Imam Ebu ez-Zinad el-Kureši, rahimehullah, preselio 130 hidžretske godine.
Kratka biografija
On je Abdullah b. Zekvan, fekih, hafiz, muftija, nadimak mu je Ebu ez-Zinad el-Kureši el-Medeni. Rođen je još za života Abdullaha ibn Abbasa, radijellahu anhuma, šesdeset i pete hidžretske godine. Njegov otac je bio sluga Remle kći Šejbe b. Rebi'a, a koja je bila supruga halife Osmana, radijellahu anhu.
Prenosio je hadise od Enesa b. Malika, Ebu Umame b. Sehla, Ebana b. Osmana, Urveta, Se'ida b. el-Musejjeba, Alijja b. el-Husejna, Abdur-rahmana el-E'aradža i drugih.
Bio je od velikana ovog ummeta i predvodnika mudžtehida.
Muhammed b. S'ad je o njemu kazao: „Ebu ez-Zinad je bio povjerljiv, pamtio je veliki broj hadisa, bio je rječit i izvrstan poznavalac arapskog jezika, te mudar učenjak.[1]
Njegovo iskušenje
Neki ljudi su, protiv imama Ebu ez-Zinada, nahuškali namjesnika Medine, te mu je on poslao svoje ljude i naredio im da ga zatvore u njegovoj kući, i da je nakon toga cijelu ilovačom prekriju (omalterišu). On je u svojoj kući ostao zatočen ne ugledavši svijetlost dana sve dok zbog toga umalo nije umro. Bio je sav shrvan, čak do te mjere da se je sav iskrivio.
U međuvremenu, neko se kod namjesnika zagovarao za njega, zbog čega ga je namjesnik i oslobodio.
Na ahiret je preselio u mjesecu Ramazanu, sto tridesete hidžretske godine.[2]
Prevod i priprema: Emir Krčo
Bilješke:
[1] Sijeru e'alamin-nubela (5/445).
[2] Et-Tarihul-kebir (5/83).
