Poglavlje o tome da u širk spada nošenje narukvice, konca, i tome slično radi otklanjanja nevolje ili njenog sprečavanja
قُلْ أَفَرَأَيْتُم مَّا تَدْعُونَ مِن دُونِ اللَّهِ إِنْ أَرَادَنِيَ اللَّهُ بِضُرٍّ هَلْ هُنَّ كَاشِفَاتُ ضُرِّهِ
Kaže Uzvišeni: „A ti reci: ‘Mislite li vi, da bi oni kojima vi, mimo Allaha, dove upućujete mogli otkloniti štetu, ako Allah hoće da mi je učini.’“ (Ez-Zumer, 38)
Od Imrana ibn Husajna, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Vjerovjesnik, Allahov spas i mir njemu, vidio čovjeka na čijoj je ruci bila narukvica od bakra. „Šta je to?“, upitao ga je. „Protiv vahine (slabosti)“, odgovorio je. „Skini je“, rekao je, „jer će ti ona uistinu samo povećati vehn (slabost). Kada bi umro, a ona bila na tebi – nikada ne bi bio spašen.“ Prenosi ga Ahmed sa prihvatljivim senedom. (Ahmed, 445/4)
Imam Ahmed takođe bilježi od Ukbe ibn Amira, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ko okači hamajliju dabogda mu Allah ne upotpunio [ono radi čega ju je okačio], a ko okači morsku školjku [kao amulet] neka mu Allah nikad ne da mira.“1 U drugom predanju stoji: „Ko okači hamajliju počinio je širk.“2
Ibn Ebi Hatim prenosi od Huzejfe da je vidio na ruci jednog čovjeka konac (koji je stavio da ga zaštiti) od groznice, pa ga je otkinuo i proučio riječi Allaha Uzvišenog: „Većina njih ne vjeruje u Allaha, osim tako što Mu širk čine.“ (Jusuf, 106)
Komentar
Autor ovim poglavljem pojašnjava da je nošenje narukvica, konca i tome slično radi otklanjanja ili sprečavanja (štete), vrsta širka, velikog ili malog, shodno detaljnom pojašnjenju:
1 Ukoliko čovjek nosi narukvicu i tome slično vjerujući da ona sama po sebi otklanja nevolju ili je sprečava, onda je takav postupak veliki širk.
To je zbog toga što je takav povjerovao da postoji drugi Stvoritelj mimo Allaha, a Uzvišeni kaže:
„Zar postoji drugi stvoritelj mimo Allaha?!“3 Tj. nema drugog stvoritelja mimo Allaha. Pomenuti postupak predstavlja širk u rububijjetu.
2 Ukoliko nosi narukvicu i tome slično smatrajući da je ona sebeb (uzrok), a da je Allah taj koji uklanja i sprečava nevolju, onda je takav postupak mali širk.
Kod ovog oblika uslov da bi se pomenuti postupak smatrao malim širkom je da sebeb koji se uzima nije potvrđen ni šerijatom, ni kaderom (Allahovim kosmičkim određenjem).4
Autor je nošenje narukvice i konca naveo samo kao primjer, zbog toga je, nakon što ih je spomenuo, rekao: „… i tome slično.“ Takvih primjera je puno, poput:
› nošenja magnetnih narukvica koje se stavljaju na koljena i potkoljenice, a za koje neki ljudi vjeruju da liječe reumatizam. Oko ove mes'ele je govorio šejh Bin Baz, Allah mu se smilovao, a i Stalna komisija za fetve je izdala fetvu po tom pitanju,
› kačenja krokodilske ili vučje kože na kuću ili prodavnicu radi sprječavanja uroka
› stavljanja Mushafa u kuću ili auto radi uroka ili sprječavanja musibeta5
› ponavljanja određenih ajeta za koje neki ljudi vjeruju da privlače mušterije
› stavljanja noža kod glave prilikom spavanja, ili stavljanje gvozdenog predmeta kod glave djeteta starog do nedjelje dana u cilju zaštite od džinna
› nošenja određenog prstena u cilju zaštite od džinna
› nošenja nekog bakarnog predmeta na ruci u cilju sprečavanja zavisti
› kačenja konjske potkovice radi sreće i sprečavanja loših stvari
› stavljanja vučje kože u kuću ili auto radi protjerivanja džinna ili protiv uroka
› stavljanja kože divljači radi sprječavanja alergije
› onog što rade pojedini ljudi, poput svezivanja brade u čvorove u cilju zaštite od uroka
› neki ljudi vjeruju da mreža između muža i žene pribavlja njima ljubav i sreću, dok neki vjeruju da to pribavlja ženina burma; u ovo spada i svaki konac ili gvožđe koje se stavi u cilju pribavljanja koristi ili otklanjanja štete.
