Naslovnica Fetve Poslanikove fetve o medicini

Poslanikove fetve o medicini

509
fetve o medicini

Neki beduin je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allahov Poslaniče, hoćemo li se liječiti?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Da, liječite se. Za svaku bolest Allah je stvorio i lijek. Zna ga onaj koji zna, a ne zna onaj koji ne zna.”1

U sunenima se bilježi da su neki beduini upitali: “Allahov Poslaniče, trebamo li se liječiti?” On je odgovorio: “Da, Allahovi robovi, liječite se! Za svaku bolest Allah je stvorio i lijek, osim jedne.” A oni upitaše: ”Koja je to bolest za koju nema lijeka?” On odgovori: “Starost.”2

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, o rukji koju jedni drugima učimo,(Rukja: način liječenja Kur’anom i dovama kojima nas je podučio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem), lijekovima kojma se liječimo i o čuvanju opreznosti; Mogu li promjeniti sudbinu? Reče: “I to je od Allahovog određenja.”3

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Koristi li lijek ičemu?” Reče: “Subhanallah! Je li uzvišeni Allah spustio bolest, a da za nju nije dao lijek?”4

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o sedamdeset hiljada njegovih slijedbenika koji će ući u Džennet bez polaganja računa. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “To su oni koji ne traže da im se čara, koji nisu zloslutni, koji se ne kuteriziraju (prženje rane) i koji se na svog Gospodara oslanjaju.”5

Porodica Amra Ibn Hazma, r.a., došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Mi smo prije učili rukju i liječili bismo njome ujed od škorpiona, a ti si zabranio rukje.” – “Pokažite mi vaše rukje”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Nakon što su mu pokazali, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Nema ništa loše u tome. Ko od vas može biti od koristi svome bratu, neka to uradi.”6

Osman Ibn Ebi el-A’s, r.a., požalio se Allahovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, na bol koji je osjećao u tijelu još otkako je primo islam. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: “ Stavi svoju ruku na mjesto gdje te boli i reci: Bismillah tri puta, i sedam puta prouči: “Euzubillahi ve kudretiti min šerri ma edžidu ve uhazir” (Tražim zaštitu u Allahovoj snazi moći od zla onoga što me pogodilo i od onoga od čega strahujem.7

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Koji su ljudi na najvećem iskušenju?” Odgovorio je: “Poslanici, zatim oni slični njima, zatim oni slični njima. Čovjek će biti iskušavan prema stepenu svoje vjere (imana), pa čija vjera bude slaba-bit će iskušan prema jačini vjere, a čija vjera bude čvrsta – biće iskušan prema čvrstoći vjere. Čovjeka će pogađati razne nevolje sve dok ne bude hodao po zemlji i ne bude imao nijednog grijeha.”8

Ibn Madža spominje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: “Koji ljudi imaju najviše iskušenja?” Odgovorio je: “Nevjernici”. Upitan je: “Allahov Poslaniče, a ko onda?” Reče: “Dobri ljudi. Jedan od njih je bio na iskušenju sa neimaštinom, tako da posjeduje samo ogrtač. Neki od njih se raduju iskušenju kao što se vi radujete zdravlju i blagostanju”.9

Neki čovjek je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Bolesti koje nas pogađaju – imamo li koristi od njih?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čišćenje” (od grijeha), Ebu Seid el-Hudri, r.a., upitao je: “Čak iako su one bile neznatne?” Allahov Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, rekao je: “Čak i za ubod trna, i manje od toga, imat ćete nagradu.” Ebu Seid je molio Allaha da ga bolesti prate sve do smrti, ali da ga to ne odvrati od hadža, umre, džihada na Allahovom putu, niti propisanih namaza u džematu. Koji god čovjek bi ga dodirnuo, uvjek bi osjetio vrućinu njegovog tijela, sve dok nije umro.10

Usame, r.a.a, rekao je: “Bio sam prisutan kad su beduini upitali Allahovog Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, imaju li grijeh u tome i tome (nabrojavši), pa im reče: ‘Ljudi, Uzvišeni Allah vam je oprostio grijehe osim onome ko je ukaljao čast svog brata; to je grijeh.’ Rekoše: ‘Allahov Poslaniče, imamo li prava liječiti se?’ On je odgovorio; ‘Da, Allahovi robovi, za svaku bolest Allah je stvorio i lijek, osim za starost.’ Ponovo upitaše: ‘Šta je najljepše dato čovjeku?’ ‘Lijep karakter’, odgovori im Poslanik.11

Doktor je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu aljehi ve sellem, može li žabu upotrijebiti u liječenju, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio da se ona ubija.12

Zubejr ibn Avvan i Abdurrahman ibn Avf su se prožalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na vaške, a on im je rekao da obuku svilenu košulju.13

Ljekar nema odgovornost za grešku.

