Ove su pokuđene osobine jedan vid udovoljavanja prohtjevima, ali, s obzirom da su česte i posve štetne, posebno ih ističemo.
Islam je vjera svjesnog odnosa prema vremenu i korisnom djelovanju, a besposličarenje mu nikako ne pripada.
U skladu s hadisom: “Ja uistinu prezirem čovjeka koji nije ni u dunjalučkom niti u ahiretskom poslu.”[1]
Allah nas na više mjesta podstiče na rad i aktivnost: “I reci: ‘Trudite se! Allah će trud vaš vidjeti, a i Poslanik Njegov, i vjernici.“[2]
„…i da je čovjekovo samo ono što sam uradi i da će se trud njegov sigurno iskazati.“[3]
A Poslanik, s.a.v.s., ukazuje nam da trebamo raditi ono što je korisno i da pritom trebamo pomoć od Allaha, dž,š., tražiti: “Svoja nastojanja usmjerite prema onome što je korisno i pomoć od Allaha, dž.š., tražite.”[4]
I na kraju, najupečatljiviju sliku o štetnosti besposličarenja nalazimo u suri El-Asr: “Tako Mi vremena – čovjek je, doista, na gubitku; osim onih koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju, i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.”[5]
Iz knjige Islamsko znanje
Grupa autora
Bilješke:
[1] Ahmed i Bejheki.
[2] Sura Et-Tevba, ajet 105.
[3] Sura En-Nedžm, ajet 39,40.
[4] Muslim 787.
[5] Sura El-‘Asr, ajet 1,2,3.
