Pitanje: Koji je propis sjedenja s onim koji ne obavlja namaz, ne posti, negira hidžab, i govori: „To je bilo specifično samo za žene Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, te se ismijava s hidžabom, a jedne prilike sam ga čuo kako se izrugava Ãiši, radijallahu ‘anha, a posebno ako se radi o osobi koja je od bližnjih?
Odgovor:
Zahvala pripada Allahu,
Prvo:
Ove stvari o kojima pitaš i kažeš da ih dotična osoba čini su kufr (nevjerstvo), otpadništvo od vjere, i zaista se čudimo da se takav uopšte pripisuje islamu, a njegovo stanje je kako navodiš. Ostavljanje namaza je veliki kufr i to je potvrđeno Kurˊanom, Sunnetom i koncezusom ashaba, Allah bio njima zadovoljan.
Što se tiče hidžaba za žene:
Ako s tim misli na pokrivanje lica žene (nikab), islamski učenjaci su se oko njegovog propisa razišli, a najispravnije je da je vadžib (obaveza) svim ženama, a ne samo ženama Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Rekao je Šejh Salih ibn Fevzan el-Fevzan, Allah ga sačuvao: „Što se tiče nikaba: Pokrivanje lica žene je vadžib (obaveza), kao što je ispravnije između dva stava učenjaka, i to potvrđuju ispravni dokazi, radi riječi Uzvišenog: I neka vela svoja spuste na grudi svoje. (Sura En-Nur, 31.), te radi riječi Uzvišenog upućenih ženama Vjerovjesnika, neka je Allahov salavat i selam ne njega: A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. (Sura El-Ahzab, 53)
A to što je govor upućen ženama Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ne sprečava da obuhvati i druge žene muslimanke, jer je to obrazložio s opštom koristi, kada je rekao: To je čistije i za vaša i za njihova srca. (Sura El-Ahzab, 53.). Tako da je ta korist opšteg karaktera, i kako obuhvata žene Vjerovjesnika, neka je Allahov savat i selam na njega, tako obuhvata i ostale žene, jer čistoća se zahtijeva od svih njih, radi govora Uzvišenog u drugom ajetu: O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. (Sura El-Ahzab 59.)“1
A ako pod hidžabom misli na pokrivanje glave (kose i vrata): po tom pitanju nema razilazenja kod učenjaka (o obavezi toga).
Međutim, njegovo negiranje bilo koje od ove dvije vrste pokrivanja, te njegovo ismijavanje s njima jeste otpadništvo od vjere, jer himar (pokrivanje cijelog tijela žene), iako neki učenjaci smatraju da nije obavezan, on je ipak propisan u šerijatu, te je od propisa vjere, tako da je njegovo negiranje i ismijavanje s njim nevjerstvo koje izvodi iz vjere (islama).
A nakon toga, nije na ovom otpadniku da se ismijava s majkom mumina (pravovjernih) Aišom, Allah bio s njom zadovoljan, osim da bi izbacio na vidjelo ono što nosi u svom srcu od nifaka (licemjerja) i otpadništva, jer je Aiša majka vjernika, supruga Vjerovjesnika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i bila je pohvaljena (tj. otklonjena od nje svaka sumnja u bilo kakvu mahanu) od strane Allaha u ajetima koji će se čitati do Sudnjega dana. Onaj koji bi se ismijavao s njom, onda se takav ismijava i s njezinim mužem, tj. s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve sellem, a onaj koji bi rekao da ona nije majka pravovjernih, pa takav bi sam sebe okarakterisao da nije od njih, a njoj ne bi ništa naškodio.
Drugo:
Ako bi stanje ovog bližnjeg zaista bilo ovako, onda treba znati da čini djela koja izvode iz vjere, pa bi trebao da se pokaje Allahu i vrati svojoj vjeri, jer u slučaju da sretne Allaha s ovim stvarima, sreo bi ga a da nije od pripadnika islama.
