Naslovnica Edeb - Odgoj Šerijatski tretman osobe koja javno čini grijeh ili obavještava svoje društvo o...

Šerijatski tretman osobe koja javno čini grijeh ili obavještava svoje društvo o njegovom činjenju

197

Pitanje: Slušao sam hatiba gdje za vrijeme hutbe kaže da Allah, dž.š., neće oprostiti osobi koja se osmjelila da svoje drugove obavještava o svom počinjenom grijehu, a Allah, dž.š., ga je sakrio od javne sramote. Naveo je i hadis Allahovog Poslanika, s.a .v.s. kao potvrdu za svoje riječi. Da li je ovo tačno? Ja, lično, smatram da Uzvišeni Allah, dž.š., oprašta sve grijehe. Istinu govoreći, mene je pogodio neki očaj. Molio bih vas da mi što prije odgovorite na moje pitanje, jer me ova stvar veoma uznemirava i proganja.

Odgovor:

Hvala Allahu, dž.š. Što se tiče tvoje tvrdnje da Allah, dž.š., oprašta sve grijehe, ona je tačna, jer Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

“Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milosti Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti, On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'” (Ez-Zumer, 53)

A što se tiče malih grijeha, njih iskupljuje činjenje raznih oblika pokornosti i izbjegavanje velikih grijeha.

Na to upućuju slijedeći dokazi:

a) Allah, dž.š., kaže:

line quotes

Ako se budete klonili velikih grijeha, onih koji su zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto.

(Kur'an, En-Nisa, 31)

b) Ibn Mesud, r.a., prenosi da je neki čovjek poljubio određenu ženu, a zatim je došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. i obavijestio ga o svom postupku, pa je Uzvišeni Allah, dž.š., objavio sljedeći ajet:

“I obavljaj namaz početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela, zaista, poništavaju hrđava.” (Hud, 114)

Tada je čovjek upitao: “Allahov Poslaniče, da li se ovo odnosi samo na mene?” Allahov Poslanik, s.a.v.s. odgovori: “Za čitav moj ummet.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 503, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2763)

c) Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao:

line quotes

Pet dnevnih namaza i džuma do džume su iskup za ono što se učini između njih, ako se ne počine veliki grijesi.

(Muslim u Sahihu, hadis br. 233)

Primjeri koji govore o dobrim djelima koja iskupljuju male grijehe su mnogobrojni, kao što je post, noćni namaz, uzimanje abdesta i dr. Što se tiče velikih grijeha, oni zahtijevaju posebne i dodatne postupke kako bi se za njih iskupilo, kao što je iskrena tevba, odnosno pokajanje, sprovođenje šerijatskih sankcija nad počiniocima i druge stvari, što možemo vidjeti iz slijedećih tekstova:

1 Ubade ibn Samit, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. u prisustvu grupe svojih ashaba, rekao sljedeće: “‘Učinite mi prisegu da nećete pripisivati Allahu, dž.š., druga, da nećete krasti, da nećete činiti blud, da nećete ubijati svoju vlastitu djecu, da se međusobno nećete lažno potvarati, i da nećete griješiti u dobrom. Ko od vas održi zavjet, Allah, dž.š., će ga nagraditi. Ko bude učinio nešto od nabrojanog, pa se nad njim izvrši sankcija za dotično djelo na ovom svijetu, to će mu biti iskupljenje za učinjeni grijeh. Ko, pak, učini nešto od toga, pa ga Uzvišeni Allah, dž.š., sakrije, biće prepušten Allahovoj, dž.š., volji. Ako bude želio, oprostiti će mu, a ako bude želio, kaznit će ga.’ Mi smo učinili prisegu na navedeno.”

2 Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao: “Bio je jedan od Benu Israila koji je ubio 99 osoba, pa je izašao da se raspituje za najučenijeg čovjeka na svijetu. Došao je do jednog rahiba – isposnika – i upitao ga: ‘Ima li za mene oprosta kod Allaha, dž,.š. ?’ Na to mu rahib reče da za njega nema oprosta. On ga nakon tog odgovora ubi. Zatim se ponovo počeo raspitivati za najučenijeg čovjeka na svijetu. Uputiše ga na jednog učenjaka koji mu reče: ‘Idi u tu i tu zemlju!’ Smrt ga zadesi na putu, gdje se okrenuo i povio svojim prsima prema tom mjestu. Oko njega nasta spor između meleka milosti i meleka kazne. Pa je Allah, dž.š., naredio zemlji dobra da se približi, a zemlji grijeha da se udalji, zatim je naredio melekima da izmjere razdaljinu između njih. Meleki to uradiše i nađoše da je bliži zemlji dobra samo za jedan pedalj, te mu Allah, dž.š., oprosti njegove grijehe.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 3283, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2766)

Ako sahibija grijeha umre ne pokajavši se za svoje grijehe, u slučaju da se radi o širku, odnosno pripisivanju Allahu, dž.š., druga, njega Allah, dž.š., neće oprostiti na ahiretu. Ako se, pak, radi o grijehu koji je manji od širka, njegov sahibija je prepušten Allahovoj, dž.š., volji. Ako bude htio, oprostit će mu, a ako bude htio, kaznit će ga.

