Naslovnica Akida Pravila o kojima se treba voditi računa prilikom poduzimanja sebeba (uzroka)

Pravila o kojima se treba voditi računa prilikom poduzimanja sebeba (uzroka)

81

[U šerijatskoj (islamsko-pravnoj) terminologiji, sebeb (سبب) znači: uzrok ili povod koji je Allah postavio da vodi do određene šerijatske posljedice (propisa). Sebeb može biti šerijatski, poput toga da je dijeljenje sadake sebeb uvećanja imetka, ili kosmički, u koji spada i medicinski, poput toga da paracetamol snižava temperaturu, op. M]

Čovjek treba biti uravnotežen u poduzimanju sebeba, da se uzimanjem sebeba ne suprotstavlja oslanjanju na Allaha, ali da ih isto tako ne zapostavlja i zanemaruje, jer ostavljanje sebeba predstavlja osporavanje Allahove mudrosti, Koji je posljedice vezao za njihove uzroke (sebebe), a ujedno je i manjkavost razuma. Da bi se postigla ova ravnoteža, nužno je voditi računa o sljedećim pravilima pri uzimanju sebeba:

1 Da se čovjek ne osloni na sebebe niti da vjeruje da oni samostalno ostvaruju traženi cilj

Uzvišeni Allah je Taj koji je učinio nešto uzrokom (sebebom) nastanka posljedice; On može tom uzroku oduzeti njegovo djelovanje, a mogu postojati i prepreke koje sprječavaju djelovanje sebeba (na primjer, određeni lijek je sebeb liječenja od neke bolesti, ali Allah je Taj koji Liječi i koji je taj lijek učinio sebebom liječenja; ako On hoće, lijek neće djelovati, op. M). Allah je Taj koji upotpunjuje sebeb i uklanja njegove zapreke. Ono što Allah hoće – to biva, makar ljudi to ne htjeli; a ono što Allah ne želi – to se ne događa, makar ljudi to željeli. Tako je Allah spriječio vatru da prži Njegovog vjerovjesnika Ibrahima, alejhis-selam, i oduzeo joj svojstvo sagorijevanja. Suština tevekkula, dakle, jeste da se srce osloni isključivo na Allaha, tako da mu ne šteti korištenje sebeba dok god se srce ne oslanja na njih.

2 Da se sebeb koristi tek nakon što se sa sigurnošću i znanjem utvrdi da je on doista uzrok i da je šerijatski dozvoljen

Onaj ko bez znanja potvrdi nešto kao sebeb, ili potvrdi sebeb koji je u suprotnosti sa šerijatom, takav je u zabludi i grješan u svom uvjerenju (poput onoga ko tvrdi da crna mačka donosi nesreću kada nagaziš na nju ili pređe put kojim ideš, op.M).

3 Ako za ostvarenje cilja postoji samo zabranjeni sebeb, nije dozvoljeno posezati za njim niti ga koristiti, osim u stanju nužde

A nuždi se prilazi onoliko koliko je neophodni i u skladu s ciljevima šerijata i njihovim redoslijedom: očuvanje vjere, života, razuma, časti i imetka. U stanju koje nije nužda, nikako se ne pribjegava zabranjenom sebebu; naprotiv, jedini sebeb za ostvarenje cilja tada treba biti isključivo oslanjanje na Allaha – a divnog li sebeba za postizanje onoga što se želi (primjer ovoga je jedenje svinjskog mesa u slučaju nužde, op.M).

4 Da se razmotri dozvoljeni sebeb i njegov utjecaj na ostvarenje tevekkula (oslanjanje na Allaha) u srcu: pa ako taj sebeb slabi tevekkul, bolje ga je ostaviti; a ako ga ne slabi, onda je njegovo korištenje preče, jer se time ostvaruje Allahova mudrost u vezivanju posljedica za sebebe. Tako se ispunjava ibadet srca kroz tevekkul i ibadet tjelesnih organa kroz korištenje sebeba.

5 Na kraju: uzimanje sebeba na prethodno opisan način jeste ono što istinski ostvaruje tevekkul. Ko zanemari i zapostavi propisane sebebe, njegov tevekkul nije ispravan, već se pretvara u puko prepuštanje, nemoć i pusto priželjkivanje.

Iz djela Rezime shvatanja ehlu sunneta vel džemata