A što se tiče vaše obaveze, nakon što ste ga opominjali, na vama je da se klonite sjedenja s njim, upozoravate na njega, osim ako bi neko htio sjediti s njim od onih koji posjeduju dovoljno znanja, kako bi otklonili od njega kufr (nevjerstvo), ili da upozore one koje sjede s njim na njegovo zlo.
Što se tiče održavanja rodbinskih veza s njim, to nije obaveza, naprotiv, nije nam dozvoljeno da mu otpočinjemo s nazivanjem selama.
Uzvišeni je rekao: A kad čuju besmislicu kakvu, od nje se okrenu i reknu: „Nama naša djela, a vama vaša djela; mir vama! Mi ne želimo društvo neukih. (Sura El-Kasas, 55)
Šejh Abdurahman es-Sa'di, Allah mu se smilovao, je rekao:
„A kad čuju besmislicu kakvu, od nekog neukog , kada im se obraća, reknu: govor Allahovih robova, koji su razumom obdareni, Nama naša djela, a vama vaša djela, tj. svako će biti nagrađen shodno djelima koje je činio i niko neće nositi tuđe breme. Ovo podrazumijeva da su se odrekli besmislenog i pokvarenog govora zbog kojeg su okarakterisani kao neznalice, i od razgovora u kojem nema nikakve koristi.
Mir vama!, tj. od nas nećete čuti ništa osim samo dobro, niti ćemo vam se obraćati onako kako, zbog svog neznanja, zaslužujete da vam se obratimo, jer ako ste vi sebi zadovoljni ovim prezrenim stanjem, mi čuvamo svoje duše od toga, i ne zalazimo u takve stvari.2
Mi ne želimo društvo neukih, na bilo koji način.“3
Upitana je Stalna komisija za fetve:
Da li je dozvoljeno da sjedim s ostavljačem namaza?
Pa su odgovorili:
„Onaj koji ostavi namjerno neki od namaza, poričući njegovu obavezu, takav je kafir (nevjernik) oko čega su složni svi učenjaci. Međutim, ako bi ga ostavio iz nemara ili lijenosti, tada bi postao nevjernik po ispravnijem mišljenju učenjaka, a shodno tome proizlazi sljedeće:
Zabranjeno je sjediti s takvim osobama, već je obaveza izbjegavati ih i bojkotovati, a to sve nakon što im se objasni da je ostavljanje namaza nevjerstvo, ako bi neko od njih bio neupoznat s tim. Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenosi ispravnim lancem prenosilaca da je rekao: ‘Ugovor između nas i njih (licemjera) je namaz, pa ko ga ostavi učinio je kufr (nevjerstvo).’ I takođe se ispravno prenosi od njega, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: ‘Između čovjeka i širka (mnogoboštva) i kufra (nevjerstva) jeste ostavljanje namaza.’,4 ova stvar se odnosi kako na onog koji poriče njegovu obaveznost tako i na onog koji ga ostavi iz lijenosti.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh Abdurrezak Afifi i Šejh Abdullah ibn Gudejjan.5
Takođe je upitana Stalna komisija za fetve:
Da li je dozvoljeno poselamiti onog koji ostavlja namaz?
