Naslovna Fetve Ponavljanje Hadžda: Da li je bolje obaviti dobrovoljni hadž ili udijeliti sadaku?

Ponavljanje Hadžda: Da li je bolje obaviti dobrovoljni hadž ili udijeliti sadaku?

452
hadž

Ponavljanje Hadžda

Mnogi ljudi sa Arapskog poluostrva a naročito iz Saudije se ovih dana pripremaju da putuju ka svetom mjestu radi obavljanja hadža.

Hadž je, po konsenzusu učenjaka, osnova koju je svaki musliman obavezan obaviti ako je u mogućnosti i ako ispunjava za to uslove. To je jedan od pet ruknova na kojima islam opstoji po konsenzusu, a onaj ko negira njegovu obaveznost postaje kafirom po konsenzusu.

Opskrbljivanje dobrim je dobro djelo. Kaže Uzvišeni: „A onaj ko dobrovoljno uradi hajr, pa Allah je Zahvalan i Sveznajući.“ (Bekare, 158)

Postoje nafile koje se tiču pojedinca, kao što je namaz i post. Od ovih ibadeta ima korist onaj ko ih uradi i niko drugi, i najčešće drugi nemaju štete od ovoga, a niti se direktno na njih vraća korist od toga. A ima i nafila koje koriste ljudima i čije dobročinstvo i hajr obuhvata i druge, kao što je sadaka i dobročinstvo, pa što više čovjek povećava ova djela to je bolje za njega, a uz to koristi i drugima.

I zato je rečeno: “Nema pretjerivanja u hajru”, iako i ovo nije sasvim uopštena stvar.

Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio S’adu ibn Ebi Vekasu kada je oporučio sav svoj imetak, da zadrži jedan dio i da je to bolje za njega. Hadis bilježe Buharija i Muslim.

U dva Sahiha stoji o događaju onih koji su izostali iz bitke na Tebuku i nakon što su primili vijest o primanju njihove tevbe. Rekao je K’ab ibn Malik: ”O Allahov Vjerovjesniče, kao vid zahvalnosti zbog primanja moje tevbe, ja ću govoriti samo istinu, i dat ću sav svoj imetak Allahu i Njegovom Poslaniku”, pa mu je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: ”Zadrži dio svoga imetka, to je bolje za tebe.” (Buharija, 2757)

Postoji još jedna vrsta nafile, koja se ne veže samo za pojedinca, nego se veže i za ostale ljude zbog prisustva drugih ljudi na tom istom mjestu ili nečeg drugog.

Hadž i umra pripadaju ovoj vrsti (ibadeta), zato što su obredi određeni i vrijeme ograničeno, niti se može ubrzati niti odgoditi.

I svaki razuman čovjek zna da kada bi mali procenat muslimana obavio hadž, od onih koji prije nisu obavili, da pretpostavimo da to bude 1:100, broj ljudi koji bi istovremeno bili na Arefatu bi bio 12 miliona hadžija; ne bi bilo dovoljno mjesta za sve i mnogi od njih bi propustili hadž, ili bi neminovno  jedni druge ezijetili (jedne druge ometali, uznemiravali, op.rec).

I zato je hadžija danas (0,1%) tj. jedan od hiljadu stanovnika, a to bi značilo da bi narodu poput Indonezije (200 miliona) trebalo 1000 godina da bi mogli svi obaviti hadž. Naravno ovo je samo teoretski proračun.

Ako ovome dodamo i kakve su poteškoće svake godine zbog velikih gužvi zbog kojih ovaj farz gubi svoj smisao i svoju svetost, a pretvara se u viku, galamu, guranje i rasprave. Slučajevi da stotine ljudi preseli ispod nogu njihove braće stalno se ponavljaju, a svi oni su u stanju obavljanja jednog od Allahovih farzova.

Ovo je zaista mnogo tužna stvar!

Čak iako pretpostavimo da je iman uvijek razlog ovog putovanja (hadža), pa kako može musliman koji živi u blizini ovog mjesta da bude nemaran spram teških posljedica koje se dešavaju sa obavljanjem hadža svake godine, ili svake druge godine, i kako može zanemariti svoju braću muslimane koji dolaze iz daleka, koji obavljaju hadž kao farz a ne nafilu, od staraca, žena, slabih, siromašnih i bolesnih, a da ga o teme nije briga, samo mu je stalo da nastavi da obavlja hadž onako kako je navikao? [autor cilja na muslimane u Saudijskoj Arabiji i iz drugih država svijeta koji svake godine idu i obavljaju dobrovoljni hadž, onemogućavajući tako drugim muslimanima da obave svoj prvi, obavezni hadž, op. Menhedž)

Da bi ovo postigao (da bi otišao na dobrovoljni hadž, op.M) možda će i falsifikovati dozvolu, možda i bude lagao, možda posudi novac, ili ostavi svoju porodicu koja je u potrebi za njim, ili mu putovanje radi hadža postalo samo vid provoda, užitka ili samo druženje sa svojim prijateljima.

