Islamski praznici (blagdani)
To je svako vrijeme i mjesto koje šerijatom određeno za okupljanje i zvršavanje oređenih radnji.
Ibnul-Kajjim veli:
“Primjer za vrijeme je hadis: ‘Doista su: Dan Arefata, Dani klanja kurbana i Dani tešrika (Mine), naši blagdani, blagdani slijedbenika islama.’[1]
Primjer za mjesto je hadis koji bilježi Ebu Dvud u Sunenu, da je neki čovjek kazao: ‘Allahov Poslaniče, ja sam se zavjetovao da ću zaklati devu u mestu Buvani, pa je Poslanik Upitao: ‘Da li je na njemu bilo neki od idola ili neka mušrička svetkovina i praznik?’ ‘Nije’ – odgovorili su. Nakon toga je Poslanik rekao: ‘Ispuni svoj zavjet.’[2]
I hadis: ‘Nemojte moj kabur učiniti svetkovinom.’’’[3],[4]
Vidimo da je Poslanik potvrdio postojanje praznika koji su vezani za određeno mjesto, negirajući mjesta koja su bila poznata u vrijeme džahilijeta.
Zbog toga, šerijatski praznici i blagdani dijele se na vremenske (koji su vezani za jasno precizirano vrijeme) i prostorne (koji su vezani za jasno precizirano mjesto).
Vremenski blagdani su: Ramazanski bajram, Kurbanski bajram, petak (dan džume), a prostorni blagdani su: El-Mesdžidul-Haram, Arefat, Muzdelifa, Mina.
Ibnul-Kajjim veli: „I mnogobošci su imali svoje blagdane, vremenske i prostorne, pa kada je Allah poslao islam, poništilo ih je i sljedbenicima čiste vjere zamijenjio ih Ramazanskim i Kurban-bajramom.
Isto tako on je mnogobožačke svetinje (blagdane) koji su bili vezani za neko mjesto zamenio Kabom, Minom, Muzdelifom, Arefatom i ostalim mjestima na kojima se obavljaju obredi hadždža.“[5]
Također veli: „Blagdani (el-‘id) je riječ koja je izvedena iz termina mu'avede i el-i'tijad. Ukoliko se time označava mjesto, to je onda mjesto sastajanja posjećivanja radi ibadeta ili nečeg drugog, kao što je El-Mesdžidul Haram, Mina, Muzdelifa, Arefat i ostala mjesta na kojima se obavljaju obredi hadždža, a koje je Allah učinio blagdanom, mjestom stalnog okupljanja za sljedbenike čiste vjere da na njima sevap zaslužuju. Uz to, On je dane ibadeta na tim mjestima učinio Blagdanom.“[6]
Blagdani vezani za određeno vrijeme (vremenski praznici)
PRVO: PETAK
Ovaj bladan se ponavlja svake sedmice, i on je najbolji dan u sedmici. To je dan koji je darovan ovom ummetu mimo ostalih. Njega Uzvišeni spominje u Kur'anu:
O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, nek znate![7]
Uzvišeni Allah je ovaj dan učinio blagdanom svih muslimana, kao što Poslanik, sallallahu alejhi we selle, kaže: „ Ovaj dan je blagdan koji je Allah dao muslimanima. Ko ide na džumu, neka se okupa i, ako ima miris, neka se namiriše, a koristite i misvak.“[8]
Ebu Hurejre prenosi da je Poslani, sallallahu alejhi we sellem, kazao: „Petak je blagdan, zato nemojte da blagdanom postite, osim ako uz to ne postite dan prije ili dan poslije.“[9]
Ova dva hadisa veoma jasno ukazuju da je petak blagdan muslimanima.
Znači, specifičnost petka je u tome što je on blagdan, kao što spominju Ibnul-Kajjim[10], Sujuti[11] i drugi.
Ibn Redžeb veli: „Petak je blagdan koji se ponavlja. To je sedmični blagdan kojim se upotpunjavaju obavezni namazi.
