.
Vojska kojom je komandovao El-Musenna imala je u njemu divan primjer i veliki podstrek. Divili su se njegovoj hrabrosti, vjeri u pobjedu i žudnji za pogibijom na Allahovom putu. El-Musenna je svojim glasom poput groma budio kod svojih vojnika iskrenu ljubav prema islamu i spremnost na žrtvu.
Nimalo nije tugovao za svojim bratom Mesudom, šehidom na Allahovom putu, jer je znao da su šehidi u Džennetu. Ipak, vojnici su se pobojali da će to na njega djelovati nepovoljno. Ali, El-Musenna ih je preduhitrio: “Ne brinite se za mene! Mesudova smrt neće me pokolebati! Znajte da tako okončavaju najbolji među nama!”
Kad su muslimani posustali i kad je želja za borbom jenjala, idući od Bagdada prema Enbaru, on im je uputio divan savjet: “Neprijatelj još ne zna da ćemo ga napasti, a da zna, pobjegao bi. Ako dođe do borbe, znajte da se protiv njih borite radi nagrade na ahiretu i radi pobjede. Zato vjerujte u Allahovu pomoć i budite optimisti, jer vam je Allah na brojnim poprištima pomagao kad je neprijatelj bio znatno brojniji i opremljeniji!”
El-Musenna, radijallahu anhu, obraćao se halifi kad se radilo o važnim pitanjima. Nimalo se ne bojeći tadašnje najveće sile na svijetu, uvjeravao ga je da mora osvojiti Perziju, čak je izvršio sve pripreme za osvajanje tih krajeva.
Halifa je poslušao El-Musennu. Poslao je vojsku kojom će komandovati Halid b. el-Velid a njega, El-Musennu, ovlastio da zapovijeda vojskom dok Halid tamo ne stigne.
Poslije pobjede u Babilonu, El-Musenna se vratio u Medinu i tražio od halife pojačanje u ljudstvu i tehnici. Silno bolestan, halifa Ebu Bekr naredio je Omeru da skupi borce i pošalje ih u Irak. Upozorio je Omera da ne smije dopustiti da ga od tog zadatka odvrati to ako on, Ebu Bekr, umre.
Kaže se da je Ebu Bekr potkraj života izradio plan o osvajanju Iraka i da se povodio za planom koji mu je izložio El-Musenna.
Kasnije se pripovijedalo da su Perzijanci u Babilonu imali ogromnog slona, upotrebljavali ga u napadu i tako prepadali muslimane. Hrabar i preko mjere odvažan, El-Musenna je odlučio napasti slona, premda je to bilo izuzetno opasno. Lukavo i promišljeno, ubio je slona i time muslimane oslobodio straha.
Budući da se borba u Iraku nastavila, drugi pravedni halifa Omer, radijallahu anhu, morao je tamo poslati pojačanje. Uslijedila je presudna bitka. Trpeći uzastopne poraze, Perzijanci su odlučili konačno se obračunati s muslimanima, pa je El-Musenna pobijedio sa svojim strpljivim vojnicima.
Ashab El-Musenna preselio je kao šehid u bici za El-Džisr. Naime, muslimani su bili bezmalo poraženi, ali je vojskovođa El-Musenna mudro postupio kad je povukao muslimansku pred najezdom znatno brojnijeg neprijatelja. lako je bio teško ranjen, El-Musenna je izvojevao pobjedu i zatim nemilosrdno gonio neprijatelje.
Rane od uboda koplja, koje je probilo oklop i ubolo ga u slabinu, mučile su El-Musennu poslije bitke. Dobio je groznicu uslijed infekcije rane. Ljekari su kazali da mu ne mogu pomoći. Odredio je nekog čovjeka za zapovjednika i, vjerujući u povoljan razvoj borbe, napustio poprište bitke. Vratio se u svoje pleme da bi kod kuće dočekao smrt na Allahovu putu o kojoj je cijelog života sanjao.
Prihvativši islam, El-Musenna se odrekao svih ovosvjetskih uživanja, borio se za islam i žudio da pogine kao šehid, pa je dragi Allah ispunio njegovu želju. Umro je nepoznat, jer nije želio da ga narod spominje. Neka mu Allah podari Džennet!
Autor: Tarik el-Bekri
Iz djela: Hamsune kissaten lil-atfal (50 priča za djecu)
Priprema i naslov: Menhedž
