Naslovna Akida Pitanje u vezi fetve Islamske zajednice u BiH o dozvoli uzimanja kamatnog...

Pitanje u vezi fetve Islamske zajednice u BiH o dozvoli uzimanja kamatnog kredita za kupovinu stana

172
SHARE
fetve

Pitanje: Da li je pomenuti postpak Islamske zajednice djelo kufra koje izvodi iz vjere?

Odgovor: Prije nego li odgovorimo na pomenuto pitanje važno je pojasniti nekoliko bitnih stvari.

Prvo: Nema razilaženja među islamskim učenjacima da onaj ko svjesno ohalali ono što je koncenzusom zabranjeno ili pak zabrani ono što je koncenzusom dozvoljeno, da je takav počinio djelo kufra koje ga izvodi iz Allahove vjere. Šejhul islam Ibn Tejmije, rahimehullahu teala, kaže: „Kada čovjek ohalali nešto što je po koncenzusu haram, ili oharami nešto što je po koncenzusu halal, ili promjeni šerijat oko kojeg postoji koncenzus, postaje nevjernik i otpadnik po slaganju svih islamskih pravnika.“Medžmu'ul fetava 3/267.

Drugo: Učenjaci su takođe složni da nužda (darura) dozvoljava ono što je u osnovi zabranjeno. Otuda dolazi i usulsko pravilo: Ed-darurat tubihu el mahzurat – darura (nužda) dozvoljava ono što je u osnovi zabranjeno. Na ovo pravilo ukazuju mnogobrojni šerijatski tekstovi iz Allahove Knjige i sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Treće: Nepravda je i zulum pripisati Islamskoj zajednici generalno dozvoljavanje kamate. To zbog toga što su oni jasno na početku svoje fetve obznanili da je kamata haram. Na početku njihove fetve stoji: „Općepoznato je da islam izričito zabranjuje kamatu. U Kur'anu stoji: „A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.“ (Al-Baqara, 275.)

Da su generalno ohalali kamatu onda tu ne bi bilo nikakve polemike oko toga da bi pomenuto djelo bilo djelo kufra koje izvodi iz islama.

Dakle, Islamska zajednica nije generalno ohalalila kamatu, već je ohalalila uzimanje kamate u jednom obliku, a to je uzimanje kamatnog kredita radi rješavanja problema stambenog pitanja smatrajući to nuždom radi koje se čovjeku dozvoljava uzimanja kamatnog kredita, pozivajući se na pravilo koje smo spomenuli da nužda dozvoljava ono što je u osnovi zabranjeno.

Ovdje u stvari i leži srž problema, a to je svrstavanje stambenog pitanja generalno pod pojam darure bez pojašnjenja da onaj ko je u stanju ovo pitanje riješiti na drugi način, poput plaćanja kirije na primjer, nije mu dozvoljeno uzimanje kamatnog kredita.

Uzimanje kamatnog kredita bi potpalo pod pojam darure kada bi osoba ostala bez krova nad glavom i ne bi bila u stanju riješiti taj problem na bilo koji drugi dozvoljen način osim putem uzimanja kamatnog kredita. U takvoj situaciji bi rekli da se njoj dozvoljava pomenuta stvar zbog nužde. Ali su ovakvi primjeri, bar kada je riječ o našim prostorima, dosta rijetki.

Takođe, neipravno je pozivati se na fikhsko pravilo da potreba ima snagu nužde, jer nije svaka potreba na stepenu nužde. Stoga pravnici kada govore o pomenutom pravilu kažu da potreba koja je na stepenu nužde jeste ona koju čovjek može podnijeti ali čovjeku pričinjava veliku poteškoću. Dakle, ne bilo kakvu poteškoću već veliku poteškoću radi koje zapada u veoma teško stanje. Ukoliko bi došao u životnu opasnost ili pak rizik za svoju egzistenciju i tome slično onda bi to bilo stanje nužde. To je ono što razlikuje nuždu (darura) od potrebe (hadže) u šerijatu. Nužda se ne može podnijeti dok potrebu (hadže) dijelimo na onu koja se može podnijeti bez velike poteškoće, i takva potreba ne opravdava činjenje harama, i potrebu koja se može podnijeti ali je u njenom podnošenju velika poteškoća, to je potreba koja se uzdiže na stepen nužde.

Pomenuta fetva islamske zajednice se ne poklapa sa činjeničnim stanjem na terenu, naprotiv ona će samo biti iskorišćena od strane srednjeg sloja ljudi, a posebno onih na zapadu, koji žele brže srediti svoje stambeno pitanje, a kojima plaćanje kirije ne predstavlja nikakav veći problem, a uz to veliki broj njih već posjeduje svoje kuće u svojoj matičnoj zemlji, pa će uzimati kredit oslanjajući se na pometu fetvu.

Zbog svega gore navedenog kažemo da je pomenuta fetva pogrešna i pogubnajer će biti zloupotrebljena od strane jednog dijela ljudi, ali, pored toga, nije dozvoljeno smatrati nevjernicima one koji su je izdali, zbog postojanja te'vila (pogrešnog shvatanja i tumačenja šerijatskih tekstova).

Et – tevilus-saig (tevil koji se može uzeti u obzir) jeste jedna od prepreka u tekfiru koja se mora uzeti u obzir. To je tevil koji se u osnovi vraća i bazira na šerijatskim tekstovima ali su oni pogrešno shvaćeni od strane mute'evvila (osobe koja ih je protumačila).

Kada bi tekfirili svaku osobu koja je upala u ovaj tevil onda bi morali protekfiriti veliki broj ljudi, šta više i jedan dio učenjaka, jer je među učenjacima bilo onih koji su dozvoljavali neke oblike kamate ne smatrajući to kamatom, bilo je i onih koji su dozvolili neka zabranjena pića ne svrstavajući ih pod pojam alkohola itd.
Onaj ko želi detaljnije saznati o ovome neka se vrati na knjigu Selasinija, poglavlje o preprekama u tekfiru.

Stoga je generalan tekfir zbog ove stvari menhedž gulata (onih koji pretjeruju u vjeri). 

Savjetujemo one koji su izdali ovu fetvu da se boje Allaha i još jednom preispitaju svoj stav kako na Sudnjem danu ne bi nosili dva bremena:
– breme ove pogrešne fetve i
– breme onih koji budu radili po njoj a koji će ovu fetvu uzimati kod Allaha kao dokaz na Sudnjem danu.

Odgovorio: Idriz Bilibani
Izvor: stazomislama.com