Prenosi se od Enesa da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik alejhi selam: Neka niko od vas ne priželjkuje smrt zbog nedaće koja ga zadesi, a ako bude prinuđen na to neka kaže: Allahu moj, poživi me sve dok je život dobro po mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene.” (Hadis prenose Buhari i Muslim)
Ovo je zabrana o priželjkivanju smrti zbog neke nedaće koja pogodi čovjeka, kao što je bolest, siromaštvo, strah, upadanje u teško stanje ili slično tome. Zaista u priželjkivanju smrti postoje mnoge štete, kao što su:
1. Priželjkivanje smrti otvara vrata srdžbi i nezadovoljstu sa stanjem koje čovjeka zadesi, a njemu je naređena strpljivost i izvršavanje dužnosti a priželjkivanje smrti negira to dvoje.
2. Slabi dušu, dovodi do tuge, lenjosti i beznađa, a od roba se traži suprostavljanje ovim stvarima i to da se trudi da ih kod sebe oslabi, shodno mogućnosti ako se kod njega nađu. Rob mora imati srčanu snagu i želju za odagnavanjem onoga što ga zadesi (od musibeta), a ovo dovodi do dvije vrlo bite stvari: Allahovu blagost za onoga ko se trudi da dođe do uzroka koji su mu naređeni i korisnog truda koji je produkt srčane snage i nade.
3. Priželjkivanje smrti je neznanje (džehl) i maloumnost jer nezna čovjek šta ga može zadesiti nakon smrti. Može mu se desiti kao onome koji traži spas od neke nedaće a upadne u strašniju od prve kao što je kaburska kazna i njene strahote.
4. Smrt prekida činjenje dobrih djela koje čovjek radi. Zaista, neprocjenjiv je ostatak vjerničkog života. Kako čovjek može priželjkivati prekid dobrih djela kada je djelić dobrih djela bolji od Dunjaluka i onoga što je na njemu.
Posebnije od ovoga što smo spomenuli je strpljivost na nedaću koja zadesi čovjeka jer Allah nagrađuje strpljive bez računa.
Poslanik alejhi selam je u drugom djelu ovog hadisa rekao: a ako bude prinuđen na to neka kaže: Allahu moj, poživi me sve dok je život dobro po mene, a usmrti me ako je smrt bolja za mene, što znači da rob prepušta svoju stvar svome Gospodaru koji zna šta je dobro za njega i zna koristi za svoga roba koje on sam ne zna, i želi mu dobro koje sam rob sebi ne želi. Allah je sa svojim robom blag kada ga iskušava isto kao i kada mu daje da uživa.
Mnogi učenjaci su napravili jednu iznimku po pitanju priželjkivanja smrti a to je: dozvoljenost priželjkivanja smrti u strahu od nereda (fitne), u ovo su uvrstili ajet kada je Merjema rekla: “Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!” (sura Merjem, 23)
Kao i priželjkivanje smrti iz želje za susretom sa Allahom kao što je ajet u kome je Jusuf rekao: “Ti si Zaštitnik moj i na dunjaluku i na ahiretu; daj da umrem kao musliman i pridruži me čestitima!” (sura Jusuf, 101)
Ali, neki učenajaci su rekli da Jusuf nije priželjkivao smrt, već je molio Allaha da mu da ustarajnost na islamu sve dok ga ne usmrti kao muslimana, kao što rob moli Allaha da mu da lijep završetak.
A Allah najbolje zna.
Iz knjige: Behdžetu kulibil ebrar
Autor: Abdur-Rahman ibn Nasir Es-Sa’dij
Prijevod i priprema: Menhedž
