Hvala pripada Allahu, Stvoritelju Svemogućem i Sveznajućem; Stvoritelju svega što postoji, Vlasniku svega što postoji, Onome Koji upravlja svim stvarima. Neće biti ponižen onaj koga On štiti, niti će biti uzvišen onaj koga On ponizi. On je Zaštitnik i Hvaljeni. Zahvaljujemo Mu na tome što nas je uputio i odabrao, i zahvalni smo Mu na onome što nam je dao i podario. Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga; Njemu se vraćamo i kod Njega je konačni povratak, kod Njega je obračun i nagrada. On ne čini nepravdu ni koliko je zrno gorušice, a onome ko učini dobro – višestruko će nagraditi.
I svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik – nije ostavio ni jedno dobro a da nam na njega nije ukazao, niti niti ikakvo zlo a da nas nije na njega upozorio. Ostavio nas je na jasnom putu, čija je noć poput dana, s kojeg ne skreće niko osim onaj ko propadne. Neka je Allahov blagoslov i mir na njega, njegovu porodicu, njegove ashabe i sve koji ga budu slijedili u dobročinstvu do Sudnjega dana.
Draga braćo, od imena Sudnjega dana jeste i “Jevmul hasre” – “Dan velikog kajanja”, zbog obilja pokajanja koje će se tada dogoditi. Kaže Uzvišeni:
وَأَنْذِرْهُمْ يَوْمَ الْحَسْرَةِ إِذْ قُضِيَ الْأَمْرُ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ وَهُمْ لَا يُؤْمِنُونَ
“I upozori ih na Dan tuge i kajanja, kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su u gafletu (nemaru), i oni ne vjeruju.“ [Merjem, 39]
Hasret je najveći stepen kajanja i tuge tako da nadim – onaj koji se kaje bude poput hasira od životinja, a to je beskorisna životinja, životinja od koje nema nikakve koristi. Tako da je hasret veliki vid kajanja koje vodi do očajne želje. Dan hasreta se tako naziva jer obiluje kajanjem zločinaca, zulumćara i griješnika zbog propuštenih prilika za spas — kao da je on isključivo Dan tuge za njih, iako je, s druge strane, dan radosti za one koji su bili pokorni Allahu. A ima li većeg hasreta od propuštanja Allahovog zadovoljstva i Dženneta, i sticanja Njegovog gnjeva i Vatre na način da se pokajnik i tugovatelj ne može iznova početi nova djela, niti postoji način da se ponovo vrati na ovaj svijet i promijeni svoje stanje.
Kakvog li samo hasreta – tuge i kajanja u tom danu za stanovnike vatre zbog Allahovog prava kojeg su propustili i zanemarili, a da su se kajali i žalili za grijesima dok su još bili na dunjaluku – žalost i kajanje bi ih naveli na pokajanje i povratak Allahu, i ne bi potom žalili i tugovali na ahiretu zbog vječne patnje.
Naš Poslanik ﷺ je bio svjestan hasreta Sudnjega dana, te je zbog toga savjetovao ashabe zastrašivajući ih ovim danom kako bi činili dobra djela koja će ih spasiti vječnog hasreta. Ebu Seid el-Hudrijj, radijallahu anhu, prenosi da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Smrt će biti dovedena u obliku crno-bijelog ovna, a zatim će glasnik povikati: ‘O Džennetlije!’, pa će oni ispružiti vratove da bolje vide i gledati. ‘Znate li ovo?’, bit će upitani. ‘Da, znamo’, odgovorit će, ‘to je smrt.’ Svi su je već vidjeli. Zatim će biti pozvane džehennemlije. I oni će ispružiti vratove da bolje vide i gledati. ‘Znate li ovo?’, bit će upitani. ‘Da, znamo’, odgovorit će, ‘to je smrt.’ Svi su je već vidjeli. Tada će ovan (tj. smrt) biti zaklan, a onda će biti rečeno: ‘Džennetlije, vječnost, nema više smrti! Džehennemlije, vječnost i nema više smrti!” Potom je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio:
وَأَنْذِرْهُمْ يَوْمَ الْحَسْرَةِ إِذْ قُضِيَ الْأَمْرُ وَهُمْ فِي غَفْلَةٍ وَهُمْ لَا يُؤْمِنُونَ
