Pitanje: Ja sam muslimanka iz Francuske i tražim pomoć od vas na taj način što ćete upozoriti muslimane u Francuskoj na ono što se dešava u toku učenja rukje, a što smatram da je oprečno šerijatu. Naime učač rukje tvrdi da prebacuje džina iz tijela oboljele osobe u tijelo druge osobe koju nazivaju posrednikom. Kažu da je to moguće učenjem Kur'ana i dove Allahu da im pomogne da džina prebace iz tijela oboljele osobe u tijelo posrednika. Oni tvrde da nema širka u onome što rade te da nema dokaza iz Kur'ana ili sunneta koji takav postupak zabranjuje. Jedne prilike su ustvrdili kako su uhvatili džina da su ga pozvali u islam i pitali o gajb stvarima. Molimo vas da nam pojasnite ovu meselu.
Odgovor:
Ulazak džina u ljudsko tijelo je poznata i pritvrđena stvar. Oko toga se slažu selefi i imami ovoga ummeta, što smo detaljnije pojasnili u fetvi broj 1819.
Međutim ljudi su u ovoj meseli ubacili stvari koje nisu ispravne i uveli puno novotarija. U njoj su idžtihadili neki ljudi koji nisu dostojni idžtihada, pa su tako uvodili jednu stvar za drugom dok nisu dospjeli do nekih stvari koje se nikako ne mogu prihvatiti a puno njih je upalo u novotarije i zablude. Štaviše, neki od njih upadnu i u širk, da nas Allah sačuva od toga.
Prije svega moramo znati neke stvari koje predstavljaju temeljna pravila i osnove u ovoj meseli, a to su:
1. Svijet džina jeste svijet gajba – nevidljivog, a gajb pripada Allahu, tako da nikome nije dozvoljeno da se upušta u gajb stvari ili govori o tome osim sa jasnim dokazom.
2. Osnova kod džina nevjernika jeste da je on kezub – onaj koji puno laže. Pa kada ustvrdi da je prihvatio islam ne postoji ni jedan validan argument da je zaista prihvatio islam osim njegove tvrdnje. Štaviše, mi nismo u stanju da shvatimo ko je istinski musliman od džina. Stoga, ostavi tvrdnje onih koji kažu da su se pokajali i prihvatili islam jer nisi u stanju da spoznaš stvarnu suštinu toga.
Isto tako, kada džin tvrdi da je izašao iz tijela čovjeka ne može se to dokazati na osnovu njegove tvrdnje niti na osnovu činjenice da oboljela osoba više nema simptome bolesti, jer se džin zna sakriti i primiriti u tijelu i ne ezijetiti osobu jedno vrijeme kako bi pomislila da je džin napustio tijelo. A ponekad ustvrdi da je prihvatio islam i da nikome više neće činiti ezijet, a on je u stvari veliki lažov i grješnik.
Puno često se dešava da učač rukje razgovara sa džinom i pita o gajb stvarima pa ga džin obavještava i miskin misli kako mu džin govori istinu i kako ne laže te da je saznao nešto od gajb stvari. Neki učači pitaju džina o stanju bolesnog, ko ga je opsihrio, koliki je broj džina u tijelu. Koja su njihova imena, koja je njihova vjera, itd, te ga džin obavještava a učač mu vjeruje pored toga što je osnova da džin nevjernik puno laže.
3. Liječenje od sihra i džinskog dodira biva šerijatskim načinima i metodama a ne novotarijama i izmišljenim stvarima, a kamoli širkom i potpomaganjem džinima. Kaže šejh Bin Baz, rahimehullah: „Liječenje od svih bolesti sihra biva šerijatski dozvoljenim načinima i metodama, poput učenja Kur'ana, puhanjem bolesne osobe prilikom učenja ajeta, šerijatskim dovama i tome slično.“ (Fetava islamijje 1/30)
Onaj ko tvrdi da je prebacio džina iz tijela bolesne osobe u tijelo posrednika nema ništa od dokaza osim svoju tvrdnju. Odakle on zna da je džin prešao iz jednog tijela u drugo? I šta zna, možda je drugi džin opseo takozvanog posrednika a učač misli da se radi o džinu oboljele osobe.
I ko je ovim ljudima rekao da je učenje Kur'ana i dove metod putem kojeg se džin prebacuje iz jednog u drugo tijelo? Ko ih je od učenjaka i imama pretekao u tome?
I potom, da li se isto tako i posredniku treba učiti rukja i ponovo naći još jedan posrednik da se džin prebaci u njegovo tijelo? Ili će džin ostati kod njega, ili će možda izaći bez posrednika?
Nema nikakve sumnje da ovakav postupak nema nikakvog utemeljenja u šerijatu i da ga zdrav razum ne može prihvatiti.
I na kraju, koja je fajda od prebacivanja džina iz jednog u drugo tijelo osim onoga što su oni umislili da je korist a što je obmana. A i kada bi se ta korist ostvarila opet bi to bilo uz stvari koje su širk i novotarija.
Njihova tvrdnja da su uhvatili džina i da su ga pozvali u islam i da je on prihvatio islam jeste samo tvrdnja za koju ne postoji nikakav dokaz, jer se radi o gajb stvarima koje zna samo Allah. Stoga je takva tvrdnja batil a njihovo ispitivanje džina o gajb stvarima predstavlja širk jer gajb zna samo Allah.