Svi pomenuti primjeri predstavljaju širk.
Mali ili veliki? Shodno detaljnom pojašnjenju koje je prethodilo.
Komentar šerijatskih tekstova navedenih u poglavlju
1 Riječi Uzvišenog: „A ti reci: ‘Mislite li vi, da bi oni kojima vi, mimo Allaha, dove upućujete mogli otkloniti štetu, ako Allah hoće da mi je učini’.“ (Ez-Zumer, 38)
Ajet ukazuje da jedino Allah sprječava i otklanja nevolju. Stoga, narukvice, konci i tome slično ni sami po sebi, a ni kao sebeb ne mogu otkloniti nikakvu poteškoću.
2 Hadis Imrana ibn Husajna
Od Imrana ibn Husajna, Allah bio njime zadovoljan, se prenosi da je Vjerovjesnik, Allahov spas i mir njemu, vidio čovjeka na čijoj je ruci bila narukvica od bakra. „Šta je to?“, upitao ga je. „Protiv vahine (slabosti)“, odgovorio je. „Skini je“, rekao je, „jer će ti ona uistinu samo povećati vehn (slabost). Kada bi umro, a ona bila na tebi – nikada ne bi bio spašen.“ Prenosi ga Ahmed sa prihvatljivim senedom.
Oko vjerodostojnosti ovog hadisa postoji razilaženje među učenjacima. Ibn Hibban i Hakim su ga ocijenili vjerodostojnim, a sa tom ocjenom se složio i Zehebi. Autor ga takođe smatra autentičnim jer je nakon njegovog navođenja rekao da njegov sened nije loš (tj. da je prihvatljiv). Drugi učenjaci su ga ocijenili slabim i ovo je prioritetnije mišljenje jer su ovi učenjaci spomenuli razlog slabosti hadisa: u lancu prenosioca se nalazi Mubarek ibn Fedale, koji je slab.
3 Hadis Ukbe ibn Amira
Imam Ahmed takođe bilježi od Ukbe ibn Amira, Allah bio njime zadovoljan, da je Allahov Poslanik, Allahov spas i mir njemu, rekao: „Ko okači hamajliju dabogda mu Allah ne upotpunio [ono radi čega ju je okačio], a ko okači morsku školjku [kao amulet] neka mu Allah nikad ne da mira.“ U drugom predanju stoji: „Ko okači hamajliju počinio je širk.“
✦ „Ko okači hamajliju…“ Tj. ko se svojim srcem veže za nju. Nije uslov da hamajlija bude okačena o čovjeka, već kada bi bila i ispod jastuka ili na drugom mjestu potpala bi pod ove riječi. Hamajlija je sve što čovjek nosi s ciljem izlječenja.
✦ „… dabogda mu Allah ne upotpunio (ono radi čega ju je okačio)…“ Ovo je dova Poslanika, Allahov spas i mir njemu, (protiv onoga ko počini pomenuto djelo).
✦ „… a ko okači morsku školjku (kao amulet) neka mu Allah nikad ne da mira!“ U džahilijetu bi uzimali školjke iz mora i to kačili kao amulet djeci i drugima s ciljem zaštite od uroka.
✦ U drugom predanju stoji: „Ko okači hamajliju počinio je širk.“ Predaju bilježi Ahmed i Hakim koji je ocjenjuje vjerodostojnom a sa ocjenom se složio Zehebi. Hadis ukazuje da je pomenuti postupak (kačenje hamajlije) širk. I jedan i drugi rivajet hadisa ukazuju da je onaj ko okači hamajliju ili amulet radi otklanjanja nevolje ili njenog sprječavanja počinio širk, bilo veliki ili mali, shodno detaljnom pojašnjenju koje je prethodilo.