‘I upozori ih na Dan tuge i kajanja, kada će biti s polaganjem računa završeno, a oni su u gafletu (nemaru), i oni ne vjeruju’.“
Na Dan hasreta kidaju se veze: Sljedbenik će se odricati onoga koga je slijedio, zabludjeli od onoga kojeg je u zabludu odveo, ortak od ortaka, i bliski od bliskog, kao što kaže Uzvišeni:
يوم يَفِرُّ الْمَرْءُ مِنْ أَخِيهِ وَأُمِّهِ وَأَبِيهِ وَصَاحِبَتِهِ وَبَنِيهِ
„Na dan kada će čovjek bježati od brata svog, i od majke i oca svog, i od žene svoje i sinova svojih.“ [Abese, 34-36]
إِذْ تَبَرَّأَ الَّذِينَ اتُّبِعُوا مِنَ الَّذِينَ اتَّبَعُوا وَرَأَوُا الْعَذَابَ وَتَقَطَّعَتْ بِهِمُ الْأَسْبَابُ * وَقَالَ الَّذِينَ اتَّبَعُوا لَوْ أَنَّ لَنَا كَرَّةً فَنَتَبَرَّأَ مِنْهُمْ كَمَا تَبَرَّءُوا مِنَّا كَذَلِكَ يُرِيهِمُ اللَّهُ أَعْمَالَهُمْ حَسَرَاتٍ عَلَيْهِمْ وَمَا هُمْ بِخَارِجِينَ مِنَ النَّارِ
„Kada se oni za kojim su se drugi povodili odreknu onih koji su ih slijedili i kaznu budu iskusili, i kada im se svi putevi spasa pokidaju, tada će sljedbenici njihovi reći: “Da nam je samo da se za trenutak vratimo, pa da se i mi njih odreknemo, kao što su se oni nas odrekli!” Eto, tako će Allah njima pokazati hasretom djela njihova (tj. da tuguju i kaju se zbog svojih dijela) i oni iz Vatre neće izlaziti.“ [Bekare, 166-167]
Od žestine hasreta u kojem će toga dana biti griješnici će čak sam hasret prizivati: Kaže Uzvišeni:
قَدْ خَسِرَ الَّذِينَ كَذَّبُوا بِلِقَاءِ اللَّهِ حَتَّى إِذَا جَاءَتْهُمُ السَّاعَةُ بَغْتَةً قَالُوا يَا حَسْرَتَنَا عَلَى مَا فَرَّطْنَا فِيهَا وَهُمْ يَحْمِلُونَ أَوْزَارَهُمْ عَلَى ظُهُورِهِمْ أَلَا سَاءَ مَا يَزِرُونَ
„Oni koji ne vjeruju da će pred Allaha stati nastradat će kad im iznenada Čas oživljenja dođe, i reći će: ‘Ja hasretena – O žalosti naše, šta smo sve na Zemlji propustili!’, i grijehe će svoje na leđima nositi, a užasno je ono što će uprtiti“ [En’am:31]
A riječi “Ja hasreta”, znače: O žalosti, dođi ovo je tvoje vrijeme.
Uzvišeni je u Svojoj Knjizi pozvao robove Svoje da se spase hasreta na Sudnjem danu te kaže:
وَاتَّبِعُوا أَحْسَنَ مَا أُنْزِلَ إِلَيْكُمْ مِنْ رَبِّكُمْ مِنْ قَبْلِ أَنْ يَأْتِيَكُمُ الْعَذَابُ بَغْتَةً وَأَنْتُمْ لَا تَشْعُرُونَ * أَنْ تَقُولَ نَفْسٌ يَا حَسْرَتَا عَلَى مَا فَرَّطْتُ فِي جَنْبِ اللَّهِ وَإِنْ كُنْتُ لَمِنَ السَّاخِرِينَ
„I slijedite ono najbolje što vam Gospodar vaš objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati. Da čovjek ne bi uzviknuo: ‘ Ja hasreta – Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio, doista sam u one koji se izruguju spadao!’’ [Zumer, 55-56]
Od hasreta, tuge i kajanja stanovnika vatre biće i to što će oni vidjeti svoja odredište u Džennetu na koje bi se nastanili da su vjerovali i bili bogobojazni. Kao što stoji u hadisu Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Neće niko ući u Džennet a da mu se ne prikaže njegovo mjesto u Džehennemu, da je loše činio, kako bi još više povećao svoju zahvalnost. I niko neće ući u Vatru a da mu se ne prikaže njegovo odredište u Džennet, da po za njega to bude hasret (žal, tuga i kajanje).“ (Prenosi Buhari)
Oni koji se izruguju Allahovim poslanicima na ovom dunjaluku i onim sa čim oni dolaze od objave, njihovo će ruganje i ismijavanje hasret za njih postati na Dan hasreta:
يَا حَسْرَةً عَلَى الْعِبَادِ مَا يَأْتِيهِمْ مِنْ رَسُولٍ إِلَّا كَانُوا بِهِ يَسْتَهْزِئُونَ
„O ljudske žalosti (hasreta)! Nijedan poslanik im nije došao a da ga nisu izrugivali.“ [Jasin, 30]
Tj. ruganje poslanicima postalo je hasret za njih.