U tom danu okuplja se radi slušanja hutbe i njenih pouka, klananje namaza. Zbog toga ga je Allah učinio blagdanom.
Ovo je dan u kojm je upotpunjeno stvaranje, u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta i Sudnji dan će nastupiti tog dana.[12]
Jedna od vrijednosti džume spomenuta je u hadisu: „To je najbolji dan u kojem je sunce granulo, u njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden i izveden iz Dženneta i Sudnji dan će nastupiti tog dana.“[13]
Dakle, petak je blagdan muslimana jer na to ukazuju dokazi. To je sedmični blagdan u kojem se muslimani okupljaju s ciljem obavljanja namaza.
Petak je najbolji dan koji je Uzvišeni Allah posebno odabrao za Muhammedov umet.
DRUGO: RAMAZANSKI BAJRAM
To je prvi dan hidžeretskog mjeseca ševvala, a nazvan je Idul-fitr, jer ljudi u njemu iftare (mrse), prestaju da poste, nakon posta u mjesecu ramazanu.
TREĆE: KURBANSKI BAJRAM
To je deseti dan hidžretskog mjeseca zul-hidždžeta, i to je dan koji nastupa odmah nakon Arefata.[14]
Ibn Redžeb veli:
„Postoje dva blagdana koji se ne ponavljaju više puta u godini, svaki od njih bude samo jednom godišnje, a to su:
- Ramazanski bajram: On dolaz nakon što se upotpuni post mjeseca ramazana. Uzvešeni Allah ga je propisao kao blagdan koji nastupa nakon završetka posta ramazana, u kojem se ljudi okupljalju kako bi veličali Allaha spominjali Ga i zahvaljivali Mu na uputi koju im je darovao.
U ovom danu Allah je propisao da se klanja i dijeli sadaka. To je dan u kome se postačima dodjeljuje nagrada za njihov post i u kojem se iskazuje nada u Njegov oprost.
- Drugi blagdan je Kurban-bajram. To je najbolji blagdan za muslimane koji dolaze poslije obreda hadždža, jer kada muslimani upotpune hadždž, biva im opršteno.“[15] Kurbanski bajram je najveći muslimanski blagdan, a nazvan je još i Jevmun-nahr (Dan klanja), Jevmul-adha (Dan kurbana), Jevul-hadždžil-ekber (Dan velikog hadždža).[16]
Jedan od dokaza njegove propistanosti je ajet:
Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.[17]
Ovdje se misli na bajram-namaz i klanje kurbana.[18]
Enes prenosi: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, stigao u Medinu, njeni stanovnici imali su svoja dva dana iz predislamskog perioda u kojima su igrali i zabavljali se, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Zaista vam je Allah zamjenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.'“[19]
Kurbanski bajram je najbojli blagdan, kao što spominje Ibn Redžeb, a razlog tome jeste što se njime upotpunjava hadždž, a dani hadždža su najbojli dani u godini.[20]
To je blagdan koji istovremeno i vremenski i prostrani. U njemu je Dan Arefata, Dan oslobođenja od Vatre, Dan klanja kurbana, brijanje glave, bacanje kamenčića i većine hadžskih obreda.