Allahovo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je za ljekara koji liječi, a nije stručan, da je odgovoran, odnosno da snosi poslijedice greške. Iz ovoga se shvata da, ukoliko pogriješi onaj koji je stručan za medicinu, neće snositi posljedice, niti nadoknadu štete. 14

Ljudi koji su na hadž išli pješice žalili su se Allahovom Poslaniku, sallallahu alejji ve sellem, na umor i slabost. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: “Pomozite se u hodu usitnjenim koracima. Tako jednostavno prelazite put i olakšavate sebi.“ Rekoše: “Učinili smo tako, pa nam je bilo lakše.” 15

Esma bint Umejs, ra.a, upitala je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “ Allahov Poslaniče, Džaferovu djecu veoma brzo pogađa urok; hoću li li im proučiti rukju?” On je odgovorio: “Da. Kad bi postojalo išta brže od sudbine, urok bi ga pretekao.”16

U Malikovoj predaji, od Humejda Ibn Kajsa el- Mekkija, stoji: Dža’fer Ibn Ebu Talib je sa svoja dva sina došao Allahovom Poslaniku, sallallahu aljehi ve sellem, on je upitao njihovu negovateljicu: “ Šta im je? Vidi se da su slabašni.” Rekla je: “Pogađa ih urok. Proučila bi im rukju, ali ne znam hoćeš li to prihvatiti.“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: “Učite im rukju. Kad bi postojalo išta brže od sudbine (kadera), bio bi to urok.17

Upitan je Allahov Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, o skidanju sihra drugim sihrom u svrhu liječenja, pa je rekao: “To je šejtanski posao.” Ebu Davud, br. 3 868, hadis je sahih.

Postoje dvije vrste liječenja:

prvo: ukalanjanje sihra sihrom, i to je šejtanski posao. Sihirbaz se približava šejtanu onim što on voli, tako da on poništi i obesnaži ono što je već uradio opsihrenom;

drugo: liječenje učenjem rukje, dovama zaštite i ispravnim dovama, te dozvoljenim lijekovima. Ova vrsta liječenja je dozvoljena i poželjna.

O pokuđenosti vrste liječenja Hsan El. Basri je rekao: “Sihr putem drugog sihra može otlkloniti samo sihirbaz.”


Iz knjige: Poslanikove fetve
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje


1 Ahmed, Musened, br. 3 568; hadis je sahih, od Abdullaha Ibn Mes‘uda, r.a.; Ibn Madža, br. 3 438; s pouzdanim lancem prenosilaca. Njegovu autentičnost je prihvatio i El-Busirijj u svom dijelu Ez-Zevaid; Hakim, 4, 196, 197; s njim se u tome složio i Zehebi.
2 Ahmed, Musned, br. 17 987; Ibn Madža, br. 3 436; Ebu Davud, br. 3 588; Tirmizi, br. 2 039; s pouzdanim lancem prenosilaca; Ibn Habban, br. 1 394, 1 395, I rekao je: “Ovaj hadis je sahih”; El-Busirijj, Ez-Zeva’id; Tirimizi kaže: “Hadis je hasen-sahih”; od Ibn Mes’uda, Ebu Hurejre, Ebu Huzame I Ibn Abbasa (Allah neka je njima zadovoljan).
3 Ahmed, br. 3 578; Tirmizi, br. 2 0661; Hakim, 4/199; Ibn Madža, br. 3 437; Hakim I Zehebi kažu a je ovaj hadis sahih; od Ebi-Huzame, a on od svoga oca.
4 Ahmed, Musned, br. 22 645; Hadis je sahih; od Zekvana, a on od nekog Ensarije, r.a.
5 Buhari, 10/179; Muslim, br. 220; Tirmizi, br. 2 448; od Ibn Abbasa, r.a.
6 Muslim, br. 2 198, 1 199.
7 Mujslim, br. 2 202; Muve’ta, 2/942; Ebu Davud, br. 3 891; Tirmizi, br. 2 081; od Osmana Ibn Ebi el-A’sa, r.a.
8 Tirmizi, br. 2 499, i kaže: “Hdis je sahaih” ; Amed, 1/185; Ibn Madža, br. 4 024; Begavi, br. 1 434; Ibn Hibban, br. 2 901; od Sa’da Ibn Ebi Vekkasa, r.a.
9 Ibn Mdža, 4 024; hadis je hsen, a prenosi ga Ebu Seid el-Hudri, r.a.
10 Ahmed, br. 10 799, 3/23; od Ebu Se’ida el-Hudrija.
11 Ibn Madža, br. 3 436; hadis je sahih.
12 Ebu Davud, br. 3 871, Nesai, 7/210; s pouzdanim lancem prenosilaca.
13 Buhari, 10/249, Muslim, br. 2 076; Tirmizi, br. 1 722; Ebu Davud, br. 4 056; Nesai, 8/202 od Enesea Ibn Malika, r.a.
14 Ebu Davud. Br. 4 586, Nesai, 8/52, 53; Ibn Madža, br. 3 466; hadis je hasen, od Abdullaha Ibn Amra Ibn el-A’sa, r.a.
15 Hakim, Mustedrek, 1/443, I 2/101, I kaže: “Hadis je sahih”, a sa njma se u tome složio i Zehebi; Od Džabira Ibn Abdullaha.
16 Tirmizi, br. 2 509; Ibn Madža, br. 3 510; Ahmed, Musned, br. 26 924; hadis je sahih, od Esme Ibn Umejs, r.a. Tirmizi kađe: “Hadis je hasen-sahih”, kao što i jest.
17 Malik, Muveta’a, 2/939, 940.