Pa su odgovorili: „Što se tiče ostavljača namaza koji poriče njegovu obaveznost, takav je nevjernik, po koncezusu učenjaka, a onaj koji ga ostavlja iz lijenosti, a ne poriče njegovu obaveznost, također je nevjernik, shodno ispravnom mišljenju učenjaka. Zato mu nije dozvoljeno nazvati selam, niti mu se uzvraća na selam ako ga on prvi nazove, jer se takav smatra otpadnikom od islama.“ Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh Abdurrezak Afifi, Šejh Abdullah el-Gudejan i Šejh Abdullah ibn Kuˊud.6
Stalna komislija za fetve je kazala:
„Onaj koji se ismijava s vjerom islamom, ili sa pritvrđenim Sunnetom Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je puštanje brade, skraćivanje odjeće do iznad članaka ili do pola podkoljenica, ako bi znao da je to ispravno preneseno, onda bi bio nevjernik. A onaj koji se ismijava s muslimanom i ruga mu se zbog njegovog pridržavanja islama, i on bi bio nevjernik, shodno govoru Silnog i Uzvišenog Allaha: Reci: Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali?! Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici postali nakon što ste vjernici bili.“(Sura Et-Tevba, 65-66.) Potpisnici fetve: Šejh Abdulaziz ibn Baz, Šejh Abdurrezak Afifi, Šejh Abdullah el-Gudejan i Šejh Abdullah ibn Kuˊud.7
Šejh Abdulaziz ibn Baz, Allah mu se smilovao, je rekao: „Obaveza je izbjegavati onog koji ostavlja namaz, bojkotovati ga i ne odazivati se na njegove pozive, sve dok se ne pokaje Allahu od tog djela. Uz to je obaveza savjetovati ga, pozivati ka istini, upozoravati na kazne koje proizlaze, na dunjaluku i Ahiretu onome koji ostavi namaz, nadajući se da će se pokajati, te da će mu Allah oprostiti.“8
Takođe je upitan Šejh Salih ibn Fevza el-Fevzan, Allah ga sačuvao:
Da li je dozvoljeno da sjedim i zajedno jedem i pijem sa onim koji ustrajava na ostavljanju namaza?
Pa je odgovorio: „Nije ti dozvoljeno da sjediš i sudjeluješ s njim u jelu i piću, osim ako ga savjetuješ, kritikuješ i nadaš se da će ga Allah uputiti tvojim posredstvom. Ako bi radio navedene stvari, onda bi ti bila dužnost da činis to s njim, jer bi to bilo otklanjanje loših stvari i pozivanje ka Uzvišenom Allahu ne bi li ga Allah uputio tvojim sebebom (uzrokom).
A ako bi sjedio s njim, jeo i pio bez da mu ukazuješ na pogreške, a on ustrajava u ostavljanju namaza, ili čini nešto od velikih grijeha, onda ti ne bi bilo dozvoljeno da se miješaš s njim. Allah je prokleo sinove Isrãilove zbog ovakvih stvari. Rekao je Uzvišeni: Jezikom Dãvũda i Isãa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Isrãilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili; jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. (Sura El-Maida, 78-79)
U tumačenju ovog ajeta prenosi se da bi neko od njih vidio drugog u grijehu, pa bi mu to zabranjivao, a zatim bi ga sreo opet drugi dan dok čini grijeh, pa ga ne bi opomenuo, već bi se miješao s njim, jeo i pio, te sjedio skupa. Kada je Allah vidio ove njihove postupke, učinio je da se srca njihova okrenu jedna protiv drugih, te ih prokleo jezicima njihovih vjerovjesnika. A nas je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, također, upozorio na to da ne činimo ono što su oni činili; da nas ne bi snašlo ono što je snašlo njih od kazne.“9
Allah najbolje zna.
Izvor: www.islamqa.info
1 Iz odabranih fetvi šejha Fevzana 4/242-243., pitanje pod br. 250, a radi veće koristi pogledati pitanje pod br. 11774.
2 Tj. ne želimo se spuštati na vaš nivo. (op. rev.)
3 Vidjeti: Tefsirus-Sa'di, str. 620.
4 Bilježi ga Muslim u svojom Sahihu.
5 Vidjeti: Fetve Stalne komisija za fetve, 12/374-375.
6 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 24/ 141-142.
7 Vidjeti: Fetve Stalne komisije za fetve, 2/43-44.
8 Vidjeti: Fetve Sejha Ibn Baza, 10/266.
9 Vidjeti: Odabrane fetve Šejha Fevzana, 2/246., pitanje br. 215.
