Devetnaesti nesihat: Uređivanje ženinog poslovanja van kuće
Islamski vjerozakoni upotpunjavaju jedan drugog, i kada je Uzvišeni Allah rekao:
وَقَرۡنَ فِي بُيُوتِكُنَّ وَلَا تَبَرَّجۡنَ تَبَرُّجَ ٱلۡجَٰهِلِيَّةِ ٱلۡأُولَىٰۖ ٣٣
U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao što je bilo u prvo pagansko doba, ne pokazujte.1
On je odredio ko će se – po obavezi – starati za njih, poput oca, ili muža.
Osnova je da žena ne radi van svoje kuće osim ako je u stvarnoj potrebi za tim, kao što je slučaj Musaa, alejhis-selam, kada je ugledao kćerke onog dobrog čovjeka, koje su čuvale svoje ovce, i uvijek morale da zadnje napajaju ovce, pa ih je upitao:
قَالَ مَا خَطۡبُكُمَاۖ قَالَتَا لَا نَسۡقِي حَتَّىٰ يُصۡدِرَ ٱلرِّعَآءُۖ وَأَبُونَا شَيۡخٞ كَبِيرٞ٢٣
‘Šta je s vama?’, upita on. ‘Mi ne napajamo dok čobani ne otjeraju stoku!’, odgovoriše one, ‘a otac nam je veoma star.’2
One su svoj izlazak iz kuće opravdale potrebom za napajanje stada, jer njihov staratelj (otac) nije u stanju to činiti zbog svoje starosti. Pa odatle se javlja i želja za tim da se oslobodi posla i obaveza van kuće čim se za tim ukaže prilika:
قَالَتۡ إِحۡدَىٰهُمَا يَٰٓأَبَتِ ٱسۡتَٔۡجِرۡهُۖ إِنَّ خَيۡرَ مَنِ ٱسۡتَٔۡجَرۡتَ ٱلۡقَوِيُّ ٱلۡأَمِينُ٢٦
‘O oče moj’, reče jedna od njih, ‘uzmi ga u najam, najbolje je da unajmiš onog ko je snažan i pouzdan.’3
Ova žena je na poseban način pojasnila svoju želju za ostanak kod kuće, kako bi se sačuvala nepristojnosti kojoj može biti izložena radom van kuće.
U moderno doba onda kada su, nakon dva svjetska rata, zapadnjaci zapali u velikoj potrebi za radnom (ženskom) snagom, radi popunjavanja ogromne praznine koja se pojavila strahovitim gubljenjem muške populacije, i sve to kako bi se obnovilo i ponovo sagradilo sve ono što su ti ratovi razorili i uništili; poznati židov je te nemile događaje iskoristio i uporedo s istima ostvarivao svoj plan o oslobađanju (čitaj: uništavanju) žena, time što je proturio poziv na ravnopravnost žena i ostvarivanje njihovih prava, dok je pravi cilj toga bio da se pokvari i izopači žena, a samim tim tada se i društvo počinje kvariti; i tada je protureno pitanje ženinog izlaska radi posla.
Pored toga što se njihovi motivi razlikuju od naših, musliman kao pojedinac štiti svoje žene i žansku čeljad, i troši svoj imetak starajući se za njih, osim što je pokret za oslobođenje žene postao izrazito aktivan i uticajan, pa je stvar stigla do zahtijevanja da se žena šalje van kuće, a zatim je uslijedilo i zahtijevanje njenog zapošljavanja, i sve to pod plaštom da ta silna svjedočanstva i diplome ne budu uzaludno stečene!
Uostalom, muslimanska društva nemaju potrebe za tim u tolikoj mjeri, a dokaz tome jeste i prisustvo mnogih nezaposlenih muškaraca pored konstantnog otvaranja novih radnih mjesta za žene!
Kada kažemo: „u tolikoj mjeri“ mi baš to i ciljamo; zato što potreba da žene rade u određenim sferama, poput obrazovanja, zdravstva i slično tome uz ispunjavanje šerijatskih uvjeta jeste stvarna i prisutna potreba, a razlog zašto smo spomenuli taj uvod jeste da smo uočili kako određene žene odlaze radi posla bez stvarne potrebe, a nekad to bude i za vrlo oskudnu plaću. Ali sve to ona čini jer osjeća da mora raditi i ići na posao, makar i nemala stvarne potrebe za tim, pa čak i da taj posao bude na mjestu koje njoj ne dolikuje… i onda kao rezultat toga se događaju raznorazne smutnje i neredi.
