Draga braćo: Nema ničeg težeg za klanjače i učače Allahove Knjige od postizanja skrušenosti (hušua) i razmišljanja (tedebbura), te omekšavanja srca spominjanjem Allaha – Uzvišenog. To zbog toga što su skrušenost i razmišljanje ruh – duh namaza i Kur'ana, i njima se srca popravljaju. A kada se srce popravi, popravi se cijelo tijelo, kako je došlo u poznatom i vjerodostojnom hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Pokvarenost i okorjelost srca je posljedica nagomilanih grijeha i konstantnog gafleta (nemarnosti), kao što stoji u hadisu Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
إِنَّ الْمُؤْمِنَ إِذَا أَذْنَبَ كَانَتْ نُكْتَةٌ سَوْدَاءُ فِي قَلْبِهِ، فَإِنْ تَابَ وَنَزَعَ وَاسْتَغْفَرَ صُقِلَ قَلْبُهُ، فَإِنْ زَادَ زَادَتْ، فَذَلِكَ الرَّانُ الَّذِي ذَكَرَهُ اللَّهُ فِي كِتَابِهِ: (كَلَّا بَلْ رَانَ عَلَى قُلُوبِهِمْ مَا كَانُوا يَكْسِبُونَ)[الْمُطَفِّفِينَ: 14]]
„Kada vjernik učini grijeh, na njegovom srcu se pojavi crna tačka. Ako se pokaje, ostavi grijeh i zatraži oprost – njegovo srce se očisti. Ako poveća grijehe i ta mrlja se poveća i proširi. To je ‘ran’ kojeg Allah spominje u Kur’anu kada kaže: ‘Ne! Njihova srca su zapečaćena onim što su zaslužili!'“ (Mutaffifin, 14 – Hadis bilježi Tirmizi i kaže da je vjerodostojan)
Za omekšavanje srca postoje sebebi koje kada ih čovjek čini, njegovo srce omekšava, njegova okorjelost nestaje, i srce prelazi iz stanja okorjelosti i osorosti u stanje skrušenosti, i iz mrtvog i nemarnog u živo i svjesno srce:
Od najbitnijih sebeba (uzroka) omekšavanja srca jesu sljedeći sebebi:
1 Često spominjanje Allaha
A pogotovo kada se srce i jezik usklade u zikru, kao što Uzvišeni kaže:
لَّذِينَ آمَنُوا وَتَطْمَئِنُّ قُلُوبُهُمْ بِذِكْرِ اللَّهِ أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ
„Oni koji vjeruju i čija se srca smiruju spominjanjem Allaha – a zaista, spominjanjem Allaha se srca smiruju.“ (Ra'd, 28)
I kaže Uzvišeni opisujući skrušene:
ثُمَّ تَلِينُ جُلُودُهُمْ وَقُلُوبُهُمْ إِلَى ذِكْرِ اللَّه
„A zatim kada se Allah spomene, kože se njihove i srca njihova smiruju.“ (Zumer, 23)
I kaže isto tako:
أَلَمْ يَأْنِ لِلَّذِينَ آمَنُوا أَنْ تَخْشَعَ قُلُوبُهُمْ لِذِكْرِ اللَّهِ وَمَا نَزَلَ مِنَ الْحَقِّ وَلَا يَكُونُوا كَالَّذِينَ أُوتُوا الْكِتَابَ مِنْ قَبْلُ فَطَالَ عَلَيْهِمُ الْأَمَدُ فَقَسَتْ قُلُوبُهُمْ)
„Zar nije vrijeme da srca vjernika omekšaju kada se Allah spomene i ono što je objavljeno od Istine, i da ne budu kao oni prije njih kojima je data Knjiga, pa im je prošlo dugo vremena, i njihova su srca postala tvrda?“ (Hadid, 16)
Neki čovjek se požalio Hasanu el-Basriju na tvrdoću srca pa mu Hasan reče: „Približi se zikru.“
Najveći zikr je učenje Kur'ana, on srce čini mehkim, skrušenim i punim straha – zbog onoga što on sadrži od spoznaje Allaha, Njegovih imena i svojstava, Njegovih djela, Njegove veličine, moći i milosti, kao i zbog priča o prijašnjim narodima, obećanjima, prijetnjama, podsticajima i opomenama.
Kaže Uzvišeni:
لَوْ أَنْزَلْنَا هَذَا الْقُرْآنَ عَلَى جَبَلٍ لَرَأَيْتَهُ خَاشِعًا مُتَصَدِّعًا مِنْ خَشْيَةِ اللَّهِ
„Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo.“ (Hašr, 21)
Wuhejb ibn el-Verd je rekao:
„Pogledali smo različite govore i nismo našli ništa što više omekšava srca i brže povlači ka istini kao učenje Kur’ana s razmišljanjem.“
2 Druženje sa dobrim i bogobojaznim ljudima
To zbog toga što oni često spominju Allaha i podsjećaju svoje sagovornike i one koji sjede sa njima na Allaha i ahiret, pa srca omekšaju u njihovom društvu. Suprotno tome, druženje s nemarnima vodi ka okorjelosti srca.