I ko god radi na odvraćanju od Allahove vjere, boreći se protiv Allahovih robova i trošeći svoj imetak na tom putu, sve što bude radio na tom putu to će biti hasret po njega na ovom dunjaluku time što će Allah uzdići Svoju vjeru i pomoći svoje evlija, a i na Sudnjem danu kada bude poveden ka džehenemskoj vatri. Kaže Uzvišeni:
إِنَّ الَّذِينَ كَفَرُوا يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ لِيَصُدُّوا عَنْ سَبِيلِ اللَّهِ فَسَيُنْفِقُونَهَا ثُمَّ تَكُونُ عَلَيْهِمْ حَسْرَةً ثُمَّ يُغْلَبُونَ وَالَّذِينَ كَفَرُوا إِلَى جَهَنَّمَ يُحْشَرُونَ
„Zaista oni koji ne vjeruju troše imetke svoje da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će je tako trošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A nevjernici će u Džehennem biti potjerani.“ [Enfal, 36]
I oni koji poriču Kur’an, to će biti hasret po njiih i na dunjaluku i na ahiretu. Što se dunjaluka tiče to zbog toga što će ih mimoići kur’anska uputa, prostranost i smirenost prsiju kada se Kur’an uči, kao i skrušenost kada se o ajetima njegovim razmišlja. A što se tiče ahireta hasret će ih pogoditi kada vide nagradu vjernika koji su Allahove riječi učili i po njima radili. Kaže Uzvišeni:
وَإِنَّهُ لَتَذْكِرَةٌ لِلْمُتَّقِينَ * وَإِنَّا لَنَعْلَمُ أَنَّ مِنْكُمْ مُكَذِّبِينَ * وَإِنَّهُ لَحَسْرَةٌ عَلَى الْكَافِرِينَ
“Zaista je on opomena bogobojaznima, a Mi sigurno znamo da će među vama poricatelja biti. I on će zbilja hasret – jad nevjernicima biti” [Haqqa, 48-50]
Rekoh ovaj svoj govor tražeći oprosta sebi i vama.
Druga hutba:
Draga braćo, nevjernici će se na Sudnjem danu kajati zbog propuštenog vjerovanja i činjenja dobrih djela. Njihovo kajanje neće prestati čak ni nakon ulaska u Vatru – naprotiv, njihovo kajanje će biti duhovna i bolna patnja koja će ih pratiti uz tjelesnu kaznu u Džehennemu.
Vjernici će se također kajati na Sudnjem danu – zbog dobrih djela koja su propustili učiniti i loših djela koja su počinili. Međutim, njihovo kajanje će prestati kada uđu u Džennet, jer je Džennet prebivalište uživanja i sreće. Kaže Uzvišeni:
فَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ
„Za njih nema straha, i oni neće tugovati.“ (El-Maida, 69)
Svako dobro djelo kojeg je vjernik mogao učiniti, za njim će žaliti. Isto tako, kajaće se za svako loše djelo koje je učinio.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas je upozorio na neka djela zbog kojih će se vjernik kajati na Sudnjem danu. Poput zapostavljanja Kur'ana općenito a sure El-Bekare posebno. Pa kaže, sallallahu alejhi ve sellem:
اقْرَؤُوا سُورَةَ الْبَقَرَةِ، فَإِنَّ أَخْذَهَا بَرَكَةٌ، وَتَرْكَهَا حَسْرَةٌ، وَلَا يَسْتَطِيعُهَا الْبَطَلَةُ
“Učite suru El-Bekare, jer njeno učenje donosi bereket, a njeno napuštanje donosi hasret – kajanje. A teška je sihirbazima.” (Bilježi Muslim)
Zato će onaj ko je napustio suru El-Bekare žaliti za propuštenom nagradom. Vjernik treba da se brine o ovoj suri – da je uči, pamti i razmišlja o njenom značenju.
Skupovi u kojima se ne spominje Allahovo ime biće sebeb hasreta – kajanja za prisutne u tim skupovima na Sudnjem danu, čak i ako uđu u Džennet zbog svojih drugih dobrih djela. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
مَا قَعَدَ قَوْمٌ مَقْعَدًا لَا يَذْكُرُونَ فِيهِ اللَّهَ -عَزَّ وَجَلَّ-، وَيُصَلُّونَ عَلَى النَّبِيِّ، إِلَّا كَانَ عَلَيْهِمْ حَسْرَةً يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَإِنْ دَخَلُوا الْجَنَّةِ
“Nijedna skupina ljudi ne sjedne na kakvo mejsto, ne spominjući Allaha i ne donoseći salavat na Poslanika, a da to ne bude izvor kajanja za njih na Sudnjem danu, pa makar i ušli u Džennet.” (Bilježe Ahmed i Ebu Davud)
Onaj kome bude povjerena kakva odgovornost nad muslimanima, pa ih zapostavi, njegova funkcija će mu biti izvor propasti i kajanja na Ahiretu, jer će oni kojima je nanio nepravdu tražiti svoja prava na Sudnjem danu.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
“Zaista ćete čeznuti za vlašću (pozicijom), ali će ona na Sudnjem danu biti hasret – razlog kajanja i žaljenja.” (Bilježe Ahmed i Buharija)
Zato je vjerniku obaveza da se prisjeća Sudnjeg dana, onoga što će se tada desiti – od kajanja i tuge koje će mnogi imati – i da se trudi u činjenju dobrih djela koja će ga spasiti kazne.
Autor: Ibrahim el Hakil
Izvor: khutabaa.com
You must be logged in to post a comment.