Imam Ibn Hišam u svom poznatom djelu navodi sljedeće:
Zabilježeno je da je ‘Utbe b. Rabi'a, inače vrlo ugledan i poštovan čovjek, jedanput, sjedeći među Kurejšijama dok je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sam bio u Hramu, rekao: „Hoćete li, Kurejšije, da ja odem do Muhammeda i da s njim porazgovaram? Iznijeću mu više prijedloga i on će vjerovatno neke od njih prihvatiti. Šta god da prihvati, mi ćemo se s tim složiti, ali da nas se prođe!“
Bilo je to neposredno nakon Hamzinog ulaska u islam kada su vidjeli da se broj muslimana stalno povećava. „Svakako, Ebul-Velide!“, odgovorile su Kurejšije. „Otiđi do njega i porazgovaraj s njim!“
‘Utbe je odmah ustao, otišao do Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sjeo pored njega.
„Bratiću“, rekao mu je, „ti si, kao što znaš, vrlo ugledan član našeg plemena i po svom porijeklu među nama zauzimaš značajno mjesto. Međutim, svom narodu dolaziš s vrlo opasnom stvari kojom razbijaš njihovo jedinstvo, potcjenjuješ njihova shvaćanja i vrijeđaš običaje njihovih predaka! Stoga me slušaj! Ja ću pred tebe iznijeti više prijedloga, a ti o tome dobro razmisli. Nadam se da ćeš bar nešto prihvatiti!“
„Reci, Ebul-Velide!“, odgovorio mu je Poslanik, „slušam te“.
„Bratiću“, nastavio je ‘Utbe, „ako time što nudiš narodu želiš postići bogatstvo, mi ćemo ti sakupiti našega blaga tako da ćeš biti najimućniji među nama! Ako pak želiš položaj, imenovat ćemo te našim prvakom i ništa nećemo uraditi mimo tebe, a ako hoćeš vlast, proglasit ćemo te svojim kraljem! Isto tako, ako je taj što ti dolazi demon, kojeg ti vidiš, a kojeg nisi u stanju odagnati od sebe, mi ćemo ti potražiti lijeka, i za to uložiti svoj imetak sve dok te ne spasimo od njega. Ta možda je džinn-pratilac savladao čovjeka da bi se gojio na njegov račun!“
Sve dok je ‘Utbe govorio, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je mirno slušao. Potom je rekao:
„Jesi li završio, Ebul-Velide?“
„Jesam“, odgovori on.
„Sada ti čuj mene!“, nastavio je Poslanik. „U ime Allaha, Milostivog, Svemilosnog“, započeo je, “Ha Mim. Objava je od Milostivog, Svemilosnog, Knjiga čiji su ajeti jasno izloženi. Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vjesnik radosnih vijesti i opomena – pa opet većina njih glavu okreće, neće ni da čuje. ‘Srca naša su’, govore oni, ‘pod pokrivačima, daleko od onoga čemu nas ti pozivaš.“ (Fussilet, 1 – 5).
Poslanik mu je i dalje učio ovu suru, a on je šutio. Zabacio je ruke za leđa i oslonjen na njih pažljivo slušao. Poslanik se zaustavio na riječ koja je označavala sedždu i pao ničice na tle. „Jesi li čuo, Ebul-Velide, jesi li čuo?!“, pitao ga je. „Pa eto ti, kako hoćeš!“
(Poslanikov životopis od Ibn Hišama (54 str.) prevod na bosanskom)
Čime nas podučava Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim postupkom?
1- Podučava nas tome da ne smijemo udovoljavati prohtjevima nevjernika.
2- Podučava nas tome da ne smijemo pokleknuti pred ponudama nevjernika.
3- Podučava nas tome da ne smijemo popuštati u vjeri, ma zbog kojeg cilja.
4- Podučava nas tome da za muslimana nema ništa vrjednije od njegove vjere.
5- Podučava nas tome da se ne smije dolaziti do cilja popuštanjem u vjeri.
Još mnogo toga možemo izvući iz postupka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali je ovo dovoljno. S tim što bih ovdje želio da istaknem jednu vrlo bitnu i opasnu stvar u vjeri, a to je peta tačka koju smo malo prije spomenuli: „Ne smije se dolaziti do cilja popuštanjem u vjeri“.
U ovome je odgovor onima koji danas uporno nastoje da kroz ulazak u parlament i pozivanje drugih muslimana na glasanje poprave stanje u društvu i postignu velike koristi kako to oni tvrde! Baš kada su Poslanik i njegovi ashabi imali najviše potrebe da obezbjede sigurnost tek počeloj islamskoj da'vi i mladim muslimanima, jer su bili tlačeni i zlostavljani od strane Kurejšija, baš tada i znajući to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbija vlast koju mu nude njegovi okorjeli neprijatelji, zbog toga što mu u
zamjenu traže da ne vrijeđa njih i njihovu vjeru!
Za razliku od njega, sallallahu alejhi ve sellem, ovi danas niti su u stanju potlačenosti u kakvoj su Poslanik i ashabi bili, nit im se nudi vlast kao što su njemu nudile Kurejšije, već najviše što im se u tim demokratskim sistemima nudi i što tim glasanjem mogu postići su stolica ili dvije u parlamentarnoj skupštini! Ali u zamjenu za te dvije/tri stolice od njih ne samo da se ne traži da ne vrijeđaju njihovu demokratiju i sekularizam, naprotiv traži im se da ih poštuju, prihvataju, prijateljuju sa njihovim primjenjivačima, neprijateljuju prema onima koji to odbacuju, i čak da donose zakone u skladu s njihovim osnovama!
Pa kako to da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odbije vlast samo zato što nije htio odustati od jednog vjerskog propisa i obaveze, a to je kuđenje nevjerničke vjere i njenih sljedbenika; iako je znao i posmatrao šta se sve od mučenja i ezijećenja dešava muslimanima?! Dok vi rušite svoju vjeru i gubite ahiret samo zbog par stolica u parlamentu, ako ih na kraju uopće i dobijete!
Pa da li Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije znao ono što ste vi dokučili i spoznali, ili su pak vaša briga i požrtvovanost za islam i muslimane veće od Poslanikove?!
Vrijeme je da se urazumite, i prihvatite se konkretnih stvari koje će koristiti vama i ostalim muslimanima, a da napustite i klonite se nevjerničkih praksi s kojima ništa ne možete postići, osim udovoljavanja šejtanu i njegovim sljedbenicima.
Molim Allaha Uzvišenog da nas uputi na pravi Put, i da nas učini od Njegovih iskrenih sljedbenika čiji je jedini cilj slijeđenje istine i zadovoljstvo njihova Gospodara, i da nas sačuva svih zabluda i novotarija koje vode u Džehennem.
Vel-hamdulillahi Rabbil-alemin.
Napisao: Emir Krčo