Učenjaci Stalne komisije za fetve su upitani da li džini znaju gajb, pa su odgovorili: „Svijet gajba je od specifičnosti Allahovog rububijeta (gospodarstva). Gajb nebesa i zemlje ne zna niko drugi osim Allaha. Kaže Uzvišeni:
وعنده مفاتح الغيب لا يعلمها إلا هو
„I kod Njega su ključevi gajba i niko ih mimo Njega ne zna.“
I kaže Uzvišeni:
قل لايعلم من في السماوات والأرض الغيب إلا الله
„Reci: Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna gajb.“ (Neml, 65)
Džini ne znaju gajb, dokaz tome su riječi Uzvišenog o Sulejmanu alejhis-salatu ves-selam:
فلما قضينا عليه الموت ما دلهم على موته إلا دابة الارض تاكل منساته فَلَما خَر تَبيَنَتِ الْجِن أَنْ لَوْ كَانُوا يَعْلَمُونَ الْغَيْبَ مَا لَبِثُوا فِي الْعَذَابِ الْمُهِينِ
„A kada smo odredili da umre, samo ih je crv iz zemlje koji je bio rastočio štap njegov – uputio na smrt njegovu. I kada se on srušio, džini shvatiše, da ne bi u patrnji ponižavajućoj ostali, da su gajb znali.“ (Sebe, 14)
Onaj ko tvrdi da poznaje gajb on je nevjernik jer poriče Kur'an.“ (Fetve Stalne komisije za fetve 2/6)
Ovo što pomenuti učači rade potpada pod značenje istimta'a (međusobnih usluga) a koje se spominje u riječima Uzvišenog:
وَيَوْمَ يَحْشُرُهُمْ جَمِيعًا يَا مَعْشَرَ الْجِنِّ قَدِ اسْتَكْثَرْتُمْ مِنَ الْإِنْسِ وَقَالَ أَوْلِيَاؤُهُمْ مِنَ الْإِنْسِ رَبَّنَا اسْتَمْتَعَ بَعْضُنَا بِبَعْضٍ وَبَلَغْنَا أَجَلَنَا الَّذِي أَجَّلْتَ لَنَا
„A na Dan kada On sve sakupi: ‘O skupino džina vi ste mnoge ljudi zaveli!?’ Gospodaru naš, reći će ljudi, štićenici njihovi, mi smo jedni drugima usluge pružali i stigli smo do roka našeg kojeg si nam Ti odredio.“ (En'am, 128)
Šejhul-islam Ibn Tejmije kaže: „Kaže imam Begavi: ‘Međusobna usluga džina i ljudi se ogleda u tome što su ih džini obavještavali o sihru, vradžbinama i što su im uljepšavali stvari koje su im prikazivali, a ljudi bi im se s druge strane pokoravali u onome što su im oni uljepšavali od zablude i grijeha.’ Muhammed ibn K'ab kaže: ‘To je pokornost jednih drugima i međusobno poklapanje.'” Potom kaže Šejhul-islam: “A od međusobnih usluga džina i ljudi jeste i upotreba džina u cilju obavještavanja o gajb stvarima kao što to rade vračari. Među ljudima ima onih koji na taj način žele ostvariti neki dunjalučki cilj od pozicije u društvu, sticanja imetka i tome slično. A od međusobnih usluga spada i to što ljudi traže od džina da im donesu neke stvari od jela, odjeće i tome sličnih stvari. Pa im džini kad-kad donesu nešto od toga, a kad kad im ukažu na skriveno blago i tome slično.“ (Medžmu'ul fetava 13/80)
Kaže šejh Omer Sulejman Eškar, rahimehullah:
„Ponekad dođu šejtani, ne putem vesvese, već na taj način što se prikažu u obliku čovjeka. Ponekad čovjek čuje glas a ne vidi tijelo, ponekad se prikažu u čudnim oblicima. Ponekad kažu da su džini, a ponekad lažu i govore da su meleki, ponekad sebe nazivaju ljudima gajba a ponekad tvrde da su iz svijeta gajba. Oni se obraćaju nekim ljudima i obavještavaju ih direktno ili posredstvom osobe koja se naziva posrednikom kojeg opsjednu i govore njegovim jezikom. A ponekad odgovara na taj način što piše na papiru. Ponekad urade i više od toga pa ponesu čovjeka u zrak i prebace sa jednog na drugo mjesto. Možda mu donesu i neke stvari koje traži, ali to šejtani ne rade osim onima koji su u zabludi, koji ne vjeruju u Allaha, Gospodara nebesa i Zemlje, ili pak onima koji rade velike i teške grijehe. Možda se pomenuti ljudi kojima džini rade te usluge pretvaraju da su dobri i pobožni ljudi, ali u suštini oni su od ljudi koji su u najvećoj zabludi i koji su najveći pokvarenjaci.” (Svijet džina i šejtana str. 93)
Štaviše, ideja o posredniku je u osnovi prisutna kod savremenih bezbožnika koji tvrde da su u stanju da stupe u kontakt sa nevidljivim svijetom i da prizovu duše putem osobe koju nazivaju posrednikom. O njima i njihovoj zabludi je detaljno govorio doktor Muhammed ibn Muhammed Husejn, rahimehullah, u svom djelu Er-ruhijje el hadise. Ko želi saznati više može se vratiti na pomenuto djelo a i sam doktor Eškar je puno citata iz te knjige naveo u svom djelu Svijet džina i šejtana.
Rezime gore navedenog jeste da pomenuti postupak nema nikakvog utemeljenja u šerijatskim metodama učenja rukje već da je on u osnovi prisutan kod savremenih bezbožnika i njihovim lažima i spletkama da kontaktiraju sa dušama.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedžid
Izvor originala fetve: https://islamqa.info/ar/
Prevod i naslov: Menhedž