Od glavnih i osnovnih razlika između islamskog pravca i sekularne ideje po pitanju rada žena, jeste da islamsko poimanje tog pitanja vidi da je osnova u tome:
وَقَرۡنَ فِي بُيُوتِكُنَّ
U kućama svojim boravite.4
Dok je izlazak iz kuće uvjetovan stvarnom potrebom: Vama se dozvoljava da izlazite kada se za to ukaže potreba!5 Za razliku od toga, sekularna ideja se zasniva na tome da je izlazak iz kuće osnova u svim prilikama i situacijama.
Radi pravednosti u govoru kažemo: doista nekada posao žene može biti zbog stvarne potrebe, kao kada žena postane jedini hranilac svoje porodice nakon preminulog supruga, ili nemoćnog oca, i slično tome. Štaviše, u mnogim zemljama kao rezultat neizgrađenosti društva na islamskim osnovama supruga biva prinuđena na rad, kako bi zajedno sa svojim mužem namirila kućne troškove; i tada to biva velikim razlogom da muškarac za svoju suprugu ne traži osim zaposlenu ženu, naprotiv neki od njih prilikom sklapanja bračnog ugovora uvjetuju da je žena zaposlena!
Rezime: moguće je da posao bude stvarna potreba ženi, ili sa nekim od islamskih ciljeva, poput dave na polju edukacije, ili kao dozvoljeno zanimanje za one od žena koje su iskušane nemanjem poroda.
Što se tiče negativnih posljedica koje dolaze ženinim radom van kuće, one su:
- Ono što se često dešava od šerijatskih zabrana, poput miješanja sa stranim muškarcima, upoznavanja s njima, zabranjenog osamljivanja, pokazivanja ukrasa strancima; a ishodište svega toga može biti upadanje u razvrat.
- Nedavanje prava svom mužu, i zanemarivanje kućnih obaveza, te zapostavljanje prava djece i njihovog odgoja; a ujedno ovo je i naša osnovna tema.
- Nedostatak stvarnog značenja u osjećanju nadređenosti muškaraca kod nekih žena.
Pretpostavimo neku ženu koja posjeduje diplomu koja vrijedi poput diplome njenog muža, ili i više od toga – iako ovo samo po sebi nije nikakva manjkavost –, i da radi za platu koja je možda veća i od njegove; da li će ova žena dovoljno osjećati svoju potrebu za njenim suprugom, i da se samim tim upotpunjava i povećava njena pokornost prema mužu?! Ili će, pak, osjećaj potpune neovisnosti možda dovesti i do ozbiljnih problema koji će uzdrmati stabilnost porodice i kuće?
A ovo se često dešava kod takvih žena, osim kome Uzvišeni Allah želi dobro. To su ti problemi koji nastaju trošenjem imetka na zaposlenu ženu, a kućni i porodični troškovi nikad ne prestaju. - Tjelesna iscrpljenost, te duševna napetost i nervoza koje ne odgovaraju ženskoj prirodi.
Nakon ovog brzog izlaganja koristi i šteta koje se nalaze u poslovanju žena, kažemo:
Neminovna je bogobojaznost i strah od Allaha, i da se ovo pitanje mjeri vagom šerijata, i upoznavanje stanja u kojima je ženi dozvoljeno izlaziti radi posla, od onih stanja kada joj to nije dozvoljeno, i da nas ne zasljepljuje zgrtanje dunjalučkih dobara i odvraća od koračanja stazom istine. I treba se lijepo ophoditi prema ženi i savjetovati je zbog njene koristi, i koristi same porodice i kuće, a na muža je da ne poseže za osvetničkim mjerama, i da bespravno ne uzima imetak svoje supruge.
Autor: šejh Muhammed Salih El-Munedžid
Iz djela “40 savjeta kako popraviti svoj dom”, str. 69.
Kompletan serijal na linku ovdje.
Prevod i obrada: Menhedž