a) Allah, dž.š., kaže:

“Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostit će manje grijehe od toga, kome On hoće.” (En-Nisa, 48. i 116)

b) Ibn Omer, r.a., kaže: “Čuo sam Allahovo g Poslanika, s.a.v.s. gdje veli: ‘Vjernik će se približiti svome Gospodaru dok ga ne stavi pod Svoju zaštitu. Zatim će ga primorati da prizna svoje grijehe pitajući ga: ‘Znaš li za taj i taj grijeh?’ ‘Znam, moj Gospodaru, znam’ – odgovorit će on. Uzvišeni Allah, dž.š., će reći: ‘Sakrio sam ti ga na dunjaluku, a danas ti ga opraštam.’ Zatim će se njegova sahifa dobrih djela smotati. Što se tiče drugih ili nevjernika, povikat će se pred svjedocima: ‘Ovo su oni koji su slagali na svoga Gospodara. Neka je Allahovo, dž.š., prokletstvo na nasilnike i nevjernike!'” (Buhari u Sahihu, hadis br. 4408, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2768)

Tvoje izjavljivanje i izražavanje očaja nije dozvoljeno zbog slijedećih razloga i argumenata:

1 Uzvišeni Allah, dž.š., kaže:

“Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milosti Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'” (Ez-Zumer, 53)

“… A milost Moja obuhvata sve…” (El-A'raf, 156.)

2 Ebu Musa el-Eš'ari, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s. da je rekao:

“Uzvišeni Allah, dž.š., noću pruža Svoju Ruku da oprosti onima koji su griješili danju, a danju je pruža da oprosti onima koji su griješili noću. To će trajati sve dok Sunce ne izađe sa zapada (kao jedan od velikih predznaka Sudnjeg dana).” (Muslim u Sahihu, hadis br. 2759)

3 Tvoje prepričavanje počinjenog grijeha i njegovo javno iznošenje pred tvojim prijateljima je zabranjen čin koji se ubraja u velike grijehe. On spada u kategoriju širenja nemorala među ljudima i davanja podstreka za činjenje zla, kao i zavođenje drugih da počine isti grijeh. U tom postupku se još krije i umanjivanje opasnosti grijeha, kao i znak njegovog omalovažavanja. Počinilac grijeha na taj način kalja svoj ugled i svoju čast prepušta drugima da o njoj razglabaju. Zbog svega toga Šerijat je iskazao žestoku mržnju i odbojnost prema ovom činu, kao što stoji u slijedećem hadisu:

Ebu Hurejre, r.a., kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a. v. s. kako veli: ‘Čitavom mom ummetu će biti oprošteno, osim onima koji budu javno činili grijehe. U javno razotkrivanje grijeha spada i to da čovjek noću radi neko zlo djelo, zatim osvane, a Allah, dž.š., mu ga sakrije. Zatim on kaže: ‘O ti…, ja sam sinoć uradio to i to!’ Kad je zanoćio, Allah, dž.š., je sakrio njegovo djelo, a ujutro on otkriva ono što je Allah, dž,š., sakrio!’ (Buhari u Sahihu, hadis br. 5721, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2990)

Šejh Ibn Usejmin, r.a., kaže: “Postoji i treća kategorija koja je ogrezla u porocima i nemoralu, bestidna i nepokorna. Ljudi koji spadaju u tu kategorije hvališu se sa svojim činjenjem zinaluka, da nas Allah, dž.š., sačuva takvog postupka! Pričaju kako su putovali u tu i tu zemlju radi nemorala i zinaluka i kako su imali nedozvoljeni odnos sa nekoliko žena i slične situacije, poprativši sve to izrazima ponosa i oholosti. Ovakve osobe se moraju pozvati da učine pokajanje. Ako se ne pokaju, onda se treba izvršiti smrtna presuda nad njima. Stanje čovjeka koji se hvali i ponosi sa bludnim životom nužno govori da ta osoba odobrava i dozvoljava blud. Onaj ko to dozvoli postaje nevjernikom.” (Ibn Usejmin, Šerhu rijadis-salihin, 1/116)

Nakon svega iznešenog, mi ti savjetujemo da učiniš iskreno pokajanje Uzvišenom Allahu, dž.š. U slučaju da budeš iskušan sa nekim od grijeha, nemoj ga javno iznositi i ponositi se njime. Treba da osjetiš i primijetiš veličinu Onoga prema kome si se ogriješio, da zatražiš oprosta za svoj grijeh, da plačeš na učinjenoj pogrešci i da se popraviš u Allahovoj, dž.š., vjeri. Posebno se pazi da te ne snađe očaj i beznađe u Allahovu, dž.š., milost! Ako se budeš držao Allahove, dž.š., vjere, raduj se dobru i na dunjaluku i na ahiretu! Molimo Allaha, dž.š., da nas sve zajedno uputi na ono što On voli i sa čim je zadovoljan. Neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika, s .a.v.s.

Iz knjige: Fetve – ahlak, odgoj, društveni problemi, br. pitanja: 3365.
Autor knjige: šejh Salih el-Munedždžid
Fetve šejha Munedždžida čitaj ovdje.
Priprema i naslov: Menhedz