Kaže Uzvišeni naređujući Svome Poslaniku da ustraje sa onima koji su bogobojazni, koji Allaha mole i koji žele Njegovo lice:
وَاصْبِرْ نَفْسَكَ مَعَ الَّذِينَ يَدْعُونَ رَبَّهُم بِالْغَدَاةِ وَالْعَشِيِّ يُرِيدُونَ وَجْهَهُ ۖ وَلَا تَعْدُ عَيْنَاكَ عَنْهُمْ تُرِيدُ زِينَةَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا ۖ وَلَا تُطِعْ مَنْ أَغْفَلْنَا قَلْبَهُ عَن ذِكْرِنَا وَاتَّبَعَ هَوَاهُ وَكَانَ أَمْرُهُ فُرُطًا
„Budi strpljiv uz one koji se Gospodaru svome mole ujutro i navečer, želeći Njegovo lice, i ne skidaj očiju svojih s njih iz želje za sjajem u životu na ovom svijetu, i ne slušaj onoga čije smo srce da Nas spominje nehajnim učinili, koji strast svoju slijedi i čiji su postupci propali.“ (Kehf, 28)
Ebu Derda, radijallahu anhu, je rekao:
„Da nije tri stvari, ne bih volio živjeti ni jedan dan na ovom dunjaluku: žeđ zbog posta u vrelom letnjem danu, noćni namaz, i druženje s ljudima koji biraju najljepše riječi kao što se biraju najbolje datule.“
3 Često spominjanje smrti…
… jer ono umanjuje vrijednost dunjaluka u srcu čovjeka. Nema ničega što više upropaštava srce od ljubavi prema dunjaluku i njegovim ukrasima. Zato su učenjaci rekli:
„Ljubav prema dunjaluku je osnova svakog grijeha.“
Sjećanje na smrt podstiče čovjeka da se okrene ahiretu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:
„Često se prisjećajte onoga što prekida užitke (tj. smrt).“ (Bilježi ga Ibn Madže, a Ibn Hibban ga je ocijenio vjerodostojnim)
Rečeno je Rebi'u ibn Husejmu:
„Zašto se ne družiš s nama?“ On odgovori:
„Kad bi mi se sjećanje na smrt odvojilo od srca makar na sahat, moje srce bi se pokvarilo.“
Rekao je Sabit el-Bunani: ‘Niko nije mnogo spominjao smrt, a da to nije bilo vidljivo u njegovim djelima.'”
Omer ibn Abdul-Aziz je napisao nekome od njegove familije: „Ako tokom dana i noći budeš osjećao prisutnost sjećanja na smrt, omrznut će ti sve što je prolazno, a zavoljet ćeš sve ono što je vječno.”
4 Posjete mezarjima i razmišljanje o stanju umrlih
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Posjećujte mezarja, jer vas ona podsjećaju na smrt.“ (Muslim)
U drugom rivajetu stoji:
„Posjećujte mezarja, jer vas podsjećaju na Ahiret.“ (Ibn Madže)
Dok u rivajetu kod imama Ahmeda stoji:
„Zabranjivao sam vam posjetu mezarima, ali sada ih posjećujte, jer omekšavaju srce, tjeraju suze i podsjećaju na Ahiret.“
Muhammed ibn Salih el-Tammar pripovijeda da bi Safvan ibn Sulejm išao do groblja i sjeo pored jednog mezara i dugo plakao. Muhammed je mislio je da je to grob nekoga od njegove familije, ali bi Safvan sutradan otišao na drugo mjesto i radio isto. Kada sam to spomenuo Muhammedu ibn el-Munkediru, on mi reče:
„Sve su to njegova braća i porodica. On je čovjek koji omekšava svoje srce sjećanjem na mrtve kad god osjeti tvrdoću.“
5 Činjenje dobra jetimima i miskinima
Činjenje dobra jetimima i miskinima jer to kod čovjeka rađa poniznost, suosjećajnost i skrušenost. Ebu Derda je savjetovao Selmana:
„Smiluj se siročetu i približi ga sebi, nahrani ga hranom koju jedeš.“
Jedan čovjek je pitao imama Ahmeda:
„Kako da omekša moje srce?“ Rekao mu je:
„Idi na mezarje i pomiluj glavu jetima.“
6 Razmišljanje o napuštenim mjestima i domovima onih koji su preselili
Razmišljanje o napuštenim mjestima i domovima onih koji su preselili – posebno onih koje smo poznavali. Njihove kuće sada su puste i napuštene. Koliko često prolazimo kraj ruševina koje nas podsjećaju na one koji su ih nekad naseljavali.
