Halal je jasan i haram je jasan

Ovo je jasno vjerovjesničko pravilo koje se navodi na samom početku hadisa kojeg prenosi En-N'uman ibn Bešir, radijellahu anhu, da je rekao: “Čuo sam”, a zatim je svojim prstom pokazao prema ušima, “da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao:
Doista su halal i haram jasni, a između njih ima sumnjivih stvari koje ne poznaju mnogi ljudi, pa ko se bude uščuvao od sumnjivih stvari taj je sačuvao svoju vjeru i čast. A ko upadne u sumnjive stvari taj je upao i haram, poput pastira koji ispaše svoje stado pored zabranjenog mjesta, i za bojat se je da će neka ovca ući u to zabranjeno mjesto. Uistinu, svaki vladar ima svoje granice koje je zabranjeno preći, a zaista su Allahove granice Njegove zabrane. I zasigurno u tijelu ima jedan komad mesa, koji kada bude ispravan bit će i ostalo tijelo ispravno, ako pak bude pokvareno, onda će i ostalo tijelo biti pokvareno i neispravno, a to je srce“.¹

Doista ovo jasno vjerovjesničko pravilo ukazuje na velike i bitne stvari, za koje mi imamo veliku potrebu u našem znanstvenom i praktičnom životu, a ja ću spomenuti samo neke od njih:

Prvo: koja je precizna definicija „jasnog halala“? Koja je precizna definicija „jasnog harama“? I koja je precizna definicija „sumnjivih stvari“?

Rekli su učenjaci:

Jasan halal: to je ona stvar oko čije dozvole se učenjaci ne razilaze razilaženjem koje je prihvaćeno u šerijatu, kao što je to dozvoljenost vode, hljeba, kupoprodaje, braka, odjeće i slično tome.

Jasan haram: to je ona stvar oko čije zabrane se učenjaci ne razilaze razilaženjem koje je prihvaćeno u šerijatu, kao što je to zabranjenost alkohola, zinaluka, kocke (tj. igre na sreću), strvine, kidanja rodbinskih veza, ostavljanja namaza, nedavanja zekata i slično tome.

A sumnjive stvari: to su one stvari oko čije dozvole i zabrane se učenjaci razilaze razilaženjem koje je prihvaćeno u šerijatu, kao što su to u pitanju neki trgovački ugovori ili radnje koje se sprovode od strane određenih ljudi.

Drugo: O riječima Poslanika a između njih ima sumnjivih stvari – treba znati da ova sumnjivost ili nejasnoća nije u samom šerijatskom dokazu, već se ona odnosi na onoga koji promatra dokaze – a to je učenjak/mudžtehid – u suprotnom nije moguće da postoji šerijatski dokaz koji je nejasan svim učenjacima općenito! Jer je to suprotno jasnoći i pojašnjenju koje Allah Uzvišeni spominje u Svojoj Knjizi o Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: A tebi spuštamo Opomenu (Kur'an) da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje², već je to nejasno nekim ljudima mimo ostalih“.³

Treće: govor Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je riječ o ostavljanju sumnjivih stvari: taj je sačuvao svoju vjeru i čast, je dokaz, štaviše veliki temelj kada se radi o očuvanju vjere i časti, kojeg može zadesiti optužba u te dvije stvari zbog njegovog upadanja u izvore sumnjivih stvari!

Dobro promotri ono što je učinio tvoj Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je htio otpratiti svoju suprugu Safijju, radijellahu anha, do njene kuće – nakon što ga je posjetila dok je bio u itikafu –, i tada ga ugledaše dva čojeka i požuriše k njemu! Pa im on reče: „Polahko, doista je to Safijja (tj. moja supruga)“, iako je on, sallallahu alejhi ve sellem, bio sačuvan od grijeha, ali je htio da to obrazloži tim ljudima, pa im reče: „Uistinu šejtan kola kroz čovjeka kao što krv teče njegovim venama, i ja sam se pobojao da u vašim srcima ne ubaci neko zlo“, u drugom rivajetu: „nešto“⁴, upravo je ovo praktični primjer za to kako se čuva i štiti čast.

Četvrto: definicija pobožnosti je ono što navodi šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah:

„Propisna pobožnost je: sustezanje od stvari čije se posljedice bojiš, a to je ono čija je zabranjenost poznata, i ono oko čije zabranjenosti ima sumnje a u ostavljanju toga nije veća šteta nego li kada bi se isto činilo…
A potpuna pobožnost je: da čovjek zna između dva dobra odabrati veće, i između dva zla odabere manje, i da zna da je šerijat izgrađen na postizanju koristi i upotpunjavanju istih, i na otklanjanju štete i umanjivanju istih…“⁵

Peto: kakva je korist u oporučivanju ostavljanja sumnjivih stvari, iako znamo da one nisu čist i jasan haram?

Odgovor glasi:
Zato što onaj ko nije poznat po ostavljanju sumnjivih stvari neće biti sačuvan od onih koji će ga zbog toga optuživati, a u ovoj stvari je išaret na to da se treba paziti na vjerska pitanja, i voditi račun o moralnosti“⁶.

Ovim što je proteklo jasno se stavlja do znanja da „ovaj hadis predstavlja jedan veliki temelj kada je riječ o suzdržavanju od stvari koje su u osnovi halal, ali koje mogu odvesti u haram“⁷.

Gospodaru naš, podari nam korisno znanje, dobro djelo, i halal i lijepu opskrbu u koju nema nikakve sumnje.

Napisao: Šejh i dr. Omer El-Mukbil
Izvor: Medžalisut-tezkir (41. str)
Prevod: Menhedž