Ako organizacije sad ne dozvoljavaju često obavljanja hadža osim nakon 5 godina, ovo je u skladu sa odlukom Komisije učenjaka za fetve u Kraljevini (Saudiji) da bi se time organizovao hadž i olakšalo onima koji žele izvršiti ovu obavezu, došlo je u hadisu oko čije vjerodostojnosti postoji nesuglasnost, od Ebu Seida el-Hudrija, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Rekao je Allah: ‘Rob kojem sam ja dao zdravlje i povećao opskrbu, pa mu prođe pet godina a on ne obavi hadž, zaista mu je uskraćeno mnogo dobra.’ (Sahihul-Džami’, 1909)

Pa ako je zdravlje i imućnost, a pod to potpada i sigurnost prilikom putovanja, od stvari o kojima se treba voditi računa, iako su to stvari koje se vraćaju na samog pojedinca, onda je neminovno da se vodi računa i o drugim ljudima, o njihovim pravima i potrebama a među njima spadaju i njegova braća muslimani na hadžu koji traže ono što i on traži.

Mnogi ljudi (koji su već obavili hadž i koji često odlaze da obeve nafilu, tj. dobrovoljni hadž, op. M) reći će: Pa, kako moja prisutnost može nekome štetiti, a ja sam samo jedna jedinka!? I kako moje odsustvo može koristiti?

Ovo je čudno razmišljanje, koje može biti znak velikog egoizma i odsustva osjećaja odgovornosti.

Kada bi svako ko je pročitao ove redove i uzeo na sebe da će novac koji je pripremio za svoj nafilu (dobrovoljni) hadž udijeliti kao sadaku svojoj braći muslimanima, i udijelio kao sadaku svoje mjesto koje bi zauzeo kada bi otišao na hadž svejedno na Mini, Arefatu, Muzdelifi, kod Ka’be, kod Džemreta, na putevima ili u prevoznim sredstvima, onda bismo zaista mogli da uradimo nešto po pitanju velike gužve, kao i po pitanju olakšanja obavljanja hadža, kao i to da muslimani budu pošteđeni svađa i ubijanja jedni drugih prilikom obreda.

Sadaka u iznosu cijene hadža je bolja u ovakvim slučajevima, kada su potrebe muslimana za novcem velike, kao što su prirodne nezgode koje se dešavaju u islamskim zemljama od zemljotresa, ili gladi, ili ratova koji ne prestaju već desetinama godina.

Spomenuo je Ibn Muflih u “El-Furu’u” da je imam Ahmed upitan: Da li će čovjek obaviti hadž koji mu je nafila ili će sa tim imetkom spojiti rodbinske veze? pa je odgovorio: ”Ako su (rodbina) u potrebi za imetkom, meni je draže da njima to udijelim.” (2/497)

Prenio je Ibn Hani u ovoj meseli da je imam Ahmed rekao: ”Imetak će udijeliti gladnim stomacima.” U Zuhdu od imama Ahmeda se prenosi od Hasena (el-Basrija ) da je rekao: ”Neko od ljudi kaže: ‘Obaviću hadž, obavitću hadž, iako sam već obavio!’ Daj to svojoj rodbini, udjeli dužniku, lijepo se odnosi prema svome komšiji.”

U knjizi Sifetu-Safve od Ibn el-Dževzija stoji: ”Zaista je sadaka bolja od hadža i od džihada.” Veki’a prenosi od Sufjana, a on od Ebi Miskina da je rekao: ”Za čovjeka koji često obavlja hadž, učeni su smatrali da je sadaka za njega bolja.” Isto se prenosi i od imama Nehai’a.

Rekao je šejhul-islam Ibn Tejmije u Fetava-l-kubra: ”Hadž koji se obavi na propisan način je bolji od sadake koja nije obavezna, ali ako čovjek ima rodbinu koja je u potrebi za imetkom, onda je bolje udjeljivanje sadake njima, kao i da postoje ljudi kojima je neophodno udjeljivati.” (4/465)

U ovakvim slučajevima kada se hadžije susreću sa mnogim problemima prilikom obavljanja obreda zbog neznanja, gužve, loše organizacije i slično ovome, onda je još preče imetak udijeliti.

Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Omeru radijellehu anhu: ”O Omere, ti si jak čovjek, zato se nemoj gurati sa drugima kada budeš kod kamena (Hadžerul-esveda), pa da time ezijetiš (uznemiravaš) onoga koji je slab, ako budeš sam onda mu se približi, a ako ne, onda se prema njemu okreni i izgovaraj tehlil i tekbir.” (Nejlul-Evtar, 5/114)

Od Ibn Abbasa  se prenosi da je rekao: ”Ako nađeš da na Ruknu ima gužve, produži i nemoj stajati.”

Menbuz ibn Sulejman prenosi od svoje majke da je ona bila kod Aiše, majke pravovjernih, radijellahu anha, pa je kod nje ušla njena štićenica i rekla: O majko pravovjernih, uradila sam tavaf oko Ka’be sedam puta, pa sam Rukn dotakla dva ili tri puta, pa joj je Aiša radijellahu anha rekla: Ne bila nagrađena od Allaha, ne bila nagrađena od Allaha (u vidu dove), guraš se sa muškarcima, što nisi donijela tekbir i produžila?

Od Aiše, čerke S’ada ibn Ebi Vekasa, prenosi se da je rekla: „Moj otac nam je govorio: ‘Ako nađete slobodno mjesto od ljudi, onda dodirnite (Hadžerul-esved), a ako ne, onda donesite tekbir i produžite.'“

Abdur-Rezak je zabilježio u svom Musanefu od Ata a on od Ibn Abbasa da je rekao: ”Bilo je pokuđeno gurati se kod Hadžera (Crnog kamena), da ezijetiš muslimana ili da te on ezijeti.”

Od Se’ida ibn Ebi Taia se prenosi da je rekao: „Vidio sam Hasena da je došao do Hadžera, pa je vidio gužvu i nije ga dodirnuo, pa je dovio i zatim došao kod Mekama (Mekami-Ibrahima) i klanjao kod njega dva rekata”.

Ovo nije ograničeno samo na Rukn ili Hadžer, nego je ovo uopšteno pravilo da sve ono što prouzrokuje poteškoću ljudima, na čovjeku je da to ostavi.

Da, postoje slučajevi kada je hadž za čovjeka preči, ili da mu je to obaveza iz nekog drugog razloga mimo osnovne obaveznosti, poput onoga koji ode kao mahrem svojoj ženi ili nekom od njegovih bližnjih, ili kao saputnik svome ocu koji je star, ili da je odgovoran za pribavljanje koristi hadžijama, svejedno se radilo o dunjalučkim ili vjerskim potrebama, ali i pored ovoga ogromna većina od onih koji obavljaju hadž nisu od spomenutih.

Ja zaista priželjkujem od šejhova, daija, muftija, velikih učenjaka, posebno od muftije Saudije da se ozbiljnije pozabave ovom temom i da neprestano upućuju pozive dobrim ljudima iz ove zemlje i da obezbjede sebi i svojoj braći tako što će udijeliti sadaku u iznosu svoga hadža, a posebno nakon što je Stalna komisija za fetve izdala fetvu po ovom pitanju.

A Gospodar Uzvišeni će zbog njihovog nijeta upisati kao dobro djelo, da daju prednost njihovoj braći koja nisu obavila hadž koji im je obaveza, i da sa njihovim obavljanjem nafile ne budu sebeb (uzrok), pa makar i indirektno, da se rade veliki grijesi, tako što će neko propustiti hadž od onih kojima je to obaveza, ili da prave gužvu koja će prouzrokovati da neki ljudi poginu, neka se staraju o šerijatskim ciljevima zbog kojih su propisani ovi ibadeti ljudima, možda čovjek obavi nafilu ali to bude uzrok velikoj šteti.

I nije nikako od imanskog bratstva da se udalji od tuđih problema i briga; oni muslimani s kojima se ti gužvaš kod Hadžera, ili u tavafu ili priliko Saja ili kod Džemreta, to su oni koje žališ kada ih gledaš preko ekrana gladne ili izbjegle ili potlačene od strane kafira.

I problem nije u onima od čijeg se prisustva postiže višestruka korist, od njihovog znanja ili dobročinstva, nego je problem u drugima koji sebe bacaju u gužve, koji svoje stvari prostiru na putevima, zakrčuju prolaze i uzrokuju velike štete.

Allah primio od nas i od vas sadaku i oprostio i nama i vama.

Izvorhttps://ar.islamway.net/
Prevod i naslov: Menhedž