Prenosi Ibn Ebi Dunja da bi Ibn Omer, radijallahu anhuma, kada bi želio podsjetiti svoje srce na ahiret, išao do ruševina i govorio:
„Gdje su vaši stanovnici?“ Zatim bi sebi rekao:
كلُّ شَيْءٍ هَالِكٌ إِلَّا وَجْهَهُ
„Sve će nestati osim Njegovog lica.“
Rebi’ ibn Husejm, kada bi osjetio tvrdoću srca, otišao bi do kuće umrlog prijatelja i rekao:
„O fulane sine fulana! Volio bih znati šta ti se desilo i šta je s tobom učinjeno?“
Zatim bi plakao.
Rekoh ovaj svoj govor tražeći oprosta sebi i vama.
Drugi dio:
Hvala Allahu, lijepom, mnogobrojnom i blagoslovljenom hvalom, onako kako to voli i kako je zadovoljan naš Gospodar. Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Neka je salavat, selam i blagoslov na njega, njegovu porodicu, njegove ashabe i one koji slijede njihov put sve do Dana sudnjeg.
A zatim:
Draga braćo: Vjernik mora voditi brigu o mekoći svoga srca i uklanjanju njegove okorjelosti, kako bi bio skrušen u svome namazu i kako bi učenja Kur’ana na njega ostavilo trag, pa da mu duša bude na ispravnom putu i njegovo stanje popravi.
6 Jedenje halala
Od stvari koje omekšavaju čovjekovo srce jeste i jedenje halala. Mnoga srca danas nisu postala tvrda i okorjela osim zbog učestalog konzumiranja harama ili sumnjivih stvari.
Prenosi se od Ebu Hafsa Omera ibn Saliha da je rekao:
„Otišao sam kod imama Ahmeda i rekao mu: Allah ti se smilovao, o Ebu Abdullah, šta omekšava srca?“
Pogledao je svoje prisutne učenike, pa se malo zamislio, zatim je podigao glavu i rekao:
„O sinko moj, jedenje halala.“
Zatim sam otišao kod Ebu Nasra Bišra ibn Harisa i pitao ga:
„O Ebu Nasre, šta omekšava srca?“
Odgovorio je:
أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ
„A zaista, spominjanjem Allaha se srca smiruju.“ (Ra'd, 28)
Rekoh mu: ‘Pitao sam i Ebu Abdullaha’.
Upita: ‘Šta ti je rekao?’
Rekoh: ‘Rekao je: jedenje halala.’
Reče: ‘Dao ti je osnovu.’
Zatim sam otišao kod Abdul-Vehhaba ibn Ebi Hasana i rekao mu:
„O Ebu Hasane, šta omekšava srca?“
Reče:
أَلَا بِذِكْرِ اللَّهِ تَطْمَئِنُّ الْقُلُوبُ
„A zaista, spominjanjem Allaha se srca smiruju.“ (Ra'd, 28)
Rekoh mu: ‘Pitao sam i Ebu Abdullaha’.
Lice mu se zarumenilo od radosti te me upita: ‘Šta ti je rekao Ebu Abdullah?’
Rekoh: ‘Rekao je: jedenje halala.’
Odgovori: ‘Dao ti je dragulj. Dao ti je suštinu. Osnova je onako kako je rekao.’
7 Čuvanje pogleda i sluha od harama
Također, među stvarima koje omekšavaju srca jeste čuvanje pogleda i sluha od harama, jer ono što oči i uši prime od prljavštine grijeha spušta se na srce, pa ga razboli i učini ga nemarnim i tvrdim.
Danas su ljudi iskušani haramima koje gledaju i slušaju više nego ranije generacije:
Muzika i instrumenti su na radiju, televiziji, mobilnim uređajima i dr., a muzika i muzički instrumenti su sebeb pojavljivanja nifaka u srcu čovjeka.
Pokretne i statične slike žena koje su obučene, ali zapravo otkrivene, ispunile su medijski i elektronski prostor. Zbog njihove rasprostranjenosti, ljudi su postali nemarni prema njima, a njihov uticaj je ogroman u kvarenju srca, njegovoj nemarnosti i okorjelosti.
Zabranjeni pogled je jedna od strelica šejtana koje pogađaju srce i uništavaju ga.
Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Allah je propisao sinu Ademovom njegov udio u zinaluku – to je neizbježno. Zinaluk očiju je pogled, zinaluk jezika je govor, duša priželjkuje i želi, a spolni organ to potvrđuje ili negira.” (Buharija i Muslim)
Imam Ahmed, rahimehullah, je rekao:
„Koliko je samo pogleda koji su u čovjekovom srcu stvorili pometnju i nemir.”
I neka je salavat i selam na našeg Poslanika.
Autor: Ibrahim ibn Muhammed el Hakil
Izvor khutabaa.com
Još hutbi čitaj ovdje.