Također, Kurban bajram nalazi se u prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta koji su najbolji dani kod Allaha i djela u tim danima su Allahu najdraža.[21]
Međutim, u hadisu se i drugi dani nazviaju blagdanom, kao npr. hadis: „Doista su: Dan Arefata, Dan klanja kurbana i Dani tešrika (Mine) naši blagdani, blagdani sljedbenika islama, i to su dani jela i pića.“[22]
Imam Nevevi veli: „Dani Mine su tri dana nakon Kurban-bajrama. To su dani tešrika i oni ulaze u blagdanske dane Kurban-bajrama, te se i na njih odnose propisi vezani za klanje kurbana, zabranu posta, i pohvalnost tekbira i sl.[23]
Ibn Redžeb veli: „Imajući u vidu da je dan klanja kurbana najboji i najveći blagdan i da se u njemu spajaju i vrijednosti vremena i vrijednost mjesta za one koji se nalaze na svetim mjestima, oni imaju blagdan prije tog dana i poslije njega. Prije njega je dan Arefata, a poslije njega su dani tešrika.Sve su ovo blagdani za one koji se nalaze na svetim mjestima.[24]
Na osnovu kazanog, postaje jasno da je islam odredio praznike koji su vezani za vrijeme, i to su: petak, Ramazanski i Kurbanski bajram, Dan Arefata i tri dana tešrika (i oni ulaze u sastav Kurban-bajrama).
Ovih sedam dana su muslimanski praznici vezani za vrijeme. Uzvišeni Allah je samo ovih sedam dana učinio blagdanima, i svako uzimanje drugih dana za bilo kakve praznike i proslave je novotarija i zabranjeno je, jer šerijatom nisu propisani niti za njihovu legitimnost ima bilo kakav dokaz.
Iz knjige “Blagdani i propisi o umrlima – vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”,
Autor: mr. Jakub Alagić
Priprema: Menhedž
[1] Bilježi ga Ebu Davud, br. 2419, str. 424; Hakim, 1/600, koji kaže da je ispravan po Muslimovim uslovima, a sa njim se slaže i Zehebi.
[2] Bilježi ga Ebu Davud, br.3305, str. 594: Ahmed, 44/623, 27066, a ispravnim ga ocijenjuju Albani u Sunenu Ebi Davuda i Arnaut u Ahmedovom Mushenedu.
[3] Bilježe ga Ebu Davud, br. 2042, str. 353; Ahmed, 14/403, br. 8804, ispravnim ga ocjenuje Albani u Sunenu Ebi Davuda, a dobrim Arnaut u Ahmedovom Mushenedu.
[4] Igasetul-lehfan, 1/298-229. Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 1/496-497.
[5] Igasetul-lehfan, 1/300.
[6] Predhodni izvor,1/300.
[7] El-Džumu'ah, 9.
[8] Bilježi ga Ibn Madže, br. 1098, str. 197, a dobrim ga ocjenjuje Albani u Sunenu ibn Madžea.
[9] Bilježi ga Ahmed, br. 13/395, br. 8025; Hakim, 1/603, i kaže da je ispravan.
[10] Pogledati: Zadul-me'ad,1/369.
[11] Pogledati: Nurul-lum'ah fi hasaisil-džumu'ah, str. 7.
[12] Lataiful-me'arif, str. 354.
[13] Bilježi ga Muslim, br. 18, str. 340.
[14] Pogledati: El-umm, 2,/484.
[15] Lataiful-me'arif, str.355.
[16] Pogledati Zadul-me'ad,1/55.
[17] El-Kevser, 3.
[18] Fethul-Kadir, 5/677. Pogedati: Tefsirul-Begavi, 4/701.
[19] Bilježi ga Ebu Davud, br. 1134, str. 195; Hakim, 1/294, koji kaže da je ispravan, a sa njim se slaže i Zehebi.
[20] Pogledati: Lataiful-me'arif, str. 356; Zadul-me'ad, 1/54,56.
[21] Kao dokaz da su ovi dani najboji imamo hadis u kojem stoji: „Najbojli dani su dan klanja kurbana i dan nakon njega.“ Hadis bilježi Ahmed, 31/427. br. 19075; Hakim, 4/246, koji kaže da je ispravan, a sa njim se slaže Zehebi.
[22] Bilježe ga Ebu Davud, br. 2419, str. 424; Hakim, 1/600, koji kaže da ispravan po Muslimovim uslovima, a sa njim se slaže i Zehebi.
[23] Šerhun-nevevi li Sahihi Muslim, 6/184.
[24] Lataiful-me'arif, str. 359.
