Trideset i prva greška: Neki klanjači kada odlaze na ruku'u oni svoje poglede usmjere prema svojim nogama ili oko njih.

Ispravno: Kada klanjač odlazi na ruku'u on svoj pogled treba usmjeriti na mjestu sedžde, a ne prema svojim nogama ili pored njih.

Trideset i druga greška: Veliki broj ljudi kada pristupaju namazu, a imam se nalazi na ruku'u, oni krenu na ruku'u pa tek onda donose početni tekbir!

Ispravno: Kada muktedija dođe (u džamiju) i zateče imama na ruku'u, prvo će donijeti početni tekbir (tekbiratul-ihram) u stajaćem položaju, a zatim će donijeti drugi tekbir za odlazak na ruku’.

Trideset i treća greška: Neki od klanjača kada staju na ruku'u poginju svoje glave.

Ispravno: Kada klanjač ide na ruku'u neće poginjati niti podizati svoju glavu, naprotiv držat će je ispravno uz leđa.

Trideset i četvrta greška: Poistovjećivanje sa imamom, tako da istovremeno uz imama čini sedždu.

Ispravno: Obaveznost slijeđenja imama. Pa kada imam ode na sedžu i upotpuni je, tek tada će muktedija otići na sedždu.

Trideset i peta greška: Neki klanjači kada čine sedždu ne povijaju svoje nožne prste.

Ispravno: Treba poviti nožne prste prilikom činjenja sedžde, zbog hadisa kojeg prenosi Ebu Humejd es-Saidi, a u kojem on veli : “Kad bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spuštao na sedždu, nadlaktice bi udaljio od pazuha, a prste bi blago savio (prema kibli).“[1]

Autor: Abdul-‘Aziz ibn Nasir El-Musejnid
Iz knjige „El-Kavlul-mubin fi ma'rifeti ma jehummu el-musallin“, 56. str.
Prevod sa arapskog: Menhedz.com

Bilješka:

[1] Sunen En-Nesai (1054), Albani ga je ocijenio sahihom.