4 Hadis Huzejfe
Ibn Ebi Hatim prenosi od Huzejfe da je on vidio na ruci jednog čovjeka konac (koji je stavio da ga zaštiti) od groznice, pa ga je otkinuo i proučio riječi Uzvišenog: „Većina njih ne vjeruje u Allaha, osim tako što Mu širk čine.“ (Jusuf, 106)
✦ „Ibn Ebi Hatim prenosi od Huzejfe da je on vidio na ruci jednog čovjeka konac (koji je stavio da ga zaštiti) od groznice…“ Tj. čovjek je okačio konac kako bi time spriječio groznicu ili je pak odstranio ili umanjio.
✦ „…pa ga je otkinuo…“ Huzejfe je otkinuo konac jer je pomenuti postupak bio širk. U ovom postupku Huzejfe, Allah bio njime zadovoljan, je dokaz za mijenjanje lošeg djela rukom ukoliko je čovjek u stanju da ga promijeni rukom i ako se za njegovo mijenjanje ne veže šteta.
✦ „…i proučio riječi Uzvišenog: ‘Većina njih ne vjeruje u Allaha, osim tako što Mu širk čine.’“ Ovdje se pod imanom (vjerovanjem) cilja na iman u Allahov rububijjet. Ako neko pita kako je u ovom ajetu spojen iman i širk, kažemo da je značenje ajeta: iako većina njih6 vjeruje u Allaha imanom rububijjeta7 ipak čini širk u Allahovom uluhijjetu8.
Autor: šejh Ali el-Hudajr (biografija šejha ovdje)
Iz djela “Mu'tesar – komentar na Kitabut-tevhid”
Priprema i naslov: Menhedž
Klikni ovdje za ostale dijelove serijala
Bilješke:
1 Hakim, 4/216.
2 Hakim, 4/219.
3 Fatir, 3.
4 Tj. ukoliko čovjek uzme neku stvar kao sebeb (uzrok, sredstvo otklanjanja nevolje ili njenog sprječavanja, a za tu stvar koju je uzeo kao sebeb, nije potvrđeno ni šerijatski ni kosmički da je sebeb, onda je počinio mali širk. Poput onoga ko stavi narukvicu i tome slično radi sprječavanja ili otklanjanja nevolje, jer nošenje narukvice nije ni šerijatski ni kosmički sebeb otklanjanja nevolje. Ovo nam ukazuje da postoje dvije vrste sebeba: šerijatski i kosmički. Što se tiče šerijatskog sebeba to je sebeb na kojeg je ukazao Šerijat, poput meda, čorokotovog ulja, zemzem vode i tome slično, za koje Kur'an ili hadis ukazuju da su sebeb izlječenja. Isto tako je učenje Kur'ana sebeb izlječenja i berićeta, bogobojaznost sebeb opskrbe itd. Pa tako, onaj ko uzme čorokot, na primjer, radi otklanjanja bolesti koja ga je pogodila, takav je ispravno postupio jer je uzeo šerijatski sebeb u otklanjanju nevolje, tj. bolesti. Što se tiče kosmičkog sebeba to je ono za što se analizama, ispitivanjem, testiranjem i tome slično, ustanovi da djeluje na određenu stvar, poput toga da određena tableta djeluje na određenu bolest, tako onaj koga boli glava, primjera radi, i uzme andol ili drugi lijek koji utiče na smirenje glavobolje, je uzeo kosmički sebeb i u njegovom postupku nema ničeg lošeg. Međutim, ako bi čovjek uzeo ono što nije sebeb, ni šerijatski ni kosmički, onda je počinio mali širk, kao kada bi usljed glavobolje stavio narukvicu, konac i tome slično. (op.prev.)
5 Tj. kada čovjek drži Mushaf u kući ili autu s tim ciljem, misleći da će ga samo držanje Mushafa bez njegovog čitanja sačuvati od uroka ili musibeta. (op.prev.)
6 Nevjernika od Kurejšija.
7 Da je Allah Stvoritelj, Opskrbitelj, davalac života i smrti, itd.
8 Time što obožavaju druge mimo